Stjepan Spajić rođen je na današnji dan 7. travnja 1952. godine u Divoševcima. Umro je 21. kolovoza 2004. u Zagrebu.
Bio je hrvatski poduzetnik i predsjednik NK Hrvatski dragovoljac. 1974. došao je u Zagreb, gdje se sprijateljio s Franjom Tuđmanom s kojim je 1989. bio među osnivačima HDZ-a. Bio je sudionik Domovinskog rata, a i nakon rata nastavio je raditi u Hrvatskoj vojsci.
Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog, a umirovljen je 1998. s činom brigadira. Bio je uspješan poduzetnik koji je vodio mesnice Rođo, a ostao je zapamćen i kao predsjednik NK Hrvatskog dragovoljca, na čije je čelo došao 1994. i ondje ostao do smrti.
Veliku je važnost davao klubu, u čijim je prostorijama proveo mnoge radne i neradne dane, a ondje je i preminuo od zatajenja rada srca. Najviše je ostao zapamćen po duhovitim izjavama u kojima je često kritizirao svoje igrače i osobe iz javnog života, osobito iz športa i politike.
Bio je jedan od rijetkih Hrvata koji se vlastitim automobilom s hrvatskim registracijskim oznakama 1997. uputio u Beograd, na utakmicu između Partizana i Croatije (današnjeg Dinama).
Na pitanje novinara kako se osjećao kad je cijeli stadion vikao „Ustaše, Ustaše!”, odgovorio je: „Odlično, cijeli stadion je navijao za nas!” Osim po nadimku Spajki, ostao je poznatiji po nadimku Rođo, kojeg je dobio jer su mu mnoge rečenice započinjale riječima „E moj rođo…”
Hercegovački portal
