Danas nema euharistijskoga slavlja. Ne zvone crkvena zvona, oltar je bez križa, oltarnika, svijeća i cvijeća kako bi se što bolje istaknula Isusova muka i smrt.
Obredi Velikog petka danas se sastoje od tri dijela: liturgije Riječi, klanjanja križu i pričesti. Jednostavnost obreda govori upravo o snazi i izražajnosti samoga slavlja. Sam odabir crvene boje, odnosno boje mučeništva i pobjede, za slavlja Velikog petka izraz su razmatranja Kristove muke i smrti kao mjesta spasenja.
Boja koja se koristi u liturgiji je crvena, boja mučeništva i pobjede, čime se naglašava da ovaj dan nije dan tuge, već razmatranja smrti Kristove kao izvorišta našega spasenja. Jednostavnost ustroja ujedno je i snaga izražajnosti ovoga slavlja. Na Veliki petak vjernici poste i ne jedu meso.
Središnji obred Velikog petka jest i ostaje klanjanje svetom Križu. Iako je štovanje nastalo kao osobna pobožnost vjernika zbog prisustva relikvije svetog Križa na koji je Isus bio raspet i na kojem je umro, kroz povijest je ovaj obred zadobio svoju dimenziju zajedničkog slavlja i pobožnosti kojim Crkva usmjeruje svoje molitve i pogled prema Križu koji donosi spasenje.
Dok traje poklon Križu, pjeva se stara tužaljka “Usta moja, opjevajte” koja stavlja u usta trpećem Isusu dobročinstva koja je Bog učinio svome narodu u povijesti spasenja, a narod svoga Mesiju daje razapeti na križ, ruga mu se, poji ga octom, probada mu bok kopljem.
Posljednji dio obreda Velikoga petka jest pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru, otkuda se donosi. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se odmah pristupa pričesti.
Liturgija završava otpusnom molitvom.
Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.
HERCEGOVAČKI PORTAL
