Operacija HVO-a “Bura” 1992. godine odnijela je brojne živote pripadnika hrvatskih postrojbi. Jedan od njih je i Božan Šimović koji je izgubio život na Hodovskoj visoravni.
Poginuo je naletjevši na minu dok je predvodio svoje vojnike u borbi sa srpsko-crnogorskim agresorom. Sugrađani ga zovu legendarnim zapovjednikom. Grad Čapljina i njegova postrojba svake godine mu odaju počast.
Povodom obljetnice smrti prvog zapovjednika Postrojbe za posebne namjene “Ludvig Pavlović” Božana Šimovića, u Čapljini su danas položeni vijenci na spomen njegove borbe i žrtve.
U vojarni su vijence položili članovi Božanove obitelji, izaslanstvo grada Čapljina predvođeno gradonačelnikom dr. Smiljanom Vidićem, udruge proistekle iz Domovinskog rata, predstavnici PPN “Ludvig Pavlović”, te predstavnici Oružanih snaga BiH.
Životopis
Božan Šimović (Zvirovići, Čapljina, 7. srpnja 1959. – 8. studenoga 1992.) bio je prvi zapovjednik Postrojbe za posebne namjene “Ludvig Pavlović”.
Poginuo je 8. studenog 1992. predvodeći svoje vojnike na Hodovskoj visoravni u borbi sa srpsko-crnogorskim agresorom naletjevši na minu tijekom operacije Bure. Na njegovu glavu JNA je raspisala nagradu od 1000 maraka.
Kada je osnovan HDZ on je bio jedan od zastupnika HDZ-ove politike u Čapljini. Vojnu obuku završio je u Puli. Bio je uvijek na prvoj crti bojišnice predvodeći svoju jedinicu.
7. listopada 1991. Šimović je zajedno sa još petoricom gadrista pod njegovim zapovjedništvom (Ante Bubalo, Milko Ljubičić Kikaš, Ante Mandić, Ante Bautović i Ante Rodin) “otišao” sa položaja u Konavlima te se prebacio na otok Šipan gdje je priveo diverzanta Hrvatske ratne mornarice Igora Bušelića kojeg su nakon brutalnog mučenja likvidrali.
Ispočetka je bio u jedinici Kralj Tomislav ali je se ona poslije raspala te je dosta boraca otišlo u “Pauke” dok je grupa boraca s Božanom otišla put Čapljine gdje su osnovali svoju vojnu jedinicu. Prvi im je uspjeh bio zauzimanje vojarne u Čapljini tijekom operacije Lipanjske zore. Ta ista baza nosit će poslije Božanovo ime. Poginuo je u bitkama koje su se vodile za najjače četničko uporište u Hercegovini Šćepan Križ tzv. Kotu 690. U toj krvavoj bitci Božan je izgubio život dok je jedan vojnik dobio teže ozljede, a još četvorica lakše.
Visoki časnik HVO-a gen. Slavko Puljić je u razgovoru za suradnika časopisa Vojne povijesti izjavio da je uvjeren da je Šimović i još neki ljudi kao što su Ludvig Pavlović, Tvrtko Miloš, Tihomir Mišić ostali na životu, da bi tijek rata u Mostaru bio drukčiji te da se neki loši događaji koji su poslije uslijedili nikad ne bi dogodili.
Ovu je pjesmu Božan šimović napisao dana 23. siječnja 1991. godine na zidu Doma kulture u Zvirovićima:
Noć se ruši sve umire iz očiju pobjeda sja
Croatijo kad sunce izađe s tobom hoći biti i ja.
Croatijo povedi me putem istine i snage protiv zla
Croatijo povedi me za Tebe hoću boriti se ja.
Nitko te ne može slomiti Croatijo nek’ svatko zna
nad mržnjom iz očiju pobjeda sja
O Bože daj mi snage da izdržim za Croatiu život dat ću ja.
Croatijo majko povedi me tamo gdje sunce sja
o Bože daj mi snage da izdržim za Croatiu život dat ću ja.