Pred brojnom publikom, neoubičajenom za promocije knjiga, danas je u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu predstavljana knjiga Valentina Ćorića “In vino libertas – Autobiografski zapisi iz Haaga”. Knjigu je tiskala Naklada Pavičić.
Valentin Ćorić (Paoča kraj Čitluka, 23. lipnja 1956.), hrvatski političar iz Bosne i Hercegovine. Radio je kao inženjer na preradi boksita. Poslije se prestao baviti rudarstvom i započeo vojnu karijeru, postavši zapovjednik vojarne u Krvavicama u Hrvatskoj. 1992. imenovan je za zamjenika za sigurnost i zapovjednika Vojne policije HVO-a. Krajem 1993. postao je ministar unutarnjih poslova Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Uz autora Valentina Ćorića o knjizi su govorili Dražen Budiša, Ratko Cvetnić, Slobodan Prosperov Novak te u ime nakladnika Josip Pavičić. Ulomke iz knjige čitao je glumac Josip Ševo.
Autobiografski zapisi iz Haaga “In vino libertas“, sedam godina odležala u nakladnikovom bunkeru, priča je o kaplji vina kao dragocjenoj kapi slobode. Priča je o tome kako je autor, pred nosom zatvorske straže, u razdoblju od 15 godina proizveo 1.200 litara izvrsnog vina.
Knjiga je tiskana 2017. godine, a svi koji se s njezinim sadržajem budu dublje upoznali doznat će zašto je ila „na čekanju“ sedam godina te tako postala i bibliografski raritet.
Autor u prologu navodi da je “zapise klesao u zatvorskoj samoći”. Ćorić piše i da procesi pred Haaškim sudom znaju trajati po deset-petnaest godina te da je nekolicina optuženika u tamnici bila godinama zatočena bez ikakve krivnje.
Ćorić samicu naziva “darom Božjim za razmišljanja i sjećanja”, opsuje kako se nije pridržavao samo jedne banalne zatvorske zabrane, a upravo ta zabrana bila je inspiracija za nastajanje knjige. Zabrana, koje se autor nije pridržavao, odnosila se na to da grožđe koje mu zatvorske vlasti po narudžbi isporuče, mora odmah pojesti.
“Držeći se svoje obiteljske tradicije, igrao sam se s grožđem i od njega spravljao vino te tako sebi i ljudima kraj sebe malo olakšao golo preživljavanje u mučnim godinama. Pri tome nikada nikome ni najmanjeg zla nisam učinio”, navodi Ćorić.
Autor dodaje i to da će ova knjiga biti dovoljna da se malo ozbiljnije pogleda u manje poznati svijet “svjetske pravde” stjeran, kako navodi, u uska četiri zida, u živote koji se bahato uništavaju.
Ćorić u jednom fragmentu pojašnjava što za njega znači pisanje.
“Nakon dvanaest godina robije, moja najizravnija veza s ljudima postalo je pisanje. Pisanje je oblik razgovora s onima koji mi nedostaju. Moji su mi prijatelji, moja obitelj, uvijek u mislima, no kad pišem, oni sjede kraj mene i sa mnom razgovaraju. Šalimo se i smijemo kao da smo zajedno. I jesmo”, piše Ćorić.
Ćorić se u jednom trenutku pita što je pak zabrana konzumiranja alkohola u usporedbi s gubitkom slobode te sam daje odgovor – ništa.
