
Ekipa Hercegovačkog portala je obavila intervju sa Tihomirom Sušcem iz Trebižata, vlasnikom Gaucho Rancha i istinskim avanturistom i zaljubljenikom u prirodu, životinje i zdrav način života.
Pročitajte što ima reći o sebi, svom ranču i svom načinu života:
-Imam 50 godina. Oduvijek me privlačio život u prirodi. Privlačio me zdrav način življenja. Kao dijete sam pročitao na tisuće romana o kaubojima i indijancima. Moj dječački san je bio da imam svoj western ranč, i da živim načinom života kako su nekada živjeli kauboji i indijanci. Zahvaljujući mojoj upornosti i dragom Bogu, taj mi se san ostvario.
Pitate se zašto živjeti takvim načinom života? Prije svega to je život bez stresa, bez depresije i drugih bolesti modernog života. Možda malo čudno zvuči, novac me ne zanima. Novac mi treba samo da podmirim osnovne troškove. Svi novci svijeta ne mogu se mjeriti sa životom u prirodi. Što se tiče ranča on još nije do kraja odrađen. Sve sam sagradio od prirodnih materijala, prvenstveno od drveta i kamena. Cilj mi je da sve izgleda onako kao nekada na divljem zapadu.
Uskoro planiram nastaviti s radovima čim mi vremenske prilike dozvole. Slijedi izgradnja indijanskog šatora tj, vigvama. Izgradnja tora za ovce i koze. Također planiram oranje i obrađivanje zemlje s drvenim plugom i konjem. Od životinja trenutno imam magarca Ponču i psića Toru. Za nekih petnaestak dana stiže konj, točnije ždrijebe je u pitanju. Kada sve završim stižu koze, ovce i kokoši.

Na ranč je svatko dobrodošao. Nisam kao drugi na Trebižatu, kojima je cilj obogatiti se nudeći kojekakve sadržaje. Ja samo hoću pokazati kako se može zdravo živjeti. Što se tiče izgradnje ranča, skoro sve sam odradio sam. Bilo je nekih pomagača, ali je to neznatno. Volim raditi sam, jer u biti taj rad me odmara.
Od čega se sastoji jedan moj dan na ranču: Ujutro, sada kada je zima prvo naložim vatru. Onda slijedi molitva, potom se napravi doručak, većinom omlet od domaćih jaja i slanine, naravno na vatri u staroj tavi. Poslije toga izvedem Ponču na pašu, Tori odnesem doručak a ostavim hranu pticama. Iza toga slijedi tjelovježba i meditacija u prirodi. Poslije toga radovi na ranču.Što se tiče unutrašnjosti brvnare, u njoj je sve originalno onako kako je nekada izgledalo, od puške, luka i strijele, indijanske sjekire itd. Inače sam svo oružje ručno sam izradio. Zidove ukrašavaju također i slike poznatih ličnosti s divljeg zapada, kao što su Vajat Erp, Dok Holidej, Bufalo Bil, divlji Bil Hikok, Emilijano Zapata, Pančo vila. Od indijanaca tu su, Bik koji sjedi, Džeronimo, Ludi konj, i Kočiz.

Osobno me puno više privlači indijanski način života, iz razloga što su oni baš živjeli u skladu s prirodom. Ne bih se ni za šta na svijetu mijenjao. Mnogi nažalost misle da je sreća u novcu, u skupim automobilima, u skupim stanovima, u tulumarenjima. Sve je to zabluda. Sreća je kada imaš drvenu kolibu od 10-ak kvadrata, kada vatru naložiš i čuješ pucketanje drva, kada ti magare zareve, pijevac zakukuriče, pas ti u krilo skoči, i kada čuješ fijukanje vjetra i žubor vode…
Sve u svemu mi smo oduševljeni rančom i Tihinom upornošću i entuzijazmom i svima preporučavamo ako budete u blizini Trebižata ili Čapljine da obavezno svratite a domaćin će vas rado i ugodno primiti.
Pogledajte fotogaleriju: