Dio boraca koji su s Balkana otišli ratovati u Siriju ostali su razočarani brutalnošću, ali i bijedom Islamske države, piše Express.hr
Šesnaest mjeseci nakon što je otišao u ISIL-ov kalifat u Siriji, vjerujući u idealan život u potpunom vjerskom okruženju – Hilmi, Bošnjak, pobjegao je nazad na Balkan, razočaran onime što je tamo vidio.
“Tamo nije bilo ničega, nema struje, nemaš knjigu, nemaš internet, ništa”, ispričao je Hilmi.
“Imao sam kod sebe 400 eura koji su brzo potrošeni na hranu i osnovne potrepštine. Prijavio sam se u mekteb [ured] za bolesne gdje sam dobivao 50 dolara mjesečno. Moja supruga je pomagala starijim ženama pa su joj one ponekad davale skromnu naknadu. A ja sam ludio cijelo vrijeme i gledao kako da spasim obitelj i pobjegnem otamo”, prisjeća se Hilmi.
“Evo vidi”, nastavlja, otvarajući svoj laptop i pokazujući video snimku. “Tu nema prirode, nema trave, sve je uvenulo, napušteno. Pogledaj ove navodne ovce kako su mršave. Sve što smo mogli raditi je prošetati malo okolo”, navodi Hilmi za Balkan Insight, a onda pokazuje i fotografije svoje obitelji i prijatelja. Neki od njih nisu nikada uspjeli pobjeći iz Sirije. S druge strane tvrdi da neki koji su propagirali i strogo implementirali rigidna vjerska pravila, sami nisu pratili ta pravila, nego su uživali u svim dozvoljenim, ali i nedozvoljenim ovozemaljskim blagodatima.
Hilmi, koji ima i bosansko i crnogorsko državljanstvo, samo je jedan od 250 ljudi koji su se vratili na Balkan nakon što su neko vrijeme proveli u ratnim zonama Sirije i Iraka. Poput Hilmija, mnogi su odlučili napustiti Bliski istok jer su se razočarali ISIL-om. Iako mnogi povratnici tvrde da u Siriju nisu otišli kako bi ratovali, države na Balkanu ih tretiraju kao teroriste i to na osnovu niza zakona koji su usvojeni 2015. godine i koji kažnjavaju sudionike u stranim sukobima. Neki od povratnika su čak i završili na sudu nakon povratka na Balkan. Nakon svega što su prošli, počeli su uvjeravati ostale muslimane da ne ponavljaju njihove greške i ne odlaze na ratišta na istoku.
Život u kalifatu
Kada je Hilmi, koji je vjernik cijeli svoj život, čuo da je Islamska država proglasila kalifat, bio je odlučan u ideji da tamo ode i uvjeri se je li život tamo zaista u skladu sa šerijatskim principima idealnog islamskog društva. Hilmijeva destinacija je bila provincija Alepo gdje se već nalazio njegov prijatelj iz Podgorice. On ga je uvjerio da u kalifatu ništa ne nedostaje, da su borbe daleko od mjesta gdje oni žive i da Hilmi i njegova obitelj tamo mogu ostati kao njegovi gosti. Također ga je uvjerio da se od njega ne traži da pristupi mudžahedinima, što kako tvrdi, nikako nije ni želio ni mogao zbog svojih uvjerenja i lošeg zdravstvenog stanja.
Ali kad je stigao u Siriju u veljači 2015. godine, dočekale su ga loše vijesti: njegov prijatelj je poginuo u borbama kod Kobanija. Kako su se borbe oko Kobanija pojačavale i ISIL-ove snage počele gubiti bitku, Islamska država je uvela izvanredno stanje, oduzela putovnice svim strancima koji su tek došli i obavijestila ih da ne mogu napustiti kalifat jer su “već stigli u savršeno društvo”. Jedan Bošnjak koji je također živio u kalifatu je jamčio za Hilmija i njegovu obitelj, pa su prebačeni u kuću zajedno s još nekim arapskim izbjeglicama iz Kobanija.
Nekoliko mjeseci kasnije Hilmi je dobio devastirano imanje na periferiji grada na turskoj granici, gdje su on i njegova obitelj živjeli više od godinu dana. Hilmi kaže da je u Siriji sreo puno ljudi sa Balkana. “Došlo je puno naših ljudi, Bosanaca najviše, bilo ih je iz Srbije, iz Crne Gore. Ali bilo je svakakvih. Bilo je pravih vjernika i dobrih ljudi ali i kriminalaca koji su bježali od zakona. Gledao sam neke kako snimaju video klipove, poziraju s oružjem, pričaju svasta, a nisu bili u ratu ni jedne sekunde”, kaže Hilmi. Kako su se napadi režima Bašara al-Asada i njegovih ruskih prijatelja intenzivirali, tako se i situacija u gradu brzo promijenila. Mjesto je postalo neprepoznatljivo – ulice su bile prazne, zgrade uništene, a puno ljudi je poginulo.
“Jednostavno si bespomoćan, odeš u podrum ili ispod stubišta, zagrliš dijete i moliš Boga da te spasi”, kaže Hilmi. Odmah po dolasku je shvatio da kalifat Islamske države nije to što je mislio i počeo je tražiti načine za bijeg kako bi spasio obitelj. Jednom je uspio noću stići do granice s Turskom, ali su ih turski granični policajci vratili natrag i to pucajući im iznad glava. Kasnije je uspio pronaći Sirijca koji mu je ponudio svoju pomoć da pobjegne u Tursku, a za to je tražio 1500 dolara. “Uspio sam se čuti s mojima kući i rekao im da prodaju sve što imam u stanu, tepih, bojler, stol i da mi šalju novac”, prisjeća se Hilmi. Kako bi pobjegao s teritorija koje je kontrolisao ISIS, Hilmi se morao iskrasti i prijeći preko minskog polja i ograde s bodljikavom žicom.
VIŠE PROČITAJTE OVDJE.
