O aktualnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini kao i o slučaju diplomata Damira Sabljaka u čijem je postupku angažiran, prenosimo razgovor smo s mladim kolumnistom i aktivistom Marijanom Knezovićem.
Nedavno je Europski sud za ljudska prava utvrdio da BiH krši Europsku konvenciju o ljudskim pravima zbog neprovođenja lokalnih izbora. Kako komentirate tu odluku?
Situacija u kojoj se ne može birati ili biti biran je svakako protivna ljudskim pravima, zdravom razumu i civilizacijskoj te stečevini, koja je u BiH na aparatima budući da se konstantno nastupa anticivilizacijski prema onima koji ne dijele većinski, bošnjački nacionalizam, a koji je vješto umotan u celofan probosanštine.
Podsjećam, izbori se ne mogu održati budući da je i Ustavni sud BiH utvrdio kako je diskriminatorno da glas Bošnjaka s istočne strane grada vrijedi višestruko više nego glas Hrvata sa zapadne, a sve je počelo nametnutim gradskim statutom Mostara što je 2004. godine učinio tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown, navodno u svrhu zaštite Bošnjaka u većinski hrvatskom Mostaru, a zapravo u svrhu dokidanja prava Hrvatima.
Licemjernost nametanja posebno skrojenih pravila za Mostar najbolje se vidi po tome što takva pravila nisu ni donesena, a kamoli nametnuta u mjestima s bošnjačkom većinom, ali sa znatnim udjelom Hrvata, kao što su Travnik, Uskoplje ili Bugojno. Razvidno je kako se na taj način direktno obespravljuju ionako obespravljeni Hrvati, a Bošnjacima se daje još jedan alat za provođenje hegemonije. Izbori se u Mostaru svakako trebaju održati, ali ne po nametnutim pravilima i ne na način na koji Hrvatima narušava paritet u glavnom gradu budućeg, hrvatskog entiteta.
Cilj je pretvaranje BiH u unitarnu državu u kojoj bi vladali samo Bošnjaci
Komšić je ponovno izabran za „hrvatskog“ predstavnika čime se Hrvatima oduzima temeljno pravo da izaberu svoje predstavnike, a lider SDA Bakir Izetbegović najavljuje pretvaranje BiH u građansku državu. Kako gledate na te procese?
Procesi nas ne trebaju iznenađivati budući da se repetativno događaju već 20 godina. Ultimativni cilj bošnjačke politike je pretvaranje BiH u unitarnu državu kojom bi vladali samo Bošnjaci uz pomoć pokojeg Srbina i Hrvata s halal certifikatom. Stoga smatram kako je dobro što Izetbegović i njemu slični to otvoreno i zagovaraju, budući da je takva Bakirčepolitička agenda izvrstan primjer protuustavnih zamisli s kojom bi prohrvatska diplomacija, kada bi postojala, mogla jednostavno svijetu objasniti zbog čega se treba dogoditi multilateralni angažman zapadnih centara moći u prevenciji takvih ideja.
Najveći problem je neupitna i na tisuću primjera dokaziva protuhrvatska politika od hrvatskih predstavnika, i u BiH ali i u Hrvatskoj. Ne zaboravimo kako je Dragan Čović po tko zna koji put i u kolovozu ove godine potpisao sporazum s Dodikom i Izetbegovićem te tvrdio kako stiže novi izborni zakon, bruseći tako svoju narušenu političku poziciju nakon kraha Aluminija, a čak su bili i konkretni pa najavili realizaciju unutar 30 dana. I tad sam napisao kako sporazum neće biti proveden te kako su svi oni koji misle da hoće u velikoj zabludi. Otad je prošlo 92 dana i nikakvog izbornog zakona koji odgovara pravdi i hrvatskom narodu – nema.
Stoga opet ponavljam kako se u skoroj budućnosti nažalost neće ni dogoditi, bez obzira na pompozne najave i prazna obećanja kojima klijentelisti iz HDZ-a BiH kupuju vrijeme da mogu dodatno napuniti vlastite džepove. Situacija za Hrvate u BiH će se popraviti kada Hrvate budu vodili lideri s vizijom, a ne u ovakvoj situaciji gdje je pola političkog vodstva Hrvata ucijenjeno optužnicama za kriminalne aktivnosti koje se nalaze u sarajevskim ladicama i mogu biti izvučene po potrebi.
Hrvatska politika prema BiH: Selo gori, a baba se češlja
Kako bi ocijenili aktualnu hrvatsku politiku prema BiH? Nedavno ste na Facebook profilu govorili o ulizničkoj politici Zagreba…
Politika Republike Hrvatske prema BiH je onakva kakvi su i političari koji ju provode, neozbiljna, u mnogočemu beskorisna, nedržavnička i poltronska spram određenih centara moći. Hrvatska kao članica EU i NATO-a ima ogromne alate urgiranja za Hrvate u BiH, potpisnica je Daytonskog sporazuma i trebala bi se brinuti za njegovo provođenje u izvornom obliku bez nametnutih amandmana, no to ne čini osim površno u svrhu dojma kako bi se mogao sročiti koji naslov u medijima. Sve se svede na povremena prodavanja magle i izgovaranja fraza kao što su fraze o podržavanju ravnopravnosti svih naroda u BiH, brisanje tweetova ukoliko se neki Bošnjak pobuni, i možda najgore – na nespremnost da se stvari nazovu pravim imenom.
Politika Hrvatske je manje štetna nego što je bila za vrijeme Mesića, Josipovića i njima sličnih protuhrvatskih predstavnika Hrvatske, ali nije korisna i ne vodi prema rješenju problema naroda koji se gotovo prepolovio u zadnjih nekoliko desetljeća. Naziv jedne srpske serije najbolje opisuje odnos Hrvatske prema BiH: selo gori, a baba se češlja.
Angažirani ste u slučaju diplomata Damira Sabljaka koji je razotkrio mega-korupciju u Ministarstvu vanjskih poslova. Možete li ukratko rezimirati čitav slučaj i otkriti nam u koju je fazu došao postupak pred Službeničkim sudom? Očekujete li kaznene procese protiv razotkrivenih aktera?
Diplomat Damir Sabljak vraća nadu u bolje sutra, u pravednu i poštenu Hrvatsku, u budućnost i smisao krvlju izborene slobode svim onima koji Hrvatsku gledaju kao Domovinu, a ne kao firmu. Sve je jasnije kako je ministrica SabljakPejčinović Burić htjela odvratiti pozornost hrvatske javnosti s protupravnog trošenja naših milijuna u diplomatskim predstavništvima, što bi mogao biti pravi razlog pokretanja stegovnog postupka protiv diplomata Sabljaka koji joj je 2017. prijavio svoje sumnje o kršenju zakona u Australiji, a glavnog inspektora ministarstva Božića osumnjičio da prikriva prijavu iz 2016.
Pejčinović Burić je 2018. – umjesto osumnjičenog inspektora Božića – iz službe udaljila prijavitelja Sabljaka, a Božiću je prepustila provođenje sudskog progona protiv Sabljaka. Međutim, Sabljak je Službeničkom sudu dostavio dokumente s kojima je Pejčinović Burić osumnjičio za krivotvorenje službene isprave radi obmanjivanja suda, što je inače kazneno djelo, a sud je potom Sabljaka nepravomoćno oslobodio svih optužbi.
Zatim se Pejčinović Burić žalila na Sabljakovo oslobađenje, nakon čega je postupak vraćen na ponovno odlučivanje, čime je Sabljak privremeno onemogućen u povratku u službu, ali je otvorena nova prigoda za javno razotkrivanje detalja o protupravno potrošenom državnom novcu i zaštiti počinitelja. Nova saznanja i novi dokumenti ukazuju na zastrašujuće razmjere zataškavanja i uistinu se radi o mega-aferi koja će kad tad mnoge miljenike i kreatore takvog sustava dovesti do Remetinca, iako se trenutno čine nedodirljivi kao što se činio i Ivo Sanader.
Naime, Sabljak je dokumentirao ozbiljne optužbe kako je Pejčinović Burić ovjeravanjem žalbe ponovno počinila kazneno djelo krivotvorenja službene isprave, a na Općinskom sudu u Zagrebu je preuzeo kazneni postupak protiv Pejčinović Burić koju sumnjiči da je usred javnog izbijanja aferu zataškavala uskraćivanjem i ograničavanjem slobode izražavanja u ministarstvu – gdje je s novim pravilnikom svim zaposlenicima zapovjedila da traže službenu suglasnost prije svakog, pa i privatnog izražavanja u javnosti. Bilo bi zanimljivo vidjeti što bi o tome rekao Europski sud za ljudska prava.
Ministarstvo je tražilo isključivanje javnosti iz dosadašnjih sudskih rasprava na kojima je TV kamerama je bilo onemogućeno snimanje. Koliko su Sabljakovi iskazi opasni za aktualnu elitu pokazala je i sjednica Antikorupcijskog vijeća Sabora na kojoj je Sabljak prije nekoliko dana dokumentirano osumnjičio glavnog državnog odvjetnika Jelenića za sudjelovanje u zataškavanju DORH-ovog opstruiranja istrage o protuzakonitom trošenju državnog novca u Australiji i SAD-u – i to na način da je DORH inspektoru Božiću omogućio utvrđivanje svih činjenica prema kaznenoj prijavi u kojoj je Sabljak dokumentirano osumnjičio upravo inspektora Božića za prikrivanje kaznenih djela u Australiji. Znači, praktički je istraživao sam sebe, što od ministarstva radi još veći cirkus.
Na zataškavanje ukazuje i ponašanje novog ministra Grlića Radmana koji je Antikorupcijskom vijeću odbio dostaviti dokumente i doći na zadnju sjednicu – no navedeno radno tijelo Sabora se ozbiljno prihvatilo posla i zatražilo jasne odgovore od glavnog državnog odvjetnika Jelenića, kojem dostavljeni dokumenti ozbiljno ljuljaju poziciju čelnog čovjeka DORH-a.
