Hodao sam okolo po Tržnom centru i slučajno ugledah kako blagajnik vraća novac jednom dječaku. Dječak nije mogao imati vise od 5 ili 6 godina. Blagajnik je rekao: “Zao mi je, ali nemate dovoljno novca da kupite ovu lutku.” Dječak se okrenuo starici pored njega, bako nemam dovoljno novca za lutku… rekla je, znaš da nemaš dovoljno novca, dragi moj.
Onda ga je baka zamolila da sačeka 5 minuta dok pogleda nešto drugo. Dječak je potvrdno klmnuo glavom, držeći i dalje lutku u naručju.
Upitah ga kome želi pokloniti lutku? To je lutka koju je moja sestra željela na poklon. Bila je uvjerena da će joj Djed Božićnjak pokloniti bas takvu lutku. Rekao sam mu da će Djed Božićnjak to sigurno učiniti. No, on je žalosno odgovorio. Ne, Djed Božićnjak ne može ići tamo gdje je moja sestra sada. Ja moram dati lutku mami kada bude išla kod moje sestre. Suznih očiju dodao je: “Moja sestra je otišla da bude s Bogom, a tata kaže da će mama vidjeti Boga vrlo brzo, pa sam pomislio da bi ona mogla ponijeti lutku”. Moje srce je gotovo prestalo da kuca. Dječak je pogledao u mene i reče: “Rekao sam tati da zamoli mamu da ne ide dok se ja ne vratim iz prodavaonice”.
Tada mi je pokazao svoju sliku i nastavi: “Želim dati ovu sliku mami, da me ne zaboravi i Želim joj reci da ne mora ići od mene…i da je volim najviše na svijetu, ali tata kaže da ona mora biti sa mojom malom sestricom”. Ponovo je tužnim ocima gledao u lutku.
Zavukao sam ruku u džep i neprimjetno izvadio nekoliko novčanica.Predložio sam dječaku da još jednom izbrojimo zajedno, možda ipak nisi dobro izbrojao. Rekao je OK. Dok smo brojali, krišom sam dodao novac koji sam izvadio iz džepa. Pomalo zbunjeno na kraju brojanja reče da sad ima dovoljno za lutku i da je ostalo još nešto novca. Ponovo me je pogledao svojim okruglim crnim ocima i reče: “Sinoć sam zamolio Boga da imam dovljno novaca za lutku i On me je cuo. Htio sam još zamoliti da imam i za jednu bijelu ružu, jer moja mama voli bijele ruže , ali nisam htio previše od Boga tražiti… On je i to čuo”.
Poslije nekoliko minuta vratila se dječakova baka, a ja sam završio svoju kupovinu u skroz drugom raspoloženju. Nisam mogao da ne mislim na dječaka. Odjednom kao grom iz vedra neba, sjetih se lokalnih novina i članka od prije dva dana, gdje se pominje pijani vozač koji je udario u auto u kojem su bili mlada zena i mala djevojčica. Djevojčica je umrla odmah, a majka je u vrlo teškom stanju. Porodica se morala odlučiti dali da isključe aparate za održavanje u životu, jer mlada zena nije imala šansu da se vrati iz kome. Boze, je li to bila obitelj malog dječaka?
Dva dana nakon susreta s dječakom, pročitao sam u novinama da je mlada žena preminula. Nisam mogao izdržati. Kupio sam hrpu bijelih ruža i otišao na sahranu.
Bila je tamo, u sanduku, držeći prekrasnu bijelu ružu u ruci sa slikom dječaka i lutkom preko prsa. Sa suzama u očima napustio sam mjesto s osjećajem da je moj život promijenjen zauvijek.
Ljubav koju je osjećao prema majci i maloj sestri, u jednom djeliću sekunde, pijani vozač zauvijek je odvojio od dječaka.
Sad imate izbor, ako dođete u situaciju ALKOHOL+ VOLAN:
1. Sjetite se dječaka iz ove priče
2. Pravite se da ovo nikad niste pročitali
P.S. Preporučite ovu priču prijateljima, poznanicima…neznancima, svejedno Ako uspijemo samo jedno da odvratimo od smrtonosne kombinacije ALKOHOL + VOLAN , nedužne žrtve iz ove priče neće biti uzaludne.
Hercegovački portal
