Neuma se država periodično sjeti. Kada treba uvjeriti svijet da se u njegovom plitkom zaljevu može napraviti teretna luka, kada ga se koristi kao pijuna u prepucavanju s Hrvatskom oko izgradnje Pelješkog mosta i ratifikaciji granične crte; pred izbore kada se busaju o prsa skoro dovršenom magistralnom cestom Neum-Stolac (koja se gradila 20 godina), i ljeti kada se šalju bijele inspektorske Dacie u žetvu.
Ovaj put, povod je sasvim drugačiji. Komedijaški.
S jedne strane imamo mahom SDA-ove i ine političke prvake koji vrište, opet u inat Hrvatskoj, da se đuture ide u Neum na odmor kad je već Baška voda zabranjena, i to se poziva na sva zvona kao da je Neum nekakva kuća na osami pa ćemo u njoj sada dernečit jer ne smetamo nikome. Plandovat, orgijat, što god.
S druge strane, imamo sprdnju na društvenim mrežama u kojima se na inovativan i komičan način postavljaju slike dolazaka u Neum. Pa je iskorištena poznata slika Otona Ivekovića i scena iz nekakvog akcijskog filma. I zabavno se nasmijat na to i baciti like na kreativan i duhovit sarkazam.
I onda na trećoj strani imamo medijske napise kako neumski ugostitelji naveliko pozivaju Bosance i Hercegovce da dođu u Neum i uživaju u svom komadu mora. Sve ćemo vam omogućiti, vrište naslovnice.
Nema imena tih ugostitelja, nema napomena o obvezatnom pridržavanju epidemioloških mjera. Samo dođite na igranku. Korona bal. Izmjenu izlučevina. Virusnu balalajku. I sve to na plus 35, u nekoliko kvadrata mora, zbijeni k’o sardine.
Ne spominje se pritom ni još uvijek važeća cesta preko Svitave, u vezi koje je još jutros netko dovitljivo postavio objavu kako Federacija počinje naplaćivati vinjete za vožnju preko ove uzbudljive rally rute do Neuma.
Šalu na stranu, kada se sav promet, inače podijeljen na ovaj, stari put, i Jadransku magistralu koju koriste oni koji imaju „pasoše“ (tužni emotikon), prebaci na kozju stazu s nepreglednim zavojima, nesigurnim i uskim dionicama, vrlo lako bi moglo doći do problema. Prometnih nezgoda, gužvi, tamo gdje se gužve ne smiju događati. Ne daj Bože nekakva zastoja, medicinskog problema i slično, jedini način da se dođe na lice mjesta bilo bi podizanje helikoptera. Čijeg? Miloradovog?
Je li itko razmislio o ovoj potencijalnosti? Ili, samo dođite.
Što kada u Neumu, koji hvala Nebesima, još uvijek nije zabilježio niti jedan slučaj zaraze koronavirusom, odjednom bukne infekcija? A pesimizam na stranu, to je pitanje trenutka računajući na fluktuaciju domaćih turista iz žarišnih područja države.
Na stranu opadajuća snaga virusa kojom nas hrabre posljednjih dana. Tko će se nositi s medijskim povlačenjima i skandalima oko medicinskog zbrinjavanja pacijenata? Kako se postaviti prema zarazi u tim trenucima? Švedski ili?
Kako bi se Neum s jednim liječnikom i dvije sestre u smjeni nosio s time? Problem i u idealnim ljetnim uvjetima godinama visi iznad neumskih glava. Što bi bilo tek sada?
Prošlog su se ljeta, pamte Neumljani, uslijed velike navale turista i još većih vrućina, u grad zavukle crijevne infekcije s kojima su se i domaći i gosti čak i mjesecima nakon ljeta borili. Što s koronavirusom? Ne znamo mnogo, no znamo da sa sobom nosi negativniji marketing od svih drugih rođaka.
Na počecima pandemije pa sve do 3.lipnja, kada je Općina proglasila prestanak stanja nesreće uzrokovane koronavirusom, Neum je bio pod nevjerojatno strogim mjerama zaštite svojih građana. Najpoznatija među njima svakako je bila zakonski upitna dezinfekcija automobila koja se naplaćivala prilikom ulaska vozila u neumsku općinu iz unutrašnjosti države.
Neum su tada mnogi prozivali, no činjenica je da je Neum zahvaljujući strogosti ostao očuvan i došao u situaciju da se lagano otvara svojoj glavnoj gospodarskoj grani, turizmu.
Danas, kada je zaraza buknula još više nego u ožujku i travnju, od mjera nema ništa, pa se postavlja opravdano pitanje, je li opravdano bilo ono ili ovo ponašanje. I kako smo od maksimalne zatvorenosti brzinom svjetlosti došli do histerične otvorenosti?
Dođite, nemojte ne doć’! – vrište naslovnice, i tobože neumski ugostitelji. No, ne želeći ni u jednom trenutku ugroziti financijski potencijal koji turizam donosi, ne možemo ne zapitati se. I što kada dođu?
Jesmo li se osigurali i kako?
Piše: Nikolina Lovrić
Dnevnik.ba
