Električar iz Vinjana Donjih još je u šoku: Usred noći zvoni mi policija i pita di mi je auto. Rekoh, eto tu ispred kuće. I onda pogledam, nema ga…
Tek u petak oko podneva, sjedeći ispred svoje kuće u zaseoku Đereci u Vinjanima Donjim, u krugu obitelji: supruge, dva sinčića, oca i majke, te novinara Slobodne Dalmacije, kvalificirani električar Bože Đerek (35) polako dolazi sebi. Iza sebe je ostavio burnu i neprespavanu noć, koju, kaže, nikada neće zaboraviti.
– Došao sam svojim Renaultom Meganeom oko 9-10 sati navečer, parkirao ga, kao i svaki put, u dvorištu, nekoliko metara od prozora spavaće sobe. Ključeve sam, po običaju, ostavio u ladici do suvozačeva sjedala, navika je to… Uostalom, moja se kuća i ne zaključava.
Običaj neki starinski, nikada nitko u zaseoku ništa nije izgubio i ne daj Bože da je nešto otuđeno. I onda nešto iza tri sata izjutra zvoni netko na vratima. Neobično, no mislio sam da nekom susjedu nešto treba. Na vratima naši policajci s priopćenjem koje me šokiralo.
Prvo su pitali gdje mi je auto. Ja rekoh, eto tu ispred kuće. I onda pogledam, onako mamuran s vrata, a moga Renaulta nema. Tada mi rekoše da mi je auto pronađen na predjelu između Sinja i Knina, točnije između Sinja i Peruće. Na brzinu su mi objasnili da je bila potjera za mojim Meganeom i da je na kraju automobil sletio s prometnice.
I što sam mogao učiniti, ništa mi nije bilo jasno. Kroz glavu mi je prošlo stotinu scenarija: tko, kako, kako to ispred moje kuće gdje živim s obitelji, malena djeca u kući!? Onda se prisjetim priče otprije dva dana, kako su u Aržanu migranti presreli onoga staroga čovjeka od 77 godina, pa promislih da je tu ni kilometar dalje granica s Bosnom i Hercegovinom. Opet mislim, tu je glavni prijelaz, tu ne mogu, ali ima okolo šume i brda sa sjeverne strane našega sela. Sto i jedna misao…
Znate ono, nije vam ugodno. Onda, znam da mi ni vrata od kuće nisu zaključana, jer moja majka koja vodi brigu o tome jednostavno nema naviku zatvoriti kuću. Uostalom, kuće i susjedi su oko nas, nikada se ništa potrefilo slično nije. U zaseoku nemamo ni pse, da se makar čuje lavež. Ma, što ću vam govoriti – kazuje razočarani Bože, dok majka, otac i supruga jednostavno ostaju bez riječi.
Odsad zaključavamo
Mogli su migranti tako Božu i obitelj odnijeti iz kreveta…
– Po svemu sudeći, mora biti da su ta dvojica, bar tako jutros čujem okolo, došla nekako između jedan i jedan i pol ispred moje kuće. Kako je moj Megane, kao obično, prednjim dijelom bio okrenut prema kući, rekoh, svega par metara od prozora sobe, oni su ga morali stvarno polako gurati neupaljena kako bi izašli na ovu našu glavnu seosku cestu.
Gdje su ga upalili, kada su našli ključe, kako su se okrenuli, to je već priča za sebe!?Samo znam da sam i ja i cijela moja obitelj u takvom šoku da vam zaista više nemam što kazati. Čujem da mi je automobil još ispod ceste, totalno razlupan, što se vidi i po ovoj fotografiji koju mi je poslao jedan prijatelj, te da će ga trebati izvući. A kako naplatiti štetu, od koga, to sada nitko ne zna – veli nam Bože.
I dok smo ga fotografirali, majka mu reče: “Bože moj, što je ovo došlo, a dvoje male djece u kući, mogli su ući u kuću kako god su htjeli. Od sada se kuća zaključava…”
I tako, noću hodaju neznani ljudi i u blizini glavne prometnice prema velikom graničnom prijelazu u Vinjanima Donjim. Kako su i odakle pristigli, nitko ne zna, iako naša granična policija 24 sata nadgleda veliki teren uz granicu. No oko granice ima i šume i skoro nepristupačnog terena, ne može se sve ni vidjeti. Očito da migranti ne biraju sredstva i da su, uz nedavni slučaj kod Aržana, sada iskazali toliku hrabrost da su došli nadomak Imotskog. Uz epidemiju korone, sada još i ovo, komentiraju Imoćani.
Hercegovački portal
