Prognoze, a zapravo više očekivanja i želje pojedinih dužnosnika međunarodne zajednice i sveprisutnih analitičara u BiH kako će se izborna promjena iz Banje Luke i Sarajeva preliti i u Mostar pokazali su se potpuno promašenima.
Birači u Mostaru na nedjeljnim izborima održanim nakon 12 godina ponovno su najveće povjerenje dali HDZ-u BiH, a potom bošnjačkoj koaliciji predvođenoj SDA. Umnogome to je bilo nacionalno prebrojavanje jer se i prije, a i nakon izbora sva priča uglavnom svela na to hoće li Hrvati ili Bošnjaci imati 18 od 35 ruku u novom Gradskom vijeću za izbor “svog” gradonačelnika. Komplicirani sustav dodjele mandata i ugrađeni nacionalni paritet onemogućuju realnu dominaciju jednog naroda nad drugim, ali tko će dati budućeg gradonačelnika, važno je simboličko pitanje za obje strane.
Toliko važno da se u izbornoj noći dogodilo manipuliranje glasačkim listićima, čime je bačena ogromna mrlja na cijeli proces i dodatno podignute političke tenzije. Hrvatski dužnosnici upozorili su na prijevare, iznijeli saznanja i argumente te o svemu obavijestili relevantne domaće i međunarodne institucije i dužnosnike. Središnje izborno povjerenstvo (SIP), na čijem je čelu Komšićev čovjek (Bakalar), dan nakon izbora naredilo je ponovno prebrojavanje na čak polovini (70) biračkih mjesta. Svakako, to potvrđuje sumnje i u krađu i u mogućnost novih krađa.
I u samoj kampanji hrvatske i bošnjačke stranke igrale su na tu nacionalnu kartu, a prividni pluralizam davalo je sudjelovanje na izborima i drugih stranaka i koalicija, od kojih će tek dvije ući u Gradsko vijeće Mostara. Na bošnjačkoj strani to je koalicija SDP-a i Naše stranke, a na hrvatskoj HRS, stranka desne provenijencije. Da su mostarski izbori obojeni nacionalnim bojama, svjedoči i podatak da bi prvi put i malobrojni Srbi u ovom gradu mogli imati svog predstavnika u lokalnom parlamentu. Njihove dvije vodeće nacionalne stranke, SNSD i SDS, koalirale su u Mostaru i, čini se, uspjele osigurati parlamentarni status. Mogli bi čak biti i jezičac na vagi pri izboru gradonačelnika.
Ishodom izbora najzadovoljniji mogu biti u HDZ-u, pogotovo ako se uspiju spriječiti poslijeizborni pokušaji prekrajanja izborne volje i prelijevanja hrvatskih glasova bošnjačkim strankama. Oni će osvojiti dvostruko više mandata nego na posljednjim izborima, a njihov kandidat za gradonačelnika uvjerljivo je dobio najviše glasova. U svakom slučaju, HDZ će pojedinačno biti najjača politička snaga u gradu koji je za bh. Hrvate političko, kulturno, akademsko i svako drugo središte. Iako se iz Sarajeva to, u pravilu, tumači kao pokušaj Hrvata da prisvoje Mostar, krilatica o “hrvatskom stolnom gradu” zapravo se odnosi na činjenicu da su gotovo sve hrvatske nacionalne institucije smještene u tom gradu. A naravno da je Mostar grad svih Mostaraca, bez obzira na njihovu etničku ili drugu pripadnost. Za razliku od velikih bošnjačkih gradova: Sarajeva, Tuzle, Zenice, Bihaća… ili srpskih: Banje Luke, Trebinja, Prijedora, Bijeljine…, Hrvati od većih gradova imaju tek pola Mostara. I njega im žele oteti. Sada kada su dobili “bitku na Neretvi” pojavili su se “diverzanti” koji ih žele poraziti krađom glasova. I imati 18., “zlatnu” ruku.
Mostar je jedini istinski multikulturalni grad u BiH u kojemu su dosad Hrvati i Bošnjaci suradnjom osiguravali funkcioniranje drugih razina vlasti. Sve i da hoće, Hrvati ne mogu sami upravljati gradom. Drugi razlog za zadovoljstvo HDZ-a leži u činjenici da su stvarni rezultati lokalnih izbora u Mostaru pokazali da je taj grad površno i pogrešno dovoditi u politički kontekst sa Sarajevom i Banjom Lukom. Za razliku od drugih dvaju naroda, Hrvati su u ovakvoj BiH prisiljeni na snažnu nacionalnu homogenizaciju, čak i na lokalnim izborima. Bošnjaci sebi mogu dopustiti luksuz da u Sarajevu biraju među više političkih opcija, baš kao i Srbi u Banjoj Luci. Njihova brojčana dominacija i (očuvana) ustavna pozicija takve su da se od države do općine mogu međusobno politički nadmetati. I samo naivni mogu vjerovati kako su rezultati izbora u ovim dvama gradovima bili neki tektonski poremećaji jer Sarajevo je, umjesto SDA, izabralo njegovo odmetnuto krilo Narod i pravdu, dok je u Banjoj Luci pobijedio veći nacionalist od Milorada Dodika. Priča o pobjedi nekakvih liberalnih, građanskih, nenacionalnih opcija u ovim dvama gradovima jednostavno nije točna.
Hrvati u BiH, pa i u Mostaru, čekaju da se riješi njihov nacionalni status. Tek onda može uslijediti pluralizacija na svim razinama. Primjer Mostara, a posebice manipulacija glasovima, govori da je i Bošnjacima nacionalna priča presudna svugdje gdje nisu premoćno u većini. Zato su se homogenizirali u Stocu, Srebrenici, Brčkom… U Mostaru su prije izbora fingirali pluralizam, ali su nastavili koalirati pod okriljem (izborne) noći. Tako je na primjeru jedinog stvarnog multietničkog grada u BiH propala priča o građanskom konceptu. Izborni rezultati i poslijeizborne makinacije tu su istinu ogolili do kraja.
Večernji.ba
