Naslovnica Kultura Tzv. piramide u Visokom: 15 godina ponižavanja znanosti

Tzv. piramide u Visokom: 15 godina ponižavanja znanosti

Petnaest godina ili nešto malo duže traje priča o navodnim piramidama kod Visokog. Službena znanost se na početku opirala, bunila, ali je vremenom utihnula.

 

U međuvremenu je pseudoznanost uzela maha, razvijena je kampanja i svatko tko ustvrdi da u dolini Bosne nema piramida često bude etiketiran kao nacionalni izdajnik.

Na ovoj priči pali su i država i društvo i znanost. Zaživio je populizam i uvjerenje da nije ni bitno ima li piramida ili nema, bitno je da dolaze turisti i troše novac.

Davne 2005. godine u Bosni i Hercegovini pojavio se do tada nepoznati samoprozvani znanstvenik, arheolog i, kako za sebe kaže, istraživač drevnih civilizacija Semir Osmanagić. U eter je plasirana bombastična priča da nedaleko od Visokog postoje piramide i da se mijenja svjetska povijest.

Bh. znanstvena javnost na početku je burno reagirala i stala u obranu znanosti. Pojavljivali su se u medijima, slali pisma upozorenja i alarmirali da se ne smije dopustiti nikakvo iskopavanje na lokalitetu Visočice s obzirom na to da se radi o širem području srednjovjekovne naseobine gdje se nalazi mnogo vrijednih artefakata.

U svibnju 2007. oko dvadeset bosanskohercegovačkih arheologa, povjesničara i muzeologa uputilo je zajedničko otvoreno pismo prosvjeda federalnim i županijskim vlastima koje su bez odgovarajućeg stručnog nadzora dale dozvolu za ovaj projekt. Čak su istaknuli prosvjed i tadašnjem visokom predstavniku u BiH Christianu Schwarz-Schillingu koji je javno podržao Osmanagića.

Tada su se za znanost u BiH srčano borili pokojni profesor Dubravko Lovrenović, Sejfudin Vrabac, Ljiljana Ševo te Blagoje Govedarica.

I onda je naprasno sve stalo. Domaći znanstvenci su se povukli, vjerovatno i zbog poniženja, a lokalne vlasti su kao (ne)odgovorne nastavile davati odobrenja za svaku vrstu radova.

I danas ćete rijetko naći povjesničara ili arheologa koji uopće želi komentirati tu temu, jer ih se većina predala dok pseudoznanost maršira.

O kakvom se lokalitetu radi?

Lokalitet brda Visočice je očito pažljivo odabran. Nije u Sarajevu i ne ulazi u zanimljive zone “velikih riba”, a opet nije ni daleko od glavnog grada, njegovog aerodroma i brojnih turista. Iz tog razloga su zanemarena brda sličnih geometrijskih kartakteristika diljem Bosne i Dinarida. Nažalost, poklopilo se da je riječ o povijesno izuzetno značajnom lokalitetu koji je predstavljao važno područje u vrijeme ilirskog naroda Dezitijata, u vrijeme rimske uprave nad ovim prostorima, a zatim i teritorijalnu jezgru iz koje će se razviti srednjovjekovna Bosanska banovina i kasnije kraljevina. Nije bez razloga, tijekom srednjeg vijeka to područje je imenom na četiri razine bilo povezano sa samom državom, kako god je shvatili u to doba. Naime, područje Visokog je ulazilo u sastav Bosanske banovine, zatim njezinog središnjeg područja zemlje Bosne (koja je prethodila nazivu Kraljeva zemlja), zatim župe Bosne te konačno urbane aglomeracije koja se također nazivala Bosna.

Docent mediavelistike Dženan Dautović za Klix.ba je govorio o ovoj temi. On objašnjava kakva je šteta učinjena do sada.

“Na području brda Visočice postojao je kraljevski grad Visoki, danas nažalost gotovo potpuno uništen usljed pseudoarheološke papazjanije, zatim urbano područje Podvisokog, a nedaleko su i vladarski dvor u Moštrama, krunidbena i grobna crkva u Milima (Arnautovićima), dakle sve lokacije od primarnog značaja za bosanske vladare. I onda treba biti ‘čudo’ jer su na tom području otkriveni skriveni tuneli? A samo ovi podaci bi trebali biti dovoljni da se zapita vrijedi li dopustiti devastaciju kraljevskog lokaliteta radi ‘projekta’ koji nakon toliko godina postojanja ima za ‘pokazati’ samo negativne jone”, ističe Dautović.

Sustavni odgovor nauke na ovu pojavu je nažalost izostao. Tzv. piramide su tema ispod časti za većinu bosanskohercegovačkih povjesničara i arheologa koji se u udobnosti svojih kabineta ne žele “ponižavati” dovođenjem u istu temu s Osmanagićem i njegovim projektom.

“Nije organiziran nijedan oblik znanstvenog okupljanja (konferencija, okrugli stol ili tribina) na kojima bi bio zauzet čvrst stav i poslana jasna poruka organima vlasti i uprave, bez obzira na eventualnu i vjerojatnu uzaludnost takvog poteza. Konstantno se zaboravlja da je dužnost znanosti da ukaže na istinu, bez obzira na to koliko ona ružna bila i ne odgovarala ušima onih koji odlučuju i o bankovnom računu tih znanstvenika, ili udobnosti njihovih kabineta. Naravno, pojedinci jesu istupali i time obranili čast znanosti, u ovom trenutku mi na pamet padaju profesori Dubravko Lovrenović, Husnija Kamberović i Vesna Mušeta-Aščerić, a bilo je dosta drugih. Ovdje vrijedi ponoviti rečenicu pokojnog profesora Lovrenovića iz jednog intervjua, koja ponajbolje opisuje stanje: ‘Ondje gdje prestaje razum, gdje su argumenti ismijani, gdje sve postaje moguće, tamo postaje alternativac Semir Osmanagić, tamo političari driješe (tuđu) kesu i pomažu manipulaciju ljudima’. Ipak, kao mala utjeha ostaje pozitivno da je isti taj stid rezultirao tim da gotovo nijedan od profesionalnih povjesničara nije stao na stranu piramidomanije, iako bi možda i materijalno profitirao. Nažalost, takva situacija nije s drugim znanostima i znanstvenicima/ama, od kojih su se brojni ponizili promoviranjem i podržavanjem piramida, naročito oni s Fakulteta političkih znanosti”, smatra povjesničar Dženan Dautović.

Nesagledive posljedice

I što smo do danas dobili? Da postoji piramida i da je ručno otkopavana, za ovih 15 godina bila bi otkopana. U međuvremenu sama piramida i nije toliko tema, već su to kojekakvi tuneli, priča o energiji, negativnim jonima, “zdravoj sredini” boljoj od svih ostalih. I kao posljedicu imamo već etabliranu priču da se radi o posebnom mjestu. Još kada domaćin dovede i medijima predstavi osobe poput Novaka Đokovića, Vlade Divca i cijelog ešalona domaćih i regionalnih javnih osoba, od kojih je veliki broj političara, pa i vjerskih službenika, imate zaokruženu cjelinu.

Više vas nitko ne pita za znanost, nitko ne pita gdje je tzv. piramida, zašto nije vidljiva. U prvom planu je priča o razvoju turizma i tome kako je bitno da dolaze turisti. A znanost? Ona je vjerojatno ostala u nekom prošlom vremenu, uzdrmana slučajevima poput nekada dobro znanog Torabija koji je po Sarajevu “prosipao” svoje moći.

Stoga i ne čudi što je ustaljena praksa već godinama da učenici u sklopu školskih izleta posjećuju tzv. piramide. Tako djeca u školi uče klasičnu, dokazanu povijest i priču egipatskoj Gizi, o kolijevci piramida, a onda im se na brdu kod Visokog na izletima plasira priča o tome da to što uče u školi i nije baš puna istina i da će “otkriće” bosanskih piramida promijeniti tijek svjetske povijesti. To govori da je problem već duboko ukorijenjen.

Što je o “piramidama” rekla Nacionalna Geografija

Profesori s Britanskog kraljevskog instituta geolog Dougal Jerram i arheolog Henry Jerome Chapman 2012. su boravili u Visokom i četiri dana analizirali tzv. piramide. Zaključak je bio da Osmanagićeva istraživanja nigdje ne vode i da se radi o izmišljotini.

Ustanovili su da položaj stranica brda nije 45 stupnjeva, kako je tvrdio Osmanagić, već 26 stupnjeva.

Također, utvrdili su da Osmanagićevi volonteri sami buše tunele, ne otkrivajući postojeće te da postoji velika opasnost da se cijelo brdo uruši. Britanci otkrivaju i kako “čudesna tvar” koja veže stijene nije cement, već meki kreč.

“Nisam vidio ništa što bi me uvjerilo da ovo nije isključivo djelo prirode. Popeo sam se na piramidu, a spustio niz obično brdo”, jasno je zaključio Jerram.

Ipak, ni Nacionalna Geografija, koja je u 30-minutnoj emisiji objavila ove rezultate, nije razuvjerila Osmanagića. On je ostao uporan, ogroman dio javnosti je to prihvatio, a znanost posustala.

“U izuzetno velikoj konkurenciji, desetljetni incident u vezi s piramidama jedna je od najsramotnijih epizoda države Bosne i Hercegovine. Pseudoznanstvenika ima svugdje, to je jasno, no Bosna je jedna od rijetkih država gdje su takvi pogledi i institucionalno prihvaćeni te dobili veliku popularnost u narodu. Naravno, osnovni motiv jeste profit. Privremena mini korist koju od priljeva turista imaju lokalni gospodarstvenici nije vrijedna sramote koja se za sva vremena lijepi za Visoko, ali i za Bosnu i Hercegovinu i koja pojačava percepciju naše zemlje kao divljeg istoka Europe. U nekoliko izlaganja na znanstvenim konferencijama ovaj je slučaj prikazan kao primjer pseudoarheologije, populizma i žrtvovanja znanosti za zaradu. I možete misliti kakav je utisak imao istup tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH Sulejmana Tihića, koji je na konferenciji UNESCO-a 2006. pozvao nazočne da posjete ‘Bosanske piramide’?! Kao da nije dovoljno što smo među najneuređenijim i najkorumpiranijim zemljama u Europi i svijetu, nego moramo i ono malo ugleda što nam je prostalo iz prošlih vremena uništiti i prodati. Jedini razlog zašto se nešto poput piramidomanije dogodilo baš u Bosni nalazi se u pogrešno usmjerenom patriotizmu. Čim prije na ovim prostorima povijest prestane biti područje iživljavanja, a postane područje istraživanja, i kada se shvati da pravi patrotizam ne leži u izmišljenim mitovima i bajkama, nego u stvarnom poznavanju prošlosti, tim će prije ovaj i slični projekti odumrijeti sami od sebe, budući da će nestati jedini razlog njihovog postojanja – stari dobri finansijski interes”, zaključio je Dautović u razgovoru za Klix.ba.

 

 

Hercegovački portal