U početku se ovaj blagdan zvao „Blagdan prijenosa”, prijenosa ostataka svetoga Pavla. Nastao je pod franačkim uplivom u 10. stoljeću. Prijenosom rubaca koji su dodirnuli apostolski grob u Rimu s dijelom okova, kojima je Pavao bio okovan u tamnici, na slikovit je način u Galiju bio prenesen Pavlov grob.
Blagdan koji nam pokazuje kako svatko od nas može postati svetac.
25. SIJEČNJA
Danas slavimo događaj koji je jednoga od najvećih progonitelja kršćanstva pretvorio u jednoga od njegovih najvećih apostola, događaj koji je uvelike promijenio povijest kršćanstva i doprinio da se Isusova poruka doista razglasi po svem tada poznatom svijetu.
Sveti Pavao uistinu je najveći od svih ranih kršćanskih misionara, možda i najveći misionar svih vremena. Međutim, od progonitelja kršćana Savla, kako se zvao prije događaja koji danas slavimo, pa do apostola Pavla trebalo je proći dosta vremena. Savao je potjecao iz grada Tarza, i kažu da je po zanimanju bio izrađivač šatora. Potjecao je iz imućne židovske obitelji koja je uspjela kupiti rimsko građansko pravo, i koja je svome sinu uspjela omogućiti najbolje obrazovanje onoga vremena.
Učio je u Jeruzalemu kod poznatog židovskog učitelja Gamalijela. Pripadao je farizejskoj sljedbi i bio neumoljiv u provođenju Zakona, kako prema sebi, tako i prema drugima. Kao takvome, nije mu se svidjela nova kršćanska zajednica, te se aktivno dao u njezin progon. Djela apostolska spominju kako su oni koji su kamenovali prvoga kršćanskog mučenika, đakona Stjepana, svoje plašteve odložili upravo do Savlovih nogu. Kako dalje pripovijedaju Djela, Savao se s vjerodajnicama židovskog Vijeća uputio u Damask kako bi pohvatao tamošnje kršćane.
Međutim, pred vratima Damaska dogodilo se nešto što će zauvijek promijeniti Savlov život. Ukazao mu se, naime, Uskrsli Isus, koji ga je upitao: “Savle, Savle, zašto me progoniš?”. Savao je na to upitao: “Tko si, Gospodine?”, na što mu je Isus rekao: “Ja sam Isus kojega ti progoniš.”. Savla je događaj ostavio zbunjenim i slijepim. Isus mu je dalje rekao da se uputi u Damask, gdje će mu se dati daljnje upute. Poslao mu je Ananiju, čiji spomendan inače također slavimo na današnji dan, koji ga je krstio i izliječio od sljepoće.
Savao potom, nakon bijega iz Damaska, postaje jednim od najžešćih Kristovih sljedbenika. Savao, sada kao novi čovjek s novim imenom, Pavao, zaputio se zatim u Jeruzalem kako bi se posavjetovao s Petrom i ostalim apostolima. Ostatak života proveo je putujući cijelim tada poznatim svijetom, šireći Evanđelje, posebice poganima, uspostavljajući crkve u mnogim gradovima i mjestima, te pišući brojne poslanice u kojima tumači kršćanski nauk zajednicama koje je osnovao.
Kao pouku današnjeg blagdana mogli bismo istaknuti upravo univerzalni poziv na obraćenje. Bogu i njegovoj milosti ništa nije nemoguće. Nema toga grijeha koji On ne može i ne želi oprostiti, i nema takvoga grešnika kojega Njegova Milost ne može pretvoriti u sveca. Sve što je potrebno jest prepustiti se njegovoj Milosti. Neka ta činjenica i nama bude utjeha u teškoćama i kušnjama našeg svakodnevnog života.
Zanimljivo je da se u ikonografiji ovaj događaj uvijek prikazuje pomalo dramatično. Naime, sveti Pavao, odnosno Savao, prikazuje se kako zasljepljen božanskom svjetlošću, obično pada s konja, iako u Djelima apostolskim uopće nema spomena o nikakvom konju!
Pavlovo obraćenje opisuju Djela apostolska (pogl. 9). Kao revni židovski propovjednik Savao je bio krenuo iz Jeruzalema u Damask pohvatati kršćane. Bio je spreman na sve prije nego na obraćenje. Prijetio se i žudio za kršćanskom krvlju. Bio je pun farizejske oholosti, one oholosti koja se opire milosti. Pa ipak Savao je bio izabran kao izabrano sredstvo za širenje kršćanstva. Savao je poslije obraćenja dobio ime Pavao.
Njegov karakter ne zna za polovičnost i mlitavost. Ono što je jednom započeo svim je silama nastojao privesti kraju. I u njegovu obraćenju milost se upriličila njegovu karakteru. Dirnula ga je u dno srca i iznutra potpuno preobrazila. Od „revnog progonitelja kršćana Savao je postao gorljivim širiteljem kršćanske vjere.
Kod Damaska je začuo glas: „Savle, Savle, zašto me progoniš?” Nato je on odgovorio: „Tko si ti, Gospodine?” Odgovor je glasio: „Ja sam Isus koga ti progoniš.” Kazano mu je neka krene u grad Damask i tu će mu se reći što mu je činiti. I ostade slijep tri dana.
U Damasku je tada bio učenik, Ananija. On je od Gospodina primio zapovijed nek pođe u glavnu ulicu, koja se tada zvala „Prava ulica”, i nek potraži čovjeka iz Tarza, zvanog Savla. Savao je u viđenju vidio kako taj isti čovjek ulazi k njemu i kako na njega polaže ruke a on ozdravlja, progleda.
Ananiju je Gospodin također uvjeravao kako će taj čovjek Savao prenijeti ime Gospodnje među narode i zbog toga će morati trpjeti. Ananija je na Savla položio ruke, i on je odmah progledao i napunio se Duha Svetoga. Nakon pouke bi kršten.
Otada započe zaokret u Pavlovu životu. On će izgarati za ime Isusovo. Isus Krist će biti središte njegova života i djelovanja.
Blagdanom Obraćenja svetoga Pavla završava i Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koju molimo od 18. siječnja.
Sveti Ananija, učenik Gospodnji koji je krstio svetoga Pavla (usp. Dj 9,10-18), „vjeran vršitelj Zakona, koji je uživao dobar glas među svim učenicima u Damasku pa i Židovima” (Dj 22,12), podnio je mučeništvo u Damasku
.jpg)
HERCEGOVAČKI PORTAL
