Bošnjački politički vrh ima svoje razloge zbog kojih ne dozvoljava da BiH izađe iz mentalnog rata niti da se „zamrznuti konflikt“ u BiH mirno „otopi“ i završi. Razlog tomu je u prvom redu što smatraju da procesi započeti u ratu nisu dovršeni.
Bošnjački politički establišment će iskoristiti svaku, ali doslovno svaku priliku da naglasi kako se raspad BiH ne može dogoditi bez rata. Pri tom u drugoj rečenici obavezno dodaju i kako u BiH ima dovoljno „patriota“ koji su „spremni braniti“ BiH.
No, o čemu zapravo Bakir Izetbegović i ostali pričaju kad kažu da se BiH ne može raspasti bez rata i da postoje nekakve „patriote“ spremne za nju ratovati? Tko bi za koga i protiv koga ratovao?
Nakon što je Sarajevo orkestriralo aferu o „slovenskom non-paperu“, dokumentu za koji se ne može utvrditi da uopće postoji a posebno da su ga kreirali u službenoj Ljubljani, šef SDA Bakir Izetbegović kao i bošnjački članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić požurili su zaprijetiti regionalnim ratom pa čak i ratom na području cijele Europe. Vele kako su granice BiH nepromjenjive i da će svaka ideja promjene bh. granica biti dočekana dizanjem na oružje.
No, tko će se to točno uhvatiti oružja i ratovati? Protiv koga?
Iako to nikad precizno i otvoreno nisu kazali, jasno je kako bošnjački politički vrh smatra kako će Bošnjaci povesti rat protiv Srba ako bi došlo do toga da se Republika Srpska ocijepi od BiH. Također, jasno je i kako bi „u isti mah“ napali i građane Bosne i Hercegovine hrvatske nacionalnosti, kako bi osigurali teritorij koji smatraju svojim a to je današnja Federacija BiH. Što se Hrvata tiče, Bošnjaci bi prvo napali središnju Bosnu te hrvatske enklave u Žepču i Usori. Štoviše, Hrvate bi morali napasti čak i prije Srba kako bi konsolidirali vlastiti lebensraum i praktično dovršili ono što nisu uspjeli tijekom rata kad je 100.000 boraca bošnjačke ARBiH (bezuspješno) napadalo hrvatske enklave u dolinama Lašve i Lepenice te na području Žepču. Bez tog manevra teško bi mogli napasti Srbe.
Istovremeno, pokušali bi sukob preliti izvan granica BiH i na Hrvatsku i na Srbiju te tako oživjeti mit o „dvostrukoj agresiji“ iako bi oni bili ti koji napadaju. Tako bi se povijest do kraja ponovila i Bakir Izetbegović se do kraja poistovjetio sa Slobodanom Miloševićem koji je pod egidom „obrane Jugoslavije“ vojnom silom napao sve nesrbe bivše države.
Izetbegović bi pak pod egidom „obrane Bosne“ napao sve nebošnjake u BiH. Razlika bi bila u tomu da bi Izetbegović bio spreman, sudeći po njegovim izjavama kao i službenim priopćenjima SDA, napasti i susjedne suverene države, u prvom redu Srbiju, ali i Hrvatsku. Eventualno i Crnu Goru.
No, tko bi te napade izvodio? Jasno je kako Oružane snage BiH neće ratovati protiv građana Bosne i Hercegovine. Oružane snage BiH sastavljene su i od Hrvata i od Srba, ne samo Bošnjaka. Nasljednice triju vojski iz ratnih ’90.-ih danas čine OS BiH. Tako imamo srpsku, hrvatsku i bošnjačku komponentu OS BiH a vrhovni zapovjednik im je Predsjedništvo BiH. Iako Bošnjaci u Predsjedništvu imaju omjer 2:1 u svoju korist s obzirom na to da su Hrvatima oteli jednu poziciju u instituciji kolektivnog šefa države, to ne znači da bi legalno mogli mobilizirati državnu vojsku.
U slučaju da pokušaju poslati vojsku na građane BiH srpske i hrvatske nacionalnosti, za očekivati je da se srpski i hrvatski kako zapovjedni kadar tako i sami vojnici, ogluše na tu zapovijed te praktično dezertiraju iz te vojske. Time bi OS BiH prestale biti državnom vojskom i postale bošnjačkom vojskom. Odnosno, OS BiH se raspale na svoje tri sastavnice – Vojsku RS, HVO i ARBIH.
S čim onda Izetbegović prijeti? „Patriotama“?
Čini se kako bošnjački politički vrh suptilno pokušava kazati kako ima „u rezervi“ nekakvu bošnjačku paravojsku koja je sastavljena od „patriota“ koji su u stanju „izazvati lančanu reakciju u Europi“. Tko su te „patriote“? Je li riječ ljudima poput Mevlida Jašarevića koji su već posijali teror diljem Europe? Ili je možda više riječ tipovima poput „svetih ratnika“ iz islamskog svijeta koji su svoj teroristički zanat izučavali upravo početkom i sredinom ’90.-ih u BiH? sigurno se ne misli na vojnike OS BiH.
Ne misle valjda kako s dva helikoptera OS BiH mogu ugroziti Pariz? Ili možda imaju neke snove o potpori Turske, članice NATO-a, da im pomogne napasti Europu ili „samo“ Bosni i Hercegovini susjedne Hrvatsku i Srbiju? Ili možda računaju na pobunu u Sandžaku i na uključivanje Kosova u njihov rat?
Kontinuirane prijetnje ratom bošnjački politički vrh koristi kako bi odbio bilo koga da se ozbiljno bavi Bosnom i Hercegovinom ali i kako bi vlastitom sluđenom potencijalnom biračkom tijelu se dokazao kao „zaštitnik Bosne“. Time se već dva desetljeća (uspješno) prikrivaju politički kriminal, korupcija, klijentelizam i nepotizam.
Bošnjački politički vrh ima svoje razloge zbog kojih ne dozvoljava da BiH izađe iz mentalnog rata niti da se „zamrznuti konflikt“ u BiH mirno „otopi“ i završi. Razlog tomu je u prvom redu što smatraju da procesi započeti u ratu nisu dovršeni. Bošnjaci ni danas nemaju jasan teritorij koji kontroliraju. Sve se ovdje zapravo svodi na borbu za kontrolom teritorija.
Srbi imaju zaokružen teritorij kroz RS. Bošnjaci pak teritorij FBiH moraju dijeliti s Hrvatima kao političkim narodom i to je ono što ih frustrira. Oni ne žele Hrvate kao ravnopravne partnere nego kao potčinjene zimije. Zato odbijaju svaki spomen legitimnog političkog predstavljanja a kamoli stvarne ravnopravnosti konstitutivnih naroda.
No, jednu golemu i očitu stvar bošnjački politički vrh „zgodno“ previđa. Naime, BiH je doslovno okružena s 15-ak milijuna Hrvata i Srba. Umjesto da s Hrvatima i Srbima u BiH kao i s Hrvatskom i Srbijom bošnjački politički vrh gradi prijateljske i partnerske odnose, oni koriste svaku moguću priliku da im zaprijete ratom. Takva politika nikad neće dati pozitivne rezultate.
Ne može se sijati zlo i očekivati plodove dobra. Prijetnje ratom siguran su put u propast pa čak i raspad Bosne i Hercegovine. Nitko ne želi živjeti u državi koja vlastitim građanima prijeti ratom, piše Dnevnik.ba.
HERCEGOVAČKI PORTAL
