Srbi u BiH ovih su dana postali politički najpismeniji narod na Balkanu. Razlog za to leži u činjenici da su Srbi u BiH otvoreno podržali Izrael.
Podržali su ga i bh. Hrvati, ali su se Srbi u BiH pokazali kao izrazito pismen politički narod zbog – Kosova.
Naime, Izrael je uz posredstvo Trumpa postao veliki saveznik Kosova, a Srbi u BiH su pokazali da ih to ne dotiče.
Pokazali su da su im važni njihovi interesi od puke izraelsko-kosovsko-američke političke trgovine.
Zašto je Izraelu uopće Kosovo važno? Preko Kosova Izrael želi pokazati nekim od svojih neprijatelja kako ima saveznike među – muslimanima. A Kosovo većinski jest muslimansko.
Iako mnogi bosanskohercegovački Srbi imaju stav da je Kosovo dio Srbije, otvorenom podrškom Izraelu su pokazali da znaju igrati igru.
Svijest o važnosti dobrih kontakata s Izraelom i zauzimanja židovske strane u ovom sukobu je kod bh. Srba nadjačala činjenicu da im je žao što Kosovo nije dio Srbije.
Tako se igra igra. Hrvati to, baš kao ni Bošnjaci, nisu znali iskoristiti. Oni u BiH. U Hrvatskoj jesu, što je maloprije potvrdio i Radman.
Mostarski gradonačelnik Mario Kordić je kazao u izjavi za portal Bild.ba, a koju se prenijele mnoge novinske kuće u regiji, kako je on neutralan po pitanju ovog sukoba.
Ta Kordićeva neutralnost je shvatljiva s obzirom na to da je on na čelu balkanskog Belfasta.
Čovjek jednostavno nema ambiciju da se gradi kao nacionalni lider i staje uz bok Čoviću, a iz gradonačelničke pozicije je neutralnost jasna jer je njen prvotni cilj – mir u kući.
Odnosno, cilj je da se rascjep između mostarskih Bošnjaka i Hrvata dodatno ne širi.
Da se Kordić htio igrati nacionalnog lidera i pokazati da pretendira na poziciju koju među Hrvatima danas ima Čović – onda je trebao podržati Izrael.
Izazvalo bi to svojevrsni potres unutar HDZ-a BiH jer bi to bilo po prvi put da je netko dao neku jaku izjavu prije samog Čovića.
Kordić, očito, nema namjeru zauzezi Čovićevo mjesto, a iz perspektive mostarskog gradonačelnika je uredu biti neutralan po pitanju ovog sukoba.
Onaj tko u ovom slučaju nije trebao biti neutralan je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović. U ovom sukobu je politički oportuno jedino igrati na Izrael. Zašto?
Amerikanci su ti koji pod kontrolom drže većinu svjetskih minižarišta u koja spada i BiH.
Najveći i otvoreni saveznik SAD-a je Izrael. Židovi u SAD-u imaju jednu od najmoćnijih lobističih grupa na svijetu.
Uzmimo da je ta lobistička grupa sportska dvorana. Teško da bi zbog puke podrške Izraelu u izraelsko-palestinskom sukobu Čović dobio mjesto tik uz parket na nekoj važnoj utakmici, ali bi zasigurno dobio ulaznicu u tu dvoranu ili bi barem došao na popis onih koji ulaznicu trebaju dobiti.
Iz pozicije lidera bh. Hrvata potpora Palestini nema nikakvog smisla, kao ni to neko trećeputaštvo.
Od Palestine i Palestinaca bh. Hrvati nikada neće dobiti ništa, od Izraela možda nekada hoće.
To je vrlo jasna politička pozicija koja ima svoju logiku, a ne košta ništa.
Doslovno je trebalo potrošiti dvije minute za sastavljanje poštene objave na Twitteru u kojoj Čović podršku daje Izraelu.
Pomalo je kod ljudi u BiH prisutan i onaj provincijski ocjećaj srama: ‘Tko sam ja i zašto sam ja važan da se tu opredjelim?’ Svi su važni i sve je važno.
Bošnjaci su, također, pogriješili. Teško je bilo očekivati da bošnjačka politika podrži Izrael, prvenstveno zbog odnosa s Turskom i Iranom kojima se to ne bi svidjelo.
Međutim, jako je nepametno, gledano iz bošnjačke perspektive, kada Šefik Džaferović i Bisera Turković uzvraćaju “udarac” izraelskom premijeru.
To djeluje poput pudlice koja svojom malom šapom pokušava ogrebati buldoga ili dogu.
Zato su Srbi u BiH u ovoj verziji bosnasko-hercegovačkog izraelsko-palestinskog sukoba ispali jako zrela, pametna i odlučna politička nacija.
Uspjeli su zanemariti činjenicu priznanja Kosova i stati na stranu Izraela.
Za to svrstavanje možda nikada neće dobiti ništa, a možda i hoće. Hrvati ga trećeputaštinom zasigurno ne dobivaju ništa. Možda im tako i treba.
U politici su prošla vremena nesvrstanih i onih koji biraju treći put.
Primjera kroz povijest je mnogo. Nije teško sjetiti se samo nekih i sjetiti se kako su završili i oni i njihova carstva, prenosi Bild.ba.
Piše: Ivan Crnjac
HERCEGOVAČKI PORTAL
