Zakon koji je Inzko nametnuo neki već nazivaju povijesnim, neki iskamčenim a neki prijeko potrebnim. No bilo kako bilo, zakon će imati tektonske promjene po odnose u BIH.
Ionako krhka politička zajednica koja postoji isključivo zbog sile međunarodnog pritiska ovim zakonom dodatno je urušena iznutra.
Ovo je ključni problem BIH. Međunarodna zajednica činila je i čini sve da tri etničke zajednice u BIH drži ograđene žicom, hrani mržnjom i međusobno udaljuje kako bi nadzirala kaos ove zemlje, kao što je to činila i 90-ih dok istovremeno čini sve da BH kavez ne pukne. Vanjski okovi BIH isključivo postoje zbog same MZ.
Srbi u BIH u ogromnoj većini negiraju da se u Srebrenici dogodio genocid. Priznaju tek termin “veliki zločin” te negiraju da se radi o tolikom broju ubijenih koliko se službeno tvrdi iz Sarajeva. Ne postoji zakon koji će ih natjerati na promjenu narativa. Dodik je već danas nakon objave Inzkovog zakona izjavio da se “genocid u Stebrenici nije dogodio” te je prema Inzkovom namentutom zakonu, od danas kazneno odgovoran za tu rečenicu, budući da je Inzkov namet, stupio na snagu odmah.
Zakon neće promijeniti uvjerenje Srba. Tek će se pronaći eufemizmi za negiranje genocida. No ako će se zakon poštovati, sudska tijela vlasti u Sarajevu već danas trebaju krenuti s masovnim dovlačenjem Srba u zatvorske ćelije u Sarajevu. Masovan izlov Srba iz Srpske i njihovo dovlačenje u Sarajevo svakako će promijeniti etničku sliku ovog grada, i približiti je onoj prijeratnoj. Nekih 100.000 Srba u Sarajevu, u zatvorskim jedinicama jesu zatvorenici al su i Srbi. Više nitko neće smjeti tvrditi da se u Sarajevu dogodio pogrom Srba.
Istovremeno njihova rodbina i prijatelji koji će ih svakako obilaziti u zatvorskim jedinicama mogu značajno popraviti turističke proračune Sarajeva. Malo koji Srbin će odoljeti prilici da se uslika pred vječnom vatrom, ili položi ruže nad mezarjem Rasima Delića, koji nakon SDA i SDP uvođenja običaja klanjanja ovom junaku, postaje prava turistička atrakcija.
Ono što je sigurno je da će se u Sarajevu pisati masovne krivične prijave koje će potom mnogog Srbina iz Srpske prebaciti na trajno prebivalište u Sarajevo. No za provesti uhićenje na terenu potrebne će biti i vlasti Republike Srpke. Koja pak genocid ne prizna. Niti u svom najvišem zakonodavnom tijelu. Skupštini.
Kako će policija Srpske loviti Srbe i prevoziti ih u ćelije u Sarajevu kad za to neće imati zakonskog uporišta? Teško.
Srbi se u Sarajevo mogu vratiti tek ako ih na adresama pronađe neka nadpolicija, BH policija, ili pak BH vojska i prebaci ih u zatvore.
Tako će i Srbi koji su iz Sarajeva “dobrovoljno otišli” u Sarajevo doći isto tako “dobrovoljno” kako su i otišli. Pod cijevima. U “genocidu” koji se nije dogodio.
Ako ćemo biti do kraja ironični, lov na Srbe u Federaciji i pokojeg Hrvata koji stane uz njih, glede negacije genocida, može početi već danas.
Otvara se pitanje i Doma naroda. Ako se svi Srbi u FBIH pohvataju i strpaju u zatvor tko će popuniti srpski klub Doma naroda u FBIH? Pa SDA. Kao i do sada. Može se kazati da zakon značajno popravlja šanse za donošenje Izbornog zakona jer se Bakir Izetbegović bojao da će osim legitimnih Hrvata u Domu naroda FBIH morati gledati i legitimne Srbe Federacije.
No kako će Inzkov zakon utjecati na pomirbu, povratak i jačanje unutarnjeg suvereniteta BIH? Baš onako kako su do sada utjecali svi OHR-ovi nameti.
Jako, jako loše.
Put u pakao popločan je naime dobrim namjerama. Iz prosto dobre namjere Inzko je ostvario još jednu želju političkog Sarajeva. No ako je htio time spasiti BIH , ojačati ju iznutra, pojačati proces pomirbe, nekako nismo skloni vjerovati da je učinio pravu stvar.
I prilično smo sigurni da je uradio najgoru moguću stvar za BIH, u nizu svojih loših odluka.
Nadamo se da griješimo, no koliko je sutra, bit će jasnije mnogima što je učinio.
Zabraniti čovjeku pravo na mišljenje o bilo kojem događaju, pa i o tako teškoj temi kakva je genocid, naprosto je režim. Cenzura mišljenja nije imanentna niti jednom sustavu. Suočavanje sa zločinom ne provodi se režimski. Mora postojati dobrovoljan, prirodan put suočavanja. Nametanje uvjerenja može izazvati samo kontraefekt i jačanje onih snaga u Srpkoj koje će se potpuno pozdraviti sa svakom mogućom BIH.
1.Zabranite Turcima da negiraju genocid nad Armencima i dobit ćete treći svjetski rat.
2.Zabranite Belgijancima negiranje genocida u Kongu i dobit ćete raspad EU.
3.Zabranite Amerikancima da vjeruju kako oni nisu iskorijenili Indijance nego su se Indijanci oduševljeno podali svjetlima novog kolonijalnog poretka, i dobit ćete pet novih svjetskih ratova.
Jasno je, i danas postoje nacije prvog i drugog reda. Nacije plemstva i nacije robova.
Srbima je u novom svjetskom poretku, još uvijek namijenjena uloga robova.
Najbolji primjer “plemićke nacije” su Austrijanci koji vedre i oblače po BIH po kojoj su toliko zla nanijeli. Koju su anektirali. Po kojoj su pljačkali. Po kojoj su projektirali svoje globalne ratove.
Austrijancima, naciji koja je stvorila Hitlera, koja je u BIH dovezla i prvi i drugi svjetski rat, a koja uopće nema potrebu suočavanja sa zlom Holokausta kao recimo Njemci, dodijeljena je uloga plakatera stigme u BIH.
Oni su , kao moderni bankari svijeta, jako dobro svjesni koliko trenutno vrijedi srpski dinar i saudijski dolar.
HERCEGOVAČKI PORTAL
