Izborna reforma, odnosno dogovor s Hrvatima za bošnjačku bi politiku morao biti prioritet.
Najave secesionizma, zveckanje oružjem te poziv na dijalog i dogovor! Tako su potkraj godine “podijelili” uloge politički čelnici Srba, Bošnjaka i Hrvata, čime svi odreda, ali na posve različite načine doprinose nizu kriza koje potresaju zemlju. Svemu tome kumuje i dio međunarodnih diplomata koji, umjesto posvećenosti održanju mira i provedbi Daytonskog sporazuma, podgrijavaju ostvarenje ratnih ciljeva svrstavajući se na jednu od strana.
Posljednji zaplet ili pak konačni rasplet počeo je odlukom odlazećeg visokog međunarodnog predstavnika Valentina Inzka da prvi put nakon 10 godina kao strani protektor nametne jednu odluku. I to oko izmjena Kaznenog zakona koje se odnose na negiranje ratnih zločina, genocida i govora mržnje, piše Večernji list BiH.
Srpska strana reagirala je oštro. Ali i jedinstveno, čak i unatoč žestokom ratu koji se vodi za vlast. Uslijedilo je napuštanje institucija Bosne i Hercegovine, koje doslovno, uz neke manje iznimke, traje od kolovoza do danas. Nisu doneseni deseci potrebnih odluka, izmjena zakona i propisa. Državni je proračun na čekanju i nema zapravo nikakve naznake hoće li biti donesen za 2022. godinu.
Odnosi su se dodatno zaoštrili nakon što je Narodna skupština RS-a, isprovocirana nametanjem odluka stranaca, donijela zaključke o početku procesa vraćanja nadležnosti s države na entitet u oblasti obrane, sigurnosti, prikupljanja neizravnih poreza i pravosudnih institucija. Većina tih odluka je nametnuta ili donesena ranijih godina u Parlamentu BiH uz pritiske međunarodne zajednice. Bošnjački politički predstavnici, kao i njihovi sateliti, najavili su žestok otpor. Odreda, gotovo sve političke stranke sa sjedištem u Sarajevu uputile su poruke kako bi realizacija odluka RS-a vodila ratu.
Takve poruke uputio je čelnik SDA Bakir Izetbegović, a Željko Komšić dodao je kako ne može jamčiti da neće biti rata. Slično je izjavio i čelnik SDP-a BiH Nermin Nikšić trpajući se u jedinstveni probošnjački blok. Odgovorio im je srpski čelnik Milorad Dodik poručujući kako su njegovi potezi politički i odbio mogućnost ratnog sukoba. Hrvatska strana, odnosno njezin vodeći dužnosnik Dragan Čović pokušao je posredovati kako bi se zaustavila daljnja politička, a moguće i sigurnosna eskalacija.
Iako su na radnoj večeri sa zapadnim diplomatima, kojoj su nazočili Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić, dogovorena tri scenarija da se Srbe odobrovolji, odnosno da dobiju alibi za povratak u Parlament prigodom glasovanja o Izbornom zakonu ili da Vijeće za provedbu mira (PIC) povuče Inzkov zakon, odnosno da se pokrene inicijativa za opoziv toga zakona, sve je zloupotrebljeno na krajnje gebelsovski način. Izetbegović i bliski mediji optužili su Čovića da negira genocid te da je time sebi smanjio mogućnost dogovora o Izbornom zakonu. Očito je Izetbegović i izigrao dogovor sa strancima samo kako bi sebi stvorio dodatno prostora da se ne bi postigao dogovor o izbornoj reformi.
Na taj način bošnjačka politika vjeruje kako će uspjeti poraziti Hrvate na općim izborima sljedeće godine i izbaciti ih iz vlasti, čime bi se dodatno povećali izgledi za raspad zemlje. Izborna reforma, odnosno dogovor s Hrvatima za bošnjačku bi politiku morao biti prioritet. Jedna od američkih dužnosnica, nekadašnja državna tajnica Madeleine Albright, koja je bila dio administracije koja je uspjela postići Daytonski mirovni sporazum, u nekoliko navrata ocjenjivala je kako je FBiH “kralježnica zemlje”, a prije svega odnosi Hrvata i Bošnjaka. Guranjem Hrvata iz vlasti, odnosno BiH, nakon sljedećih izbora ozbiljno bi se povećali izgledi za potpuno urušavanje BiH iznutra. A u tome slučaju na gubitku bi nepovratno bili svi jer je međunarodna zajednica, čini se, izgubila volju za popravljanjem nepopravljivog.
Hercegovački portal
