Frano Mikulić Jukić napisao je novo remek djelo, a bistri glas i gusle Marka Čolaka odradili su vrhunski glazbeno – pjevački dio.
Ovog puta osvrnuli su se na kažnjavanje vjernika i fratara u famoznom Hercegovačkom slučaju, otmici župa koja se u kontinuitetu događa od 1968. godine.
Nažalost, Petar Palić nastavio je praksu svog prethodnika Ratka Perića, a poruke iz pjesme upućene su upravo njemu, s obzirom da su i Perić i Žanić i Čule, iako se nisu slagali s činjenicom da nisu prognali svećenike iz spornih župa, dolazili u te župe zbog onih najmanjih. Vlč Palić župama u kojima on tvrdi da su svećenici, a ne franjevci, nije želio pristupiti, iako je imao idealnu priliku da počne rješavati slučaj i konačno s vjernicima napravi korak prema pomirenju.
Portal Grude.com donosi vam tekst pjesme trenutno najpoznatijeg pučkog pjesnika u Hercegovini Frane Mikulića Jukića kao i audio zapis i britki glas Marka Čolaka… uz nadu svih nas da će se početi mijenjati odnos prema vjernicima i njihovim svećenicima koje možda ne štite ovozemaljski, sumnjivi zakoni, ali Gospodin ih štiti, Gospodin ne napušta svoje stado… Recite mi tko je krivac više, ova mladost, il’ tko propis piše? Bi li Isus isto učinio, na stotine djece odbacio? Il’ bi rek’o:”Dođite maleni, svi grešnici, i svi odbačeni”!? I Njega su na križ prikovali, oni što su zakone tjerali. Sad pitanje svih pitanja stoji: “Jel’ se Boga ovdje itko boji”?
POGLAVARI KOJI STE NA TRONU, JE LI ISUS RASPET PO ZAKONU!?
Zakon jačeg uvijek je na djelu,
a nepravda opet na vidjelu.
Tko god slova od zakona reda,
ponajprije taj na sebe gleda.
S Božijim se ljudski zakon kosi,
kroz stoljeća tako se prenosi.
A zlo sjeme od nepravde klija,
i u stablo grijeha se razvija.
Dokle ćemo svjedocima biti,
kako zlo se u svetinju kiti?
A istina skida se sa trona,
i to lijepo, po slovu zakona.
Primjer stiže i ove godine,
krizmanicim iz Hercegovine.
Opet sunce dlanom se zaklanja,
i nekakvom propisu se klanja.
Dok trpimo zakon od izbora,
gdje nas drugi pokoriti mora,
mi tražimo zaštitu po svijetu,
ravnopravnost nama oduzetu…
Pa nemamo duševnoga mira,
jer nam drugi predstavnike bira.
Te vičemo na sva naša zvona,
nakaradnog nećemo zakona!
Svi kukamo da smo ugroženi,
na marginu društva dovedeni.
A gle tamo, kojega li čuda,
isti primjer u sred naših Gruda!
U Čapljini istom slika tako,
godinama stoji naopako.
Zbog propisa i nekog dekreta,
pod upitom krizma nam je sveta.
Je li mladost zaslužila ovo,
da ih lomi od propisa slovo?
Recite mi tko je krivac više,
ova mladost, il’ tko propis piše?
Bi li Isus isto učinio,
na stotine djece odbacio?
Il’ bi rek’o:”Dođite maleni,
svi grešnici, i svi odbačeni”!?
I Njega su na križ prikovali,
oni što su zakone tjerali.
Sad pitanje svih pitanja stoji:
“Jel’ se Boga ovdje itko boji”?
Tko sablazni jednoga malena,
duša će mu biti izgubljena!
Je li propis il nečije slovo,
nadjačalo ovo Isusovo?
Što će biti sa ovom mladosti,
zbog nečije zlobe i pakosti?
Tko je svoju dužnost izigrao,
i na kartu moći zaigrao?
Tko ulogu Komšićevu glumi,
nek’ razmisli, nek’ se urazumi!
Jedan viče: ” Izbori će biti,
a zakon se neće promjeniti”!
Drugi piše: “Neće krizme biti,
ja dekreta neću promjeniti”!
U čemu je uopće razlika,
vladavine ovih činovnika?
Iznad puka zakona je slovo,
pa nek’ svatko protumači ovo,
kako hoće, i kako mu milo,
mlijeko se je odavna prolilo!
Tko promišlja, i tko od njih shvaća,
koja mu je osnovna zadaća?
Nek’ mi kaže biskup iz Mostara,
zašto oči ponovo zatvara,
nad istinom koja nas razara,
i iznova rane nam otvara!?
Tko je ovdje ruku ispružio,
da bi tuđu voćku dohvatio?
Tko koristi zakon pozicije,
grabežljivost svoju da sakrije?
Ovaj slučaj teška je sramota,
i bit će nam do kraja života.
Tko je krivac, neka nebo sudi,
al’po zemlji još hodaju ljudi!?
Je li netko pitao te ljude,
kako oni ovaj slučaj sude?
Plesali smo mi po ledu tanku,
preživjeli tenkove na banku.
Pet stoljeća Turske vladavine,
i Udbaške zvijerske opačine.
Te Četničke bombe i granate,
gorke suze kakve se ne pamte.
Još svetinje oteti nam žele,
po zakonu, kako oni vele…
Je li zakon, recite mi sada,
brati ploda od tuđega rada?
Tko je ove crkve sagradio,
krvavim se znojem oznoijo?
Tko sačuva vjeru u nevjeri?
Koji aršin sada pravdu mjeri?
Tko našvrlja po dekretu slova,
neka bude zadaća njegova,
da se ljudski i pošteno brine,
te ispravi svoje “Krive Drine”!
Dajte upit domicilnom puku,
kom’ ključeve daruju na ruku!?
Pa poštujte, ako ste pošteni,
taj nesretni narod napaćeni!
Dijalogom ili tenkovima?
Dogovorom ili dekretima?
Odluka je na vašem papiru,
ratujemo, ili smo u miru!?
Činjenica valjda vam je znana,
nasuprot je uvijek druga strana.
A slova su varljiva k’o vrijeme,
trag Božanski i Sotonsko sjeme.
Po slovu se umire i rađa,
muka muči ili oslobađa.
Po slovu su od zakona kriva,
Isukrsta razapeli živa.
