Film je snimljen u 10 dana oko 40. godišnjice ukazanja Blažene Djevice Marije u Međugorju. Dražen Bušić, autor filma i sam je hodočasnik te putem susreće druge hodočasnike od kojih su neki od njih u Međugorje išli pješice ili biciklom.
Njihove su priče – priče o izmijenjenim životima. Tako možemo čuti o ozdravljenju teško bolesne djevojčice, oslobođenju od ovisnosti, obnovi obitelji, te o brojnim svećenicima koji su svoj poziv osjetili baš na ovome mjestu.
Za sve to vrijeme vješti snimatelji vjerno prenose atmosferu pa gledatelji stječu dojam kao da su i sami u Međugorju, mjestu koje su mnogi opisali kao nebo na zemlji. U filmu sudjeluju: fra Marinko Šakota, fra Mario Knezović, fra Ljubo Kurtović, vlč. Marijan Štingl, p. Marko Bobaš, đakon Ilija Nikolić, Goran Ivančić, Ivana Roso, Melinda Dumitrescu, Desa Jelavić, Marina Damjanović, Stipan Šandrk, obitelj Rukavina i članovi zajednice Nanovo rođeni.
Pogledajte film 40 godina Međugorja
Slučaj progona fra Joze Zovke popratio i Washington Post tvrdeći da su optužbe protiv Zovka politički motivirane jer se biskupi iz BiH protive priznavanju Međugorja kao svetišta.
Unatoč svim ovim stravičnim događajima kakvih nigdje u svijetu nema, Međugorje je opstalo i jače je nego ikad. Svi su pali, i bezbožna Jugoslavija, i KGB i UDBA, i Maksimovi, i Gorankići, i Ratkovi… iako su se smatrali najjačima, većima od Gospodina, polomili su zube na Međugorju i shvatili koliko su bijedni i maleni pored Stvoritelja neba i zemlje.
I kako kaže pjesma španjolskog salezijanca Cesárea Gabaráina: “Krist jednom stade na žalu, tražeć ljude za velika djela…” U Hercegovini je Krist našao takve ljude, u fra Jozi Zovki, u progonjenim franjevačkim mučenicima, u Međugorju… ne one koji su ga spremni izdati zbog ovozemaljskih funkcija iste sekunde, nego one koji su spremni trpjeti do kraja. I to je ona prava, Kristova Crkva, trpeća, mučenička, a uvijek pobjednička!
