Na lokalitetu iznad Stjepan Križa, na koti 690, dostojanstveno je obilježena 34. obljetnica pogibije hrvatskih branitelja Boška Previšića i Pere Dalmatina, koji su svoje živote položili na oltar domovine u studenome 1992. godine.
Kod spomen-obilježja okupili su se članovi obitelji poginulih branitelja, njihovi suborci, prijatelji te predstavnici braniteljskih udruga i vlasti kako bi zajedničkom molitvom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća sačuvali trajnu uspomenu na njihovu žrtvu u Domovinskom ratu.
Visoka izaslanstva odala počast
Obilježavanju ove tužne, ali ponosne obljetnice nazočili su i visoki dužnosnici, čime je potvrđena trajna briga za očuvanje digniteta Domovinskog rata:
Đuro Prkačin, ministar za pitanja branitelja u Vladi Hercegovačko-neretvanske županije
Mario Jurica, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi HNŽ-a
Iva Raguž, gradonačelnica Čapljine
Dragan Jurković, gradonačelnik Neuma
Dragan Mandić, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a HNŽ
Sjećanje na studeni 1992. i sveta misa
Tijekom komemoracije okupljeni su se prisjetili teških ratnih dana s kraja 1992. godine, kada su na ovom području u razmaku od samo dva dana ugašena dva mlada života. Pero Dalmatin poginuo je 11. studenoga 1992. godine, dok je njegov suborac Boško Previšić smrtno stradao dva dana kasnije, 13. studenoga 1992. godine.
Nakon polaganja cvijeća, paljenja svijeća i prigodne molitve kod samog spomenika na koti 690, za pokojne Boška Previšića, Peru Dalmatina te sve poginule i umrle hrvatske branitelje služena je sveta misa.
„Pripadnici 1. Vrgoračke satnije ‘Rogovi’ Čapljina od prvih su dana stali u obranu svoga doma i domovine, ne pitajući za cijenu. Prošli smo najteža hercegovačka bojišta, od doline Neretve pa sve do ovih krševitih položaja iznad Stjepan Križa. Naša je postrojba bila satkana od zajedništva, hrabrosti i ljubavi prema rodnoj grudi. Nažalost, tu smo slobodu platili životima naših najboljih suboraca, poput Boška Previšića. Dok je nas živih, njihova žrtva i ratni put ‘Rogova’ nikada neće pasti u zaborav.“ izjavio je za Hercegovački portal Tiho Krešić.
„Studeni 1992. godine na ovom području bio je iznimno težak i krvav. Kao pripadnici 1. Vrgoračke satnije ‘Rogovi’ držali smo iznimno zahtjevne položaje na ovom kršu, pod stalnom vatrom i u teškim vremenskim uvjetima. U tim danima operacije ‘Bura’ i obrane dostignutih crta pokazalo se pravo srce čapljinskih branitelja – nitko nije ustuknuo. Izgubili smo braću po oružju, ljude s kojima smo dijelili zadnji komad kruha i zaklon, i upravo zbog njih danas s ponosom i pijetetom svjedočimo istinu o Domovinskom ratu.“ izjavio je za Hercegovački portal Miro Jurković.
„Prva vrgoračka satnija ‘Rogovi’ Čapljina bila je i ostala simbol ponosa, časti i bezuvjetne spremnosti na žrtvu. Gdje god je bilo najteže na hercegovačkom ratištu, ‘Rogovi’ su bili na prvoj crti. Naša je trajna obveza čuvati uspomenu na poginule suborce i prenositi istinu o tim slavnim, ali teškim danima na mlađe generacije.“ izjavio je za Hercegovački portal Zoran Jakiša.
Cjelokupni program protekao je u dubokom poštovanju i dostojanstvenom ozračju, uz snažnu poruku okupljenih kako žrtva hrvatskih branitelja nikada ne smije biti zaboravljena te da je trajno sjećanje temelj na kojem počiva sloboda ovih prostora.
U razmaku od samo dva dana u studenome 1992. godine, na koti 690 iznad Stjepan Križa svoje su živote za našu slobodu položili hrvatski branitelji Boško Previšić i Pero Dalmatin.
Obitelj, suborci i prijatelji i danas čuvaju uspomenu na njihovu žrtvu.
Neka im je vječna slava i hvala!
Počivali u miru Božjem.
