Sejdo Komšić, drugi bošnjački član predsjedništva, prolazi ne tako divno razdoblje u svojoj lažnoj političkoj karijeri. Iako je plaća na državnim jaslama redovita i nema financijskih poteškoća s kojima se suočava većina stanovnika ove zemlje, Sejdo se već danima budi s grčem u želucu. Sama pomisao na ime Christian izaziva mu mučnine.
Razlog može biti zbog samog značenja imena koje dolazi od centralne ličnosti kršćanstva, Isusa Krista, kojeg Komšić nikako ne podnosi kao ni kršćane općenito. Drugi možebitni razlog je odluka Visokog predstavnika Christiana Schmidta da nametne izborni zakon koji bar minimalno ide na ruku Hrvata. U biti, to je samo jedna mala mrva koja bi trebala popraviti ono što su Visoki predstavnici uzeli Hrvatima kroz povijest. Naravno, Sejdi je muka jer su Hrvati za njega najveći neprijatelji i narod koji mu je za sve kriv. Vjerojatno ni on sam ne zna zašto su mu Hrvati za sve krivi ali mora se ponašati tako kako bi zaradio svoju predsjedničku plaću i kako bi opravdao povjerenje onih koji su ga na to mjesto postavili. Bori se čovjek za svoj opstanak. Možda je to nekome i razumljivo.
E, sad. S obzirom na postojeće stanje u kojem se uvaženi i lažni predsjednik nalazi, postoji jedan lijek koji bi onako, k’o s rukom, uklonio sve boli i nedaće, koji bi bio mehlem (op. a. Hrvatsku riječ melem zamjenili smo bosanskom inačicom da predsjednik lakše razumi) na ranu.
Naime, danas se u Republici Hrvatskoj otvara najveći projekt od osnutka ove susjedne države, Pelješki most.
To je impozantna građevina u koju su uloženi milijuni novca iz Europske unije, koja će povezati dva Hrvatska kopna i koja pokazuje kako je Hrvatska dio Europe. Upravo je ovaj velebni most riješenje za Komšićeve tegobe. Kad bi bio dolje vidio bi kako je u Europi, kako se može napredovati te kako je Hrvatska zemlja koja, bez obzira na sve nedaće, ide naprijed. S druge strane popričao bi s Europljanima koji bi mu možda kroz razgovor ukazali da se ne može ići naprijed lažnim predstavljanjem i konstantnim napadima na narod koji samo želi živjeti u demokratskom društvu te birati svoje predstavnike. Sejdo bi ovim dolaskom vrlo vjerojatno riješio svoje zdravstvene tegobe, opustio bi se uz jednu-dvije pive i pravo je pitanje kao i kritika Vladi Republike Hrvatske: Gospodo, zašto niste pozvali Željka Komšića na otvaranje Pelješkog mosta? Ma hajte, molim Vas!
Njegova fašisoidna politika doživjet će definitivni slom kada sarajevski kradljivci vrate Hrvatima ukradena ustavna prava. A uzurpator će prije ili kasnije otuđeno morati vratiti ili, bar, na tuđem neće moći dovijeka parazitirati. Ako ništa drugi biologija će učiniti svoje. Narodna izreka kaže “ničija nije do zore gorjela”, pa neće ni Komšićeva. A povijest kradljivce tuđeg neće moći pamtiti drugačije doli po onom što su bili- lopovi.
Bošnjačka politika pokušavala je na sve načine zaustaviti izgradnju Pelješkog mosta, ne da bi napravila neko dobro za BiH, već kako bi napakostila svojim susjedima. U tome je prednjačio politički janjičar Željko Komšić koji je, sjetimo se, prijetio i tužbom pred Međunarodnim sudom za pravo mora u Hamburgu, ukoliko Hrvatska ne odustane od izgradnje mosta. Tu tužbu, u trenutku kada Hrvati nisu imali svog predstavnika u državnom vrhu BiH zaustavio je, ni to ne treba zaboraviti, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, vetom na odluku dvojice bošnjačkih kolega Džaferovića i Komšića, koje je potvrdio parlament Republike Srpske.
