U Hrvatskoj još postoje teorije da je Hrvatska politika nešto posebno krivo radila u BiH tijekom rata, da su muslimani zbog toga frustrirani i tako nalaze nekakav razlog za sadašnju, u biti genocidnu, politiku prema Hrvatima u BiH.
No samo naivci misle da muslimana politika u BiH polazi od nekakvih krivih poteza Hrvatske i Hrvata u BiH. To jednostavno nije točno. Utemeljitelj moderne muslimanske politike je Alija Izetbegović.
Ciljevi te politike, te sredstva za ostvarivanje tih ciljeva, navedeni su u Islamskoj deklaraciji. Suradnja s Hrvatima u BiH i Hrvatskom u početku rata bila je taktička. Odnosno Hrvate su svjesno ostavili same, jedan na jedan, sa Srbima, u nadi da će se dogovoriti sa Srbima. Međutim, Srbi su to odbili i uzeli što su htjeli od muslimana. U biti se radilo o izdaji i to valja reći. Muslimani su izdali BiH. Tek kada su vidjeli da će nestati, a nakon što su Hrvati uglavnom obranili svoje prostore gdje su bili većina, počeli su se braniti.
Muslimanska politika je izdajnička, podmukla i brutalna kada ima priliku ostvariti neki svoj interes
I sada ta i takva politika grabi sve sebi, od Kotromanića, Tvrtka, do Tita, tzv. antifašizma pa do statusa jedine žrtve u ratu. Misle da polažu ekskluzivno pravo na BiH, pa tako i pravo na uporabu sile ako ne ostvare ciljeve mirnim putem. Drugim riječima Muslimani su u svojim glavama BiH uknjižili 1/1. Podsjetimo kako je BiH Alija Izetbegović, Bakirov tata “ostavio u amanet Turskoj”.
E pa drugovi fundametalističko-unitaristički neće moći!
U biti Muslimanima je BiH samo okvir za ostvarivanje njihovih islamističkih ciljeva. Ako je glavni duhovni i politički predvodnik projekta “građanske države” Islamska vjerska zajednica, te ako znamo da ni u jednoj islamskoj zemlji nema podjele između države i te vjerske zajednice zar će drugačije biti u BiH u slučaju uspjeha ovog projekta?
Jedan od prvih koji je Bakira Izetbegovića podržao bio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović.
On je na manifestaciji “Dani bosanske duhovnosti – Karići 2022”. održao nimalo prigodan vjerski govor. Održao je puno više prigodni politički govor, koji možete poslušati OVDJE
Zar se Izetbegović i Islamska vjerska zajednica u BiH ne pozivaju na Tursku i druge islamske zemlje? Dakle, radi se o obmani i laži.
Oni kojima je “majka” Turska, koja je ubila Bosnu i njezinog kralja, nikako i nikada nisu i ne mogu biti za Bosnu. Dakle, muslimanska politika je protiv države BiH. Zato je nužno svim potrebnim sredstvima pomoći Hrvatima u BiH.
Hrvati nikada nisu bili osvajači na tuđe zemlje. Oni su uvijek bili i ostali “svoj na svome” i “svoj za svoje”
Prihvaćanjem kršćanske vjere, Hrvati su potpisali 680. proturatni ugovor sa Svetom Stolicom. U najstarijem proturatnom ugovoru u svjetskoj povijesti Hrvati su obećali papi; da ni s kim neće prvi zaratiti, da tuđe zemlje neće osvajati, nego da će samo svoje braniti.
O tom ugovoru, bizantski car Konstantin VII. zapisao je sljedeće:
Ovi pokršteni Hrvati ne ratuju rado izvan granica svoje zemlje, jer su dobili neko proročanstvo ili zapovijed od rimskoga pape Agatona, koji je u doba cara Heraklija, cara Romeja, poslao svećenike i pokrstio ih. Nakon što su primili kršćanstvo, Hrvati su dali potpisanu obvezu i neopozivu zakletvu sv. Petru, da nikada neće s oružjem provaliti u tuđu zemlju. Nego da će živjeti u miru sa svima koji to žele, primivši za uzvrat od rimskoga pape ovaj blagoslov:
‘Ako bi ikada neki drugi narodi navalili i poveli rat na zemlju Hrvata, neka za njih ratuje i zaštiti ih Bog Hrvata, a pobjedu im donese Petar, Kristov učenik’.” I doista možemo biti ponosni jer u slavnoj i dugoj hrvatskoj povijesti, Hrvati nikada nisu bili osvajači na tuđe zemlje. Nego su uvijek bili i ostali “svoj na svome” i “svoj za svoje”.
Turski filozof Kjafija u svojoj knjizi “Nizam ul Alem” (“Uredba svijeta”) piše o Hrvatima kao idealnim ratnicima i junacima koji preziru kukavice. Savjetuje svojim Turcima da se od Hrvata nauče ratnom umijeću ukoliko žele pobjeđivati. Turci su pored hrabrosti osobito cijenili i hrvatski viteški duh, koji nikada neće povrijediti nenaoružanog ili zarobljenog neprijatelja, a dano obećanje će uvijek ispuniti.
Hrvatski ratnici su zbog velike hrabrosti i sjajnog ratnog umijeća bili veoma traženi od mnogih europskih vladara. Mnogi od njih su organizirali specijalne jedinice hrvatskih ratnika u sklopu svoje vojske. Tako je u 30-godišnjem ratu (1618.-1648.) na zahtjev kardinala Richelieua, vitez Bonnet ustrojio od hrvatskih jahača lako francusko konjaništvo. Francuski kralj Luj XIII. dao je osnovati gardu “Royal cravatos” koju su činili Hrvati koji su nosili marame oko vrata, po čemu su kasnije kravate i dobile naziv, a početkom 19. st. osnovana ja “Regiments croats”.
Maršal Marmont zabilježio je izjave vojskovođe i cara Napoleona I. koji je rekao: “Ja nikada nisam imao hrabrijih i boljih vojnika” i “Hrvati to su najbolji vojnici svijeta. Kad bih imao samo 100.000 Hrvata, osvojio bih čitav svijet”. Friderich Veliki je pak rekao da su Hrvati nenadmašivi majstori ratovanja.
Naša slavna i krvlju ispisana hrvatska povijest nikada neće zaboraviti hrvatske junake, čijoj su se hrabrosti, ratnom umijeću i viteškom duhu divili i čudom čudili svi, pa i sami neprijatelji. Ni dan danas, povjesničari i vojni stručnjaci ne mogu shvatiti a pogotovo objasniti, kako su često puta u vrijeme turskih osvajanja, ponekad i preko 100 puta brojčano slabiji Hrvati uspijevali razbiti neprijatelje.
I za kraj poruka onima koji se prebrojavaju: Hrvatski ratnik je gotovo nepobjediv kad se bori za pravdu i istinu!
