1189. godine Kulin ban je sklopio ugovor (Povelja Kulina bana) kojim se Dubrovčanima daje sloboda trgovanja u Bosni bez ikakvih ograničenja i nameta.
Ugovor je jedan od najstarijih sačuvanih dokumenata u regiji i to je prvi službeni sačuvani dokument bosanskih vladara.
Tekst povelje:
”U ime Oca i Sina i Svetog Duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon.
Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca kolovoza i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja”.
Podsjećamo, prije sedam godina sa spomenika u Tuzli iz Povelje Kulina bana ”izbacili” su dijelove koji svjedoče o kršćanskoj prošlosti BiH.
Dva primjerka u Dubrovniku
No, čuvena Povelja Kulina bana zaostavština je od neprocjenjive vrijednosti.
S jedne strane za Dubrovnik – gdje se čuvaju dva njena primjerka.
Zoran Perović iz Državnog arhiva u Dubrovniku kaže: “Prvi puta se spominju stanovnici ovoga grada, jer se Kulin ban kune, kaže tamo: ‘Tebi, kneže Krvašu, i svim Dubrovčanima.’”
U narodu je vladavina bana Kulina ostala zapamćena po dobrobiti i blagostanju. Otuda i izreka: “Od Kulina bana i dobrijeh dana.”
Tekst Kulinove Povelje upravo je dokaz dobrih dana koje je Bosna zapamtila.
Njen vladar imao je dobre diplomatske odnose sa susjedima, koji su razumjeli isti jezik, a pri tome su svi bili okrenuti trgovini i ekonomskom razvoju.
Značaj Povelje je neupitan
Dijelovi Povelje vežu se za današnje političko uređenje i koriste za manipuliranje.
”Ne može svatko pisati povijest, a danas je svatko uzima, ili je mnogi uzimaju za sebe da pišu povijest, posebno politički neuki i neuki povijesni argumenti. Oni su uglavnom obezvrijeđeni, odnosno negiraju važnost određenih povijesnih argumenata i događaja.”
