Lijepi Divlji zapad; Tamo su varalice zalijevali katranom, posipali perjem i tjerali iz grada. Dakle, da parafraziram Zorana Milanovića, prvo Divlji zapad, pa tek onda Europska unija.
U predvečerje, ali i odmah poslije još jedne izborne partije s obilježenim kartama neki su se glasoviti poklonici Građanske odrekli korifeja te bh. utopije. Tako je i Jasmila Žbanić, uoči još jedne povijesne nedjelje, objasnila zašto (više) ne može glasovati za „poštenog Hrvata“. Trenutak u kojem je shvatila da je više ne predstavlja bio je 1. siječnja 2021.
“Taj dan mediji su informirali o jednoj od najvećih tragedija u BiH kada je stradalo osam mladih ljudi u Posušju. Ta tragedija je bila toliko strašna, ti mladi ljudi, budućnost ove zemlje, stradali su u noći u kojoj su se najviše trebali radovati. Na sprovodu u Posušju nije bilo Željka Komšića. Možda nije bio u BiH, možda nije mogao doći… Ali, to me je potaklo na razmišljanje… Kada je zapravo Komšić bio u Grudama, Posušju, Čapljini…?“, zapitala se čudeći se ta bh. redateljica. Sa stanovitom zadrškom, doduše.
Počasni građanin Kalesije
Neizravno polemizirajući sa Žbanićevom, a izravno s novinarima koji su ga, dan poslije još jedne prijevare u kojoj je uz kolaboraciju oko 200 000 Bošnjaka bio glavni akter, pitali hoće li ići u Široki Brijeg i u Grude, bivši je redateljičin izborni favorit – građanin K – odgovorio rezolutno i očekivano: Ne! Tamo su ga, veli, proglasili osobom non grata, pa neće onda valjda, hajde da ga malo prepričam, k’o ćuko kružiti oko općine čekajući da ga primi (neki) načelnik.
Ići će, međutim, sigurno u Kalesiju – tamo živi 20 Hrvata, a on je dobio 2 559 glasova. Mada, i u Širokom je dobro prošao, dalo mu je čak 52 glasa. Dajte imena (!), komentirao je (već) netko taj iznenađujući podatak.
Žbanićka je, eto, „polaznik“ u nijekanju, sad već, četverostrukog prevaranta, a slijedio ju je, kada je bošnjačka ujdurma praktički već ovjerena, građanin Ž(arko) Papić, nekadašnji stari poklonik budućeg počasnog građanina Kalesije. „On već sad ima 16 godina članstva u Predsjedništvu i time je iza Đukanovićeve 31 godine, Lukašenkovih 28 godina i Putinove 23 godine, sa svojih 16 godina na zavidnom četvrtom mjestu po dužini zauzimanja jedne od najviših funkcija u nekoj državi“, napomenuo je možda čak i prvi glas glasovita Tri (analitička) tenora, koji su, uz toga (povremeno…) poštenog Srbina, činili – bit će po ključu – (Enver) Kazaz – (Slavo) Kukić – „pošteni Bošnjak“ te (i) prepošteni Hrvat.Ta se svojevremeno sveprisutna trojka odrekla svoga Željka i prije Žbanićeve. Što ih, međutim, ne amnestira od sudioništa u zločinačkom udruženom pothvatu u kojem su, pod ravnanjem Zlatka Lagumdžije, sudjelovali još tamo od 2006.
Amanet je amanet!
Redateljica je pak objasnila zašto je okrenula leđa Komšiću, trio fantasticus, međutim, nije izravno. Ili, nije makar u posljednje vrijeme kada su ponešto samozatajniji negoli u vrijeme kada se bez njihove pameti nije moglo po lokalnim televizijama razgovarati niti o promjeni vremena. Znajući, međutim, ponešto iz njihova (marksističkog…) životopisa, dojma sam kako im je zasmetalo – ma komu ne bi?! – to što je Građanin K u predizbornoj kampanji muslimane (valjda i s velikim M) i islam branio od Europe. „Ovi zakoni koji se spremaju u OHR-u su zaista duboko prije svega antiislamski“, kazivao je.
Čime je zapravo (malo) prepričao Recepa Tayyipa Erdoğana, koji je, slijedom Alijina amaneta, upozorio: „Poštovana braćo, Zapad postoji da bi podijelio i iscijepao muslimane, a potom će ih progutati. Upravo vi ćete biti najveća prepreka tome.“
Oportunist je, dakako, budući pokrovitelj manifestacije Kalesijski zvuci, ali ne skrbi on – ipak! – za islam kako bi bio na liniji kuma nesuđenog bošnjačkog člana troglavog bh. vrha. Vraća on, sve u svemu, dug svima onim – a nije ih malo – hodžama koji za svakih izbora (re)afirmiraju dokazano uspješnu formulu: Ako su u kući četiri glave, neka dvije glasuju za našega (Bakira, jasno!), a dvije za Komšića. Jer, ako ćemo pošteno, i on je naš. K’o da (i) nije – vlah…
Nije Čović otkrio ništa – novo
A o (toj) još jednoj namještenoj utakmici govorio je Dragan Čović za HRT: „Trebate pratiti u posljednjih mjesec-dva kako su se usmjeravali glasovi, naputci i zabilješke koje su išle u svaku obitelj, čak i od Islamske zajednice s vrlo jasnim porukama koliko glasova ide obitelji Izetbegović koliko ide Komšiću, da ne bude greške, pa tako i u inozemstvu, i na razne druge načine. Znači, ne treba se uopće zamarati da mi dostignemo te brojke.“
Na što su, žurno reagirajući, iz Islamske zajednice BiH od lidera HDZ-a tražili dokaze. Pa ako ih, vele, bude, spremni su odgovorne sankcionirati. Baš kao i u prethodna tri puta, o čemu su, gotovo uvijek, pisali i bošnjački mediji. Sarajevski, ponajprije, pa nije, dakle, riječ ni o kakvoj Čovićevoj ekskluzivi.
Kako bilo, “džamijska potpora” bošnjačkom zetu stvar je (eventualno) spora između IZ BiH i Čovića. Zbunjuje zato što s te adrese, uzdrmane možda i zbog neuspjeha njihova favorita, Izetbegovića II. u predsjedničkoj utrci, stiže, pa gotovo – prijetnja. “… Šteta će biti nepovratna ako nastavite kvariti naše odnose s Katoličkom Crkvom. Uvjereni smo da će se i Katolička Crkva suprotstaviti takvom pokušaju”, navodi se, uz ino, u saopćenja Ureda za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Što bi u konkretnom slučaju trebala činiti Katolička Crkva? Tražiti od Čovića ispovijed… ili, kako se (pomalo…) sugerira u rečenom priopćenju, da na njega baci anatemu… zbog javne tajne stare desetljeće i pol – računa li se, dakako, još od 2006. kada je osmišljen (bošnjački) „projekt Komšić“.
S kim bi Milanović razgovaro u Sarajevu?!
Nije se, međutim, „Slučaj Komšić“ na glavu popeo samo Hrvatima ovdje, nego, evo, i u Hrvatskoj. Početkom je tjedna Klub zastupnika Mosta uputio zaključak u saborsku proceduru kojim se obvezuje Vlada i Ministarstvo inozemnih poslova da Komšića proglasi personom non grata u Republici Hrvatskoj. Ne dvojim, dakako, o dobroj nakani. No kalesijski gazija je u Hrvatskoj ionako nepoželjan već godinama, osim, kazao bi Andrej Plenković, što ga povremeno pozovu na HRT u Nedjeljom u 2 pa Hrvatima, s obje strane Save, prisjedne nedjeljni ručak. Povraćati na ovoj skupoći, prava je šteta…
No, i Sarajevo uzvraća udarac. Gradsko je vijeće, naime, početkom tjedna navijestilo kako će Zorana Milanovića, zbog njegovih izjava o Bosni i Hercegovini, proglasiti osobom non grata. A jedan od najglasnijih u toj je navadi vijećnik Toni Vukadin, bivši dopredsjednik Asocijacije mladih SDA. Taj (esdeaovski) Komšić – samo na nižoj razini – poručivao je kako više ne želi trpjeti uvrede hrvatskog predsjednika te je pozvao sve vijećnike da mu jednoglasno zalupe ulaznim vratima. Uz to, bio je već spreman i tekst toga dekreta. Međutim, jučer je odloženo glasovanje, jer neki vijećnici drže kako su korištene neprimjerene konstrukcije, poput „neka se Milanović sabere“.
Lijepi Divlji zapad…
Kako god se pak završio ovo sarajevsko uzvraćanje udarca, nije, zapravo, važno. Jer, što bi, Milanović radio u Sarajevu? I s kim bi razgovarao (osim s ljudima iz Crkve), nakon još jedne bezočne izborne prijevare u kojoj su sudjelovale sve bošnjačke stranke čime je, u biti, naglašen kontinuirani odnos toga biračkoga tijela prema jednom od konstitutivnih naroda?! Pretpostavljam kako će se, kada ponovo „slučaj Milanović“ bude na dnevnom redu GV-a, biti govora i o njegovoj glasovitoj izjavi „prvo sapun, pa onda parfem“.
Ne bi, doduše, bilo loše hrvatskom predsjedniku da se gdjekad ugrize za jezik, ali u aktualnom je postizbornom vremenu bjelodano kako nema (više!) toga sapuna, a ni parfema koji može oprati Komšićeve glasače. Smrdi (n)ova prijevara, ovo “demokratsko” iživljavanje nad demografski inferiornijem (konstitutivnom) narodu – neizdrživo. Do neba!
I zato: Lijepi Divlji zapad! Tamo su one koji su varali zalijevali katranom, posipali perjem i tjerali ih iz grada. Dakle, da parafraziram (potencijalnu) osobu non grata u multietničkom bastionu podno Trebevića, prvo Divlji zapad, pa tek onda Europska unija.
Piše: Josip Vričko
