Iščekujući konačne izborne rezultate i uspostavu zakonodavne i izvršne vlasti u Schmidtovim rokovima BH-Hrvati konačno se nadaju rješavanju „hrvatskog pitanja“ i pravednim izmjenama Ustava i Izbornog zakona.
Schmidtova odluka objavljena po zatvaranju birališta konačno unosi tračak svjetla u mračnu bosanskohercegovačku političku svakodnevicu.
Prošla su dva desetljeća od donošenja Barryjevih amandmana na Izborni zakon, čime je prvi put znatno narušen bosanskohercegovački izborni sustav i način funkcioniranja tijela vlasti u Bosni i Hercegovini. Prošlo je i više od šest godina od presude Ustavnog suda u predmetu Ljubić, a četvrti put Željko Komšić izabran je za drugog bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Naime, sustav zaštite kolektivnih nacionalnih prava u višenacionalnoj državi Bosni i Hercegovini definiran Dejtonskim mirovnim ugovorom, čiji je sastavni dio i Ustav te države, odredio je kako se kroz rad tijela Predsjedništva BiH i domove naroda omogućuje zaštita vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda. Upravo su Barryjevi amandmani bili početak kraja Dejtonskog sporazuma i početak dekonstituiranja hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Nastajale su vlade alijanse, platforme, Komšić je biran u Predsjedništvo, visoki su predstavnici, koristeći se bonskim ovlastima, konstantno donosili mjere kojima se politički utjecaj hrvatskoga naroda obezvređivao i politička volja Hrvata zanemarivala. Jedini snažniji otpor majorizaciji Hrvata kroz uspostavu Hrvatske samouprave okončan je gospodarskim slomom BH-Hrvata uzurpacijom i pustošenjem financijskih institucija djelovanjem Toby Robinson, te zabranom javnog djelovanja za više od stotinu hrvatskih dužnosnika.
Više od dvadeset godina Hrvati ustrajavaju na zajamčenim mogućnostima zaštite kolektivnih nacionalnih prava kroz sustav uređenja Bosne i Hercegovine predviđen Dejtonskim sporazumom, iniciraju se pregovori o izmjenama Izbornog zakona, postižu se i načelni dogovori, ali se uvijek nađe „dobar razlog“ da ostali sudionici pregovora izbjegnu konačan potpis. Čak i onda kada je dogovor bio na vidiku – Travanjski paket, pa i onda kada je potpisan dogovor u Mostarskom sporazumu o načinu rješavanja izmjena Izbornog zakona. „Jača strana“ bi tražeći izgovore blokirala sve načine kojima bi se Hrvatima osigurao sustav zaštite kolektivnih prava predviđen Washingtonskim i Dejtonskim sporazumom. Posljednji propali pokušaj dogovora o izmjenama Izbornog zakona iz Neuma pokazao je da bošnjačka strana uopće ne želi razmatrati prijedloge koji bi kroz izborni sustav osigurali Hrvatima izbor vlastitih predstavnika u domove naroda i u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Pravni sustav ili parodija
Ovogodišnji izbori koji se održaše po neustavnom Izbornom zakonu ponovno su dokazali kako međunarodna zajednica kontinuiranim intervencijama od 2000. dovodi pravni i demokratski sustav Bosne i Hercegovine do parodije. Visoki predstavnik najavljujući u kolovozu kako će koristeći se bonskim ovlastima vratiti Izborni zakon u okvire ustavnoga i pravednoga, odustaje nakon što su „probosanske“ (velikobošnjačke) stranke najavile prosvjede dajući bosanskohercegovačkim političkim liderima novi rok za dogovor. Ipak, napori hrvatske diplomacije rezultirali su time da je Schmidt prvi visoki predstavnik koji je koristeći se bonskim ovlastima, neposredno nakon zatvaranja birališta, donio odluku koja nije na štetu Hrvata.
Schmidtova odluka objavljena po zatvaranju birališta konačno unosi tračak svjetla u mračnu bosanskohercegovačku političku svakodnevicu. Konačno su onemogućeni modeli postizbornog inženjeringa kojim bi u Klubu Hrvata u Domu naroda izvjesni Razim Halkić, Edim Fejzić, Anel Šahinović i njima slični donosili odluke o zaštiti hrvatskih vitalnih nacionalnih interesa. Premda je ta odluka slamka spasa za očuvanje političkog subjektiviteta bosanskohercegovačkih Hrvata, još u Klub Hrvata mogu upasti različiti Razimi, ali će njihov utjecaj biti znatno manji. Naime, otkako je Wolfgang Petrich 2002. svojim amandmanima obezvrijedio Dom naroda Parlamenta Federacije tako što je odlučio da umjesto natpolovične većine bude dovoljna trećina glasova u svakom klubu naroda za izbor izvršne vlasti, postojala je trajna opasnost od zlouporaba, koje su i bivale korištene izborom po najmanje jednog zastupnika svakog naroda iz svake županije. Upravo se tako i Edim i Razim izjasniše Hrvatima kako bi „upali“ u Dom naroda i obezvrijedili biračku volju hrvatskoga naroda. Schmidt podizanjem broja zastupnika u Domu naroda sa 17 na 23, čime bi se uveo veći broj zastupnika iz područja u kojima Hrvati uistinu žive, i postavljanjem minimuma broja glasova u prvom krugu glasovanja na 11 djelomično vraća sigurnost da legitimni hrvatski predstavnici zastupaju interese svoga naroda. Iako ostaje mogućnost koju Bošnjaci konstantno koriste tako što biraju sve predstavnike Bošnjaka, veliki dio srpskih zastupnika, jedan dio hrvatskih i sve zastupnike ostalih u Dom naroda, ipak je ova odluka osigurala da se nakon formiranja vlasti otvore pregovori o konačnim i potpunim izmjenama Izbornoga zakona i pregovori o izmjenama ili donošenju novoga Ustava Bosne i Hercegovine koji bi konačno bio donesen u parlamentarnoj proceduri, što valjda i priliči demokratskoj državi.
Ipak, odluka visokog predstavnika nije ni približno zadovoljila presudu Ustavnoga suda u predmetu Ljubić. Pitanje vrijednosti glasova iz Bosansko-podrinjske županije kojima se bira Hrvat u Dom naroda Federacije BiH u odnosu na vrijednost glasova s područja u kojima živi po nekoliko tisuća puta više Hrvata i dalje nije riješena. Nije riješen ni način izbora članova Predsjedništva jer i u ovom izbornom ciklusu svjedočimo bošnjački izborni inženjering kojim Željko Komšić po četvrti put uskače na mjesto hrvatskoga člana bosanskohercegovačkog Predsjedništva glasovima Bošnjaka. Naime, jedina kandidatkinja HNS-a BiH i hrvatskih političkih stranaka za hrvatskog člana Predsjedništva prema privremenim rezultatima izbora ima gotovo 170.000 glasova, što je plebiscitarna potpora Hrvata, a jasno je i prema područjima na kojima je Komšić biran da on nije hrvatski, nego drugi bošnjački član Predsjedništva.
Schmidtova odluka ipak nije pucanj u prazno
S jedne strane izbor Komšića i biranje zastupnika svih naroda iz svih županija u Dom naroda zorno pokazuje da Schmidtova odluka nije ni približno uredila izborno zakonodavstvo u skladu s dobrim praksama višenacionalnih demokratskih država, da njome nisu uvažene odluke međunarodnih i domaćih sudova. Ipak, s druge strane, ta odluka osigurava temelje kojima bi se neposredno nakon uspostave vlasti pristupilo svim potrebnim ustavnim i izbornim reformama tako da, premda Schmidt nije napravio korak kojim bi se pokazao „krajnjim autoritetom“ otvorio je mogućnost uspostave dijaloga bosanskohercegovačkih političkih lidera, pa se nadamo da se ta mogućnost neće pretvoriti u produženje političke agonije BH-Hrvata.
A rezultati izbora?! Jesu li uistinu rezultati izbora pali u drugi plan? Je li Schmidt ukrao šou? Ne! Niti su rezultati izbora pali u drugi plan, niti je Schmidt ukrao šou.
Hrvatska politika nominacijom jedne kandidatkinje za hrvatskog člana Predsjedništva kroz Hrvatski narodni sabor pokazala je zrelost i svijest o važnosti političkog trenutka, pa je hrvatsko biračko tijelo plebiscitarno poduprlo gospođu Krišto, ali je ipak sarajevska matematika bila i četvrti put jača. Sarajevska matematika se unatoč Komšićevu ubacivanju u Predsjedništvo obila o glavu Izetbegoviću junioru. Junior se preračunao. Njegov poraz u borbi za Predsjedništvo lako bi mogao dovesti do preslagivanja u pojedinačno i dalje najjačoj bošnjačkoj stranci pa bi i tu poziciju predsjednika mogao izgubiti. Naime, premda je SDA i dalje pojedinačno najsnažnija bošnjačka stranka, blok oporbenih bošnjačkih stanaka osvaja veći broj mandata u parlamentima pa bi se vjerojatnije oni mogli naći u novoj vlasti. Uvelike Izetbegovićev status ovisi i o formiranju vlasti u najmnogoljudnijim i financijski najsnažnijim županijama, Sarajevskoj i Tuzlanskoj. Tako da uz izbor njegova protukandidata Bećirovića u Predsjedništvo, uz slaganje vlasti u županijama, Federaciji i na razini države SDA-ova matematika može doživjeti potpuni fijasko.
U Republici Srpskoj Dodikov SNSD uspijeva zadržati najvažnije pozicije. Njegov je izbor za predsjednika Republike Srpske, unatoč suprotnim najavama oporbe, konačan. Cvijanovićka je u Predsjedništvu BiH, pa vlast u Republici Srpskoj, prema trenutnim rezultatima, nastavlja voditi SNSD.
HNS – temelj za povratak na stečena prava
Stranke HNS-a u svim županijama u kojima većinom obitavaju Hrvati osvajaju vlast, a u mješovitim se županijama bez njih zasigurno neće moći formirati vlade. Takav izborni rezultat pokazatelj je ustrajnosti u traženjima mogućnosti za rješavanje hrvatskoga pitanja u Bosni i Hercegovini. Činjenica da stranke HNS-a predvođene HDZ-om osvajaju dominantan broj mandata u Zapadnohercegovačkoj, Posavskoj, Srednjobosanskoj i Hercegovačko- neretvanskoj županiji uz ostvarivanje visokog broja glasova i u Herceg-bosanskoj županiji, gdje je Hrvatski nacionalni pomak (stranka HNS-a koja je poduprla Borjanu Krišto u kandidaturi za Predsjedništvo) samostalno izišao na izbore i ima blagu prednost, kao i mandate koje će HDZ 1990 osvojiti u svim hrvatskim županijama (stranka HNS-a koja je poduprla Borjanu Krišto u kandidaturi za Predsjedništvo) pokazuje da je okupljanje hrvatskih stranaka u Hrvatski narodni sabor osiguralo jak temelj za dalje aktivnosti u povratku na stečena prava u smislu zaštite kolektivnih prava hrvatskoga naroda, ali nikako nije ugrozilo hrvatsko višestranačje u područjima u kojima je osiguran pravedan i legitiman način predstavljanja Hrvata u zakonodavnim i izvršnim tijelima vlasti.
Posebno važnim uz Schmidtove odluke u implementaciji rezultata Općih izbora 2022. u Bosni i Hercegovini postat će bošnjačka bumerang-matematika, kojom je SDA izgubio bošnjačkog, a izabrao hrvatskog člana predsjedništva, čime se doveo u poziciju da Bošnjaci imaju dva člana Predsjedništva, ali da Bakir Izetbegović uz to što nije član Predsjedništva vjerojatno gubi vodstvo i u vlastitoj stranci. Iščekujući konačne izborne rezultate i uspostavu zakonodavne i izvršne vlasti u Schmidtovim rokovima BH-Hrvati konačno se nadaju rješavanju „hrvatskog pitanja“ i pravednim izmjenama Ustava i Izbornog zakona.
Piše: Ilija Musa
