Dr. sc. Silvana Marić Tokić docentica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru je nedavno objavila knjigu Medijsko-informacijski rat – informacija u središtu društveno političkih događanja. U intervjuu za Pogled.ba posve otvoreno iznosi potpuno nove poglede i informacije o aktualnoj političkoj krizi u BiH.
Kako komentirate jučerašnju iznenađujuću preporuku Europske komisije o kandidacijskom statusu BiH u EU?
-S jedne strane je bilo iznenađenje za sve nas. S druge pak strane kada vidimo što se događa na istoku Europe. Rusku agresiju na Ukrajinu. Rat koji se kotrlja prema svima nama onda i nije toliko iznenađenje. Naravno preporuka dolazi pod uvjetom da se ispune određeni uvjeti vezani za pravosuđe, korupciju, organizirani kriminal, bolje mehanizme upravljanja granicama, slobode medija…
No kako gledate na jasnu poruku europskog povjerenika za susjedstvo i proširenje Olivera Varhelyia koji je naglasio citiram „hitno dovršiti ustavnu i reformu izbornog zakona“?
-U EU su svjesni da bez toga nema napretka i nema približavanja BiH euro- atlantskim integracijama. To apsolutno ide u prilog zahtjevima hrvatske strane i jača njenu poziciju u budućim pregovorima, a istodobno slabi nacional-unitarističku politiku u Sarajevu.
Što mislite hoće li stranke okupljene oko HNS-a uspjeti u namjeri da se buduća vlast formira na načelima europskog puta i reforme ustava i izbornog zakona?
-To od jučer izgleda više nije samo cilj hrvatske strane nego i Europske komisije. Apsolutno prvo ta programska načela pa onda formiranje vlasti.
Kod Hrvata i Srba je već vidljivo tko će sudjelovati u vlasti, ali kod Bošnjaka je stanje poprilično neizvjesno. Bi li hrvatska strana trebala uvjetovati tko može, a tko ne sudjelovati u izvršnim tijelima vlasti?
Moramo se držati načela. Hrvati ne žele da im Bošnjaci biraju njihove predstavnike iako evo u slučaju Predsjedništva i Željka Komšića sada će to biti već 16 godina uzurpacije, otimačine i prijevare. Tu su i godine i godine uzurpacije hrvatskih izaslaničkih mjesta u Domu naroda. No bez obzira na to pustimo da se bošnjačke stranke međusobno dogovore. I neka kao Hrvati i Srbi osnuju svoju reprezentaciju koja će ih predstavljati u saveznim tijelima vlasti.
Je li nacional-unitaristička politika precijenila svoje mogućnosti kada je u ovom ciklusu mislila od Federacije napraviti jednonacionalni bošnjački entitet u kojem neće biti mjesta za Hrvate kao politički narod. Nešto po uzoru na RS?
-Način na koji su to radili je bio toliko naivan, a sve pod krinkom građanskog koje je sve osim građanskog. Pa svi smo mi za građansku državu. Ali dopustite da u institucijama kao što su Predsjedništvo, domovi naroda i Vijeće naroda u RS-u postoji jedno drugo načelo ono nacionalno. To je bit BiH. Oni su to u Federaciji preko noći htjeli uništiti i Hrvate zbrisati s lica zemlje kao politički narod.
Koje su pogrešne korake napravili u toj svojoj namjeri?
-U puno aspekata. Prvo način je bio poguban. Rekla bih jadan. Nedostojan izgradnje nacionalne države Bošnjaka. Drugo trenutak. Agresija na Ukrajinu je bio potpuno pogrešan tajming kada su krenuli u svoj konačni boj s opstrukcijama neumskih i drugih pregovora. Pa svi znaju da je RS jedva čekala da bošnjačka politika okupira hrvatski klub u Domu naroda i poziciju u Predsjedništvu BiH. Izmjeni ustav Federacije i pretvori je u jednonacionalni entitet. RS bi tada proglasila neovisnost jer bi imali adut da Dayton više ne postoji. Naconal-unitaristi su na taj način udarili na sami temelj Daytonskog, a onda i Washingtonskog sporazuma čiji su kreatori Amerikanci. Bakir Izetbegović i Željko Komšić su spominjali i rat: dronove, mitraljeze, prebrojavanja… Osim toga poruke u medijima o trpanju Hrvata – rimokatolika u dva željeznička vagona su bila vrhunac tog pothvata. Pa što vi mislite da je takva politika, retorika i prijetnja mogla proći neopaženo?
Što onda mislite s obzirom na sve ovo što ste naveli tko je s Washingtonom, Londonom, Parizom i Rimom razgovarao da Christian Schmidt donose onakvu kamilica odluku, ali ipak odluku koja je donekle obeshrabrila nacional-unitariste?
-Hrvatska je odigrala ključnu ulogu kod Pariza i Rima koji se nisu protivili toj odluci u Vijeću za provedbu mira zato što su za nacional-unitaristčki koncept nego zbog toga što nisu bili za to stranac donosi odluku umjesto institucija BiH. Ipak su na kraju zahvaljujući premijeru Andreju Plenkoviću i predsjedniku Zoranu Milanoviću prihvatili argumente Zagreba. Što se tiče SAD-a i UK-a Izrael je odigrao ključnu ulogu.
Zašto Izrael?
-Bakir Izetbegović je zaigrao igru s njemačkim zelenim, Erdoganovom Turskom i Islamskom Republikom Iran. To su mu bili saveznici u pretvaranju Federacije u bošnjački entitet. Sjetite se samo onog priopćenja Veleposlanstva Irana u BiH. Pa naravno da je Država Izrael reagirala i podržala stavove hrvatske strane. Oni to nisu uradili jer navijaju za jedne ili zato što su protiv drugih nego zato što ne žele utjecaj Irana u ovom dijelu Europe i zbog toga što ovdje umjesto prebrojavanja, terorizma i dronova žele mir i stabilnost. Žele poštivanje mirovnog sporazuma. Osim toga nacional-unitarističkoj politici i ovdje nikako u prilog nisu išle poruke da Hrvate treba trpati u dva željeznička vagona. Isto tako ni uzurpacija židovskih i romskih pozicija u Klubu Ostalih u Domu naroda. Zaista naivno od Izetbegovića.
A Sveta Stolica?
Rimokatolička crkva je univerzalna. Nije mogla tek tako gledati kako se ostatke ostataka rimokatolika u BiH želi potpuno uništiti i obezvlastiti tu je radila ona tiha vatikanska diplomacija u svim ovim centrima.
Koliko je u spriječavanju političkog uništenja Hrvata važan rezultat koje su postigle sve hrvatske stranke u BiH na posljednjim izborima?
-Da se razumijemo to je glavna poluga u spriječavanju oštrice nacional- unitarističke politike. Velika izlazanost hrvatskog biračkog tijela i jako dobar rezultat svih hrvatskih stranaka. Tek u kombinaciji s tim diplomacija može polučiti neki rezultat.
Nakon Izetbegovićevog poraza i stavljanja Fadila Novalića na crnu listu jesu li Amerikanci poslali neslužbenu poruku da bi bošnjačka oporba trebala bez SDA formirati vlast?
-Meni se to tako čini. Ponavljam neće mu tek tako zaboraviti one poruke o dronovima, prebrojavanja, prijetnje ratom, potkopavanje mira i daytonskog mirovnog sporazuma. Otišao je zaista predaleko.
Čini mi se da je na bošnjačkoj političkoj sceni jedino Fahrudin Radončić na sve ovo upozoravao, ali ga je bošnjačko biračko tijelo kaznilo?
–To je točno. On je rekao nemojte Bošnjake okretati protiv Zapada. A nacional-unitaristička politika je upravo to radila cijelo vrijeme. Kratkoročno gledano Radončić jeste izgubio ove izbore, ali dugoročno gledano vrijeme je da se na bošnjačkoj političkoj sceni pojavi netko tko će umjesto uništavanja i svađa biti za BiH u kojoj će nam svima biti dobro i Bošnjacima i Srbima i Hrvatima i Ostalima i svima nama kao građanima. I da završimo više taj predpolitički narativ.
Na kraju ipak imamo li šanse da umjesto doba boli, starih zavada, pokušaja uništenja dobijemo novu politiku dijaloga?
-Nažalost proći će još dosta vremena dok nacional-unitarističke s jedne strane i separatističke politike s druge strane to ne shvate. Nama je potrebna jedna nova paradigma. Politika uvažavanja, prihvaćanja drugoga i drugačijega. Politika ulaganja u proizvodnju, stvaranja nove vrijednosti, demografskih mjera, zelenih politika, digitalnih transformacija. No tu je pozicija Hrvata čista. Oni su lokomitiva te politike. To je politika izvornog federalizma koji može biti spas za BiH i koji može apaurin za ova dva ekstremistička pogleda na BiH: nacional-unitaristički i separatistički.
Razgovarao: Miroslav Vasilj
