24. listopada 1944. godine partizani su počinili stravičan pokolj Hrvatskog puka na otoku Daksi.
Ulaskom partizana u Dubrovnik odvedena i likvidirana su 53 istaknuta građanina Dubrovnika, Hrvata koji su bili civili, naravno likvidirani su bez ikakvog suđenja iako su partizani pokušavali nakon pokolja, letcima obavjestiti Dubrovčane da su ubijeni osuđeni od strane partizanskog “narodnog” suda.
Među mučki ubijenima bio je poznati svećenik Petar Perica (“padre Perica”, zvali su ga Dubrovčani), autor pjesama Zdravo Djevo Kraljice Hrvata i Do nebesa nek’ se ori.
Riječ je o manjem dijelu od danas poimence poznatih 697 žrtava (369 civila i 327 ratnih zarobljenika) sa dubrovačkog područja koje su jugokomunisti pobili nakon “oslobođenja” 1944. godine.
Hodočasnici Gospi dolaze s pjesmom i brojnim molitvama. Jedna od najpoznatijih i najpjevanijih pjesama u našem narodu je pjesma „Rajska Djevo, kraljice Hrvata“, čiji je izvorni naziv “Zdravo Djevo, kraljice Hrvata”.
Tko je autor pjesme “Rajska Djevo, kraljice Hrvata”?
Autor pjesme je katolički svećenik, isusovac Petar Perica. Vjernici su ga života nazivali svecem, zbog posvemašnje posvećenosti vjeri i radu s vjernicima. Osim omiljene pjesme “Zdravo Djevo, kraljice Hrvata” autor je i često izvođene “Do nebesa nek’ se ori”.
Od 1937. godine otac Petar Perica živi u Dubrovniku, gdje postaje superior tamošnje isusovačke zajednice. Na službi je u dubrovačkom biskupijskom sjemeništu.
Nakon što su 18. listopada 1944. partizani ušli u Dubrovnik ubrzo su uhitili Petra Pericu.
U noći sa 23. na 24. listopada 1944. iz zatvora u samom Dubrovniku prevezen je sa većom grupom drugih uglednih građana Dubrovnika na obližnji otočić Daksu. Tamo su bez suđenja ubijena 53 ugledna dubrovačka Hrvata.
Nakon ekshumacije tijela ubijenih, DNK analizom su identificirani posmrtni ostaci Petra Perice, pa je nakon gotovo 66 godina 26. lipnja 2010. dostojno pokopan uz svoju redovničku subraću na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo.
Iako su partizani i komunisti htjeli obezglaviti hrvatski narod proganjajući i ubijajući njegove najbolje sinove, osobito one koji su bili nositelji vjerskog i društvenog života, to im nikada nije uspjelo.
