Nešto se prevelik košmar digao oko tog Brazila. Pa tko je tu viceprvak svijeta, mi ili oni? Respekt, molimo vas lijepo.
Dok nas svi plaše da igramo s budućim svjetskim prvacima, mi ćemo im objasniti neke stvari sa stajališta naroda aktualnih viceprvaka.
1. Brazilci su iza nas.
Transfermarktova lista najtraženijih igrača među top 10 ima čak dvojicu Hrvata. Među najtraženijim igračima su i stup naše obrane – Joško Gvardiol, ali i neprobojni – Dominik Livaković. Iza naša dva reprezentativca ostali su i Mbappe, Jude Bellingham, Lionel Messi, Neymar, Paqueta i Vinicius Junior. To ipak nije tako loš podatak.
2. Ništa ne moramo, a puno toga možemo
Ovaj petak trebao bi biti praznik za sve hrvatske nogometne zaljubljenike. Kada smo vidjeli skupinu koju smo dobili na SP-u bili smo potpuno sigurni u prolazak. Kada smo odigrali 0:0 protiv Maroka krenula je sumnja jer nismo bili svjesni snage Marokanaca. Nakon Kanade i 4:1 stigla je euforija, a poslije Belgije opet poneki upitnik. Prolazak Japanaca nakon raspucavanja s bijele točke donio je oboje. Novog narodnog heroja, Dominika Livakovića, ali i kritike što smo uopće došli do produžetaka i jedanaesteraca. Sve to sada možemo zanemariti, Hrvatska je među osam najboljih momčadi na svijetu, a u petak igramo protiv sjajnog Brazila. Sjajnog, ali u dobroj mjeri prepotentnog. Svi su nas u ovom susretu podcijenili i to može biti naš ključ pobjede. Dok oni kažu – kako ćemo, lako ćemo – mi ćemo pokazati svoju kvalitetu i da nas nitko ne smije prerano otpisati. Ovo je susret koji treba gledati opušteno i s guštom, bez ikakvog grča i bez iti malo pritiska. Donijeti nam može puno toga, a izgubiti nemamo što.
3. Mijenjali jesmo, izgubili nismo.
Tite je uveo trećeg golmana? Pa što sad… Zlatko Dalić tražio je pobjednički recept u posljednje četiri utakmice s raznim kombinacijama. Kostur momčadi je držao istim, ali mijenjao je napadače, a kako je nalagao tijek utakmice i ponešto u veznom redu. Jedino je obrana ostala bez minute odmora, ako ne gledamo na prisilni odmor Borne Sose protiv Japana. Tada ga je zamijenio imenjak Borna Barišić koji već tjednima nije odigrao utakmicu pa je svejedno odradio zadatak kako treba. Tako da – i oni s klupe su spremni. Hrvatska nije izgubila na ovom Mundijalu ni s Modrićem ni s Majerom, ni s Livajom ni s Petkovićem, ni s Vlašićem, ni s Perišićem. Svi gaze onog koji im stane na put za ostvarenje zajedničkog cilja.
4. Pitanje centarfora nije riješeno, ne mora ni biti, dobit ćemo na jedanaesterce.
Livaja, Petković, Budimir, Kramarić? Neki će reći i – Perišić. Najbolnija točka hrvatske reprezentacije je napadač. Dalić je pokušao od prve minute i s Kramom i s Hajdukovom desetkom i s Dinamovim španerom. Uveo je (pa ubrzo i izveo) Osasuninu špicu. Ništa nije donijelo paranje protivničke mreže u punom smislu te riječi. Ali opet – nije donijelo ni poraz. Prošli smo dalje, makar i na jedanaesterce, a ne bismo se žalili da i Brazil prođemo na taj način. Malo kidanja živaca, klasično hrvatski, a na kraju slavlje i čekanje polufiinala. Neloše.
5. Europljani su im boljka, Balkanci mušterija. Sreća pa se mi ne volimo tako nazivati.
Brazil već 20 godina nije izbacio europsku momčad s Mundijala. Zaustavljala ih je Francuska u finalu 2006., Nizozemska u četvrtfinalu 2010., Njemačka u polufinalu 2014., također Nizozemska u borbi za broncu 2014., a potom i Belgija u četvrtfinalu 2018. Čini se da samo trebamo kopirati šprancu. Općenito, što se tiče pobjeda nad Europljanima na mundijalima od 2006. naovamo, Brazil je dva puta pobijedio Srbe, jednom Švicarce i dva puta nas. Srećom pa se mi ne volimo postavljati pod nazivnik Balkana pa nećemo reći baš da smo mušterija, a i neka nam bude barem treća sreća, a Švicarska samo iznimka od pravila.
6. Ako nam je Lovren nakon svega i dalje ‘loš’, onda zapravo lošeg nemamo.
Treba li što dodati o hrvatskojo obrani na ovom SP-u osim: “nikom nije lepše neg je nam…”
7. Hvale se brzinom i trčanjem, govore da smo spori, a čovjek koji ima ‘najveću kilometražu’ je – Hrvat.
Epic. Broz. Dvije riječi za dva rekorda. Postavio ga čovjek u Rusiji s najviše pretrčanih kilometara (16,3), a sada skinuo sam sebe kada je protiv Japana tu brojku podigao na 16,7. Dobri ste Brazilci, ali niste toliko…
8. Brojke.
I Hrvatskoj i Brazilu je prosjek starosti reprezentacije približno isti. Mi smo pet mjeseci mlađi s prosjekom od 27,4 godine. Hrvatska dakle, baš kao i Brazil, ima i iskustvo i mladost u svojim redovima, a oni su uz to tri puta skuplji (Transfermarkt: 1,14 milijardi eura, a Hrvatska 377 milijuna). Prema tome, opet smo mi s manje napravili više. Iako su se mnogi pribojavali kako ćemo izgledati bez nekih čelnihi igrača iz Rusije, evo nas opet među najboljih osam. Uostalom, među senatorima nam je donedavna Zlatna lopta i nogometni mađioničar, a među mladima najbolji stoper svijeta. Pa, koga se mi onda trebamo bojati? Baš nikoga. A tko se treba bojati nas? Baš svatko.
9. Prvi se pamti.
Dok Brazilci imaju već pet naslova prvaka svijeta, Hrvatskoj samo zlato nedostaje da upotpuni kolekciju medalja. Nakon bronce 1998. i srebra 2018., zlato 2022. sjajno bi sjelo u vitrine. Brazilcima je to već neka vrsta rutine. Kome treba šest naslova prvaka svijeta? Pretenciozno. Mi imamo veći motiv. Mala zemlja velikih snova želi po prvi puta završiti na svjetskom vrhu i s peharom u rukama. Znamo da smo i 2018. bili pobjednici po osvojenim simpatijama cijeloga svijeta. Francuske proslave se nitko ne sjeća, a našu još uvijek prepričavaju kad god se netko sjeti Rusije. A tada smo bili ‘samo’ drugi pa smo svejedno skoro zapalili cijelu državu. Zamislite što ćemo tek napraviti kada budemo prvaci. Zapravo, nemojte zamišljati. Pokazat ćemo vam 18. prosinca. Samo riješite te Brazilce i još dvije tekme, a mi ćemo srediti proslavu.
10. Termin utakmice je savršen za slavlje cijele države.
Četvrtfinale protiv Brazila je u petak u 16 sati. Advent je, kuhanog vina ima na svakom uglu. Taman da nešto ranije odemo svi s posla ili uzmemo slobodan dan pa utakmica završi u otprilike 18:30 i imamo još dugu noć za slavlje, a potom dva dana za oporavak bez da te itko išta pita. U ponedjeljak si na poslu čio i mio kao da ništa nije bilo. (Kaže jedan film: “ni da me dirne, kao limunada.”) I onda se odmaramo do polufinala. Ili rekuperiramo, kao i naši reprezentativci nakon utakmice. Aman taman, sve smo posložili. Sad još samo da posložimo Brazilce!
Piše: Eva Grgić
