Nije Nermin Nikšić naivan. Nije ni bez iskustva u političkoj areni. Ali, nije ni makijavelista i još ima dva prsta obraza. Ista ona kojima je njegov, sada već bivši drug Željko Komšić javno još prije desetak i vise godina mahao s tv ekrana uvjeravajući nas sve skupa da on izdati ne zna.
I prođe od tad puno Bajrama, da parafraziramo veliki hit “Zabranjenog pušenja”, a babo Željko ne samo da se politički pogubio u labirintu vlastitih neispunjenih obećanja i jalovih mahalskih obračuna sa “domaćim izdajnicima”, “velikodržavnim susjedima” i “podlim, antibosanskim, islamofobnim i prevarnim Amerikancima, Britancima i Europljanima”, nego je od sebe na kraju otjerao sve iskrene “drugove”, a prigrlio “begove” i pripadajuće dvorske ljigavce i sjecikese.
Razbijanje iluzija
Zato nikoga iole obaviještenog ne treba čuditi razočarenje i konsterniranost koja se da iščitati iz Nikšićevog oglašavanja na društvenim mrežama nakon što je Komšić, prepričavajući njihov nedavni razgovor na Vlašiću, lažno, na službenoj televiziji Islamske zajednice u BiH, optužio njega i lidere trojke da su se prodali Dodiku i Čoviću, odnosno da su u silnoj želji za foteljama SNSD-u i HDZ-u dali i sat i lanac, a zauzvrat nisu tražili ništa i još su, pride, zaustavili put BiH u NATO.
Ljudski treba razumjeti predsjednika SDP-a. Već dugo i on je gajio iluzije da je moguće praviti dogovore s čovjekom i političarem koji je možda nekad bio ljevičar, ali je u međuvremenu prestao biti neko u čiju se riječ i obraz može bjanko vjerovati.
Ne tako davno prvo je izdao svog političkog tvorca i pokrovitelja Zlatka Lagumdžiju, pa je onda prevario članice BH Bloka, SDP i Našu stranku, napustio šestorku u Sarajevu, i na kraju svih političkih švaleranja, ne trepnuvši otišao sa SDA i Bakirom Izetbegovićem i u federalnu i u državnu vladu.
Nažalost, Nermin Nikšić sada spoznaje da je ta ljubav s odlazećom dinastijom, kojoj Komšić nikad nije prigovorio ni milijunsku krađu na respiratorima u vrijeme pandemije koronavirusa, ni sumnjive diplome i akademska zvanja Bakirovog kućnog obavještajca i njegove hanumice, direktorice KCUS-a, ni brojne korupcijske afere na koje je Komšić čvrsto zatvarao i oči i uši, puno dublja i jača od ideje socijalne pravde i slobode s kojom su skupa pravili prve korake u SDP-u.
Fensi naočale
Ne da se Željko omesti. Epizoda s Vlašića i Komšićeva interpretacija njihovog sastanka najbolje ilustrira na kakvoj su stranputici i dokle sežu njegov jeftini populizam i svakodnevno busanje u patriotska prsa.
Gore, s visine vlašićkih skijaških staza kroz fensi naočale u boji sve je lijepo i čisto. I bezbrižno.
Tko je i odakle sada taj Nikšić da mu kvari neponovljivi ugođaj “zabrinutog” političara na odmoru? I još, za razliku od lijenog i mahmurnog Komšića, pokazuje ozbiljnu namjeru da zasuče rukave, mijenja i čisti ogroman nered i kriminal koji su za sobom, za trideset godina vlasti, ostavili Komšićevi partneri i pajdaši iz SDA.
Piše: Fadil Mandal
