Na bošnjačkoj političkoj i medijskoj sceni gotovo svakodnevno se može čuti i pročitati kako je visoki predstavnik Christian Schmidt, izmjenama Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH “zacementirao HDZ BiH u vlasti”. Argumenata za ovu tvrdnju nema ili i ako ih i ima nitko ne propituje njihovu valjanost.
Podsjetimo, Schmidt je 2. listopada prošle godine, u trenutku kada su zatvorena birališta za parlamentarne i predsjedničke izbore, a prije nego što su objavljeni izborni rezultati, izmijenio odredbe Izbornog zakona BiH, koje se odnose na posredne izbore, koji su uslijedili dva mjeseca kasnije, na način da je broj izaslanika u bošnjačkom, hrvatskom i srpskom klubu, koji se biraju iz županijskih parlamenata, povećao sa 17 na 23, a u Klubu Ostalih sa 7 na 11. Istovremeno je podigao prag za predlaganje predsjednika i potpredsjednika FBiH sa 6 na 11, u sva tri nacionalna kluba, u prvom krugu kandidiranja čelnika FBiH, u drugom krugu taj prag je spustio na 7, a u trećem na pet.
Što je Schmidt ovim želio postići i što je postigao? Prije svega spriječiti, da se vlast u, po Washingtonskom sporazumu, “hrvatsko-bošnjačkoj federaciji” može formirati bez stranke ili stranaka za koje je glasovala približno polovica birača izašlih na izbore jednog od ustavnih konstituenata tog entiteta i države BiH- Hrvata.
Majorizacija pod američkim pokroviteljstvom
Time je samo djelomično ispravljena nepravda prema najmalobrojnijem narodu u BiH. U dva je mandatna razdoblja, naime, tijekom protekle 22 godine, 2001. i 2011., zahvaljujući protuustavnim intervencijama bivšeg visokog predstavnika Wolfganga Petritscha, a uz podršku američke administracije, prije svega, vlast u hrvatsko-bošnjačkom entitetu formirana bez stranke ili stranaka koje su na izborima pobjeđivale u hrvatskom biračkom tijelu. To je bilo moguće zahvaljujući nametnutim izbornim pravilima, po kojima su bošnjački birači mogli izabrati 6 izaslanika u hrvatski klub federalnog Doma naroda i oktroiranim Petritschewim amandmanima po kojima je trećina izaslanika u hrvatskom klubu dovoljna da se izabere kompletna federalna izvršna vlast bez onih za koje je glasovala većina Hrvata.
Što je Clinton rekla Lagumdžiji?
Što više, 2011. bošnjačke stranke u hrvatskom klubu nisu imale ni tu trećinu, potrebnu za majorizaciju Hrvata, ali je tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko 5 proglasio trećinom od 17 i time legalizirao državni udar. Bivši glavni urednik propalog tjednika Dani Senad Pećanin, ovih je dana posvjedočio, u jednoj televizijskoj emisiji, kako je Hilary Clinton, u to vrijeme američka državna tajnica, osobno dala zeleno svjetlo Inzku i Zlatku Lagumdžiji za tu operaciju. Navodno je tadašnjeg lidera SDP BiH Clinton nazvala, dok je bio u federalnom parlamentu i rekla mu: “Pet je trećina od 17, formiraj vladu”. Pećanin, koji se od kritičara majorizacij Hrvata, u međuvremenu, preobrazio i zagovornika velikobošnjačke politike je kazao kako mu je to ispričalo nekoliko svjedoka tog telefonskog razgovora.
Zaokret američke politike
Tijekom kampanje za prošle parlamentarne i predsjedničke izbore bošnjačke stranke su otvoreno najavljivale ponavljanje tog scenarija. No, zahvaljujući snažnom lobiranje Vlade Republike Hrvatske i hrvatskog premijera Plenkovića promijenio se odnos američke politike prema Bosni i Hercegovini. Od pristupa koji se ogledao u riječima američkog veleposlanika Thomasa Mullera, koji je nakon prvog formiranja federalne vlasti bez predstavnika Hrvate,2001. godine poznate kao “Alijansa za promijene” kardinalu Vinku Puljić poručio “ili se asimilirajte ili iselite”, američka vanjska politika evoluirala je do spoznaje da je za stabilnost BiH ključno, u novonastalim geopolitičkim okolnostima, ne eliminirati Hrvate kao slabije, već ponovo ojačati njihovu poziciju i obnoviti hrvatsko-bošnjačko savezništvo, kako bi mogli snažnije odgovoriti na rastući srpski secesionizam. Amerikanci su procijenili kako ovim novim pristupom mogu oslabiti mogućnost Rusije da preko Republike Srpske destabilizira jugoistok Europe i izazove novi rat na zapadnom Balkanu i time odvrati pažnju s agresije na Ukrajinu.
U dobrom dijelu bošnjačke javnosti, posebice među propagandistima SDA- DF koalicije novi američki pristup se, na žalost, odbija o njihove nezaježljive hegemonističke ambicije da, kada već ne mogu ovladati cijelom BiH, onda bar trebaju političkom eliminacijom Hrvata nastaviti s pokušajima preuzimanja kontrole nad drugom polovicom zemlje- odnosno Federacijom BiH.
Kako ih je Schmidt, po američko-britanskim instrukcijama, u tome spriječio, oni ga sada na sve načine nastoje kompromitirati kako u domaćoj tako i u međunarodnoj javnosti tvrdnjom o tobožnjem pogodovanju hrvatskim ultranacionalistima, “cementiranjem ultranacionalističkog HDZ BiH u vlasti”, a ide se toliko daleko da ga se, u nekim sarajevskim medijima, prikazuje kao neonacistu. Istovremeno se vodi i otvorena antiamerički i antizapadna kampanja u čemu prednjači lider SDA Bakir Izetbegović i njegov radikalni satelit Željko Komšić, koji je već četiri puta iskorišten kao alatka majorizacije Hrvata, te njihove medijske apologete.
Besmislene tvrdnje
No, vratimo se pitanju s početka teksta. Je li Schmidt svojim intervencijama u Izborni zakon BiH, kako se to poručuje iz Sarajeva “cementirao HDZ-u poziciju u vlasti”? Svatko tko je u stanju logički zaključivati lako će shvatiti kako je riječ o najobičnijem spinu, podvali, laži. Schmidt, naime, nije mijenjao rezultate izbora, niti je na njih utjecao. To što ima nadpolovičnu većinu u Klubu Hrvata federalnog Doma naroda HDZ BiH može zahvaliti ne Schmidtu, već činjenici da je za tu stranku glasovalo više od 70 posto hrvatskih birača izašlih na izbore, kao što SDA s DF-om ima većinu u Bošnjačkom klubu zahvaljujući kupovini zastupnika.
Uz HDZ BiH, koji ima 14 izaslanika u Hrvatskom klubu, četiri izaslanika ima koalicija HDZ 1990- HNP, dok su bošnjački birači ponovo izabrali pet izaslanika u Klub Hrvata, što je dokaz kako Schmidt nije proveo presudu Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, kako što bošnjački propagandisti tvrde, koja, bay du wey, nalaže da izaslanici u nacionalne klubove Doma naroda trebaju biti izabrani od naroda kojeg u tom klubu, po Ustavu, trebaju predstavljati. Da nije ove anomalije, koja omogućava otimačinu hrvatskih pozicija u federalnom Domu naroda, broj izaslanika HDZ BiH i drugih hrvatskih stranaka, srazmjerno izbornim rezultatima, bio bi za petinu veći.
Da zaključimo. Ukoliko u budućnosti neka druga stranka, a ne HDZ BiH, osvoji nadpolovičnu ili nešto ispod nadpolovične podrške građana hrvatske nacionalnosti, koji izađu na izbore, i time dobije najmanje 11 od 23 izaslanika u Hrvatskom klubu federalnog Doma naroda, steći će poziciju nezaobilaznog faktora u formiranju vlast u FBiH. Dakle, hipotetički gledano u budućnosti će biti moguće formirati vlast bez HDZ BiH, ali neće bez onih za koje glasa većina Hrvata, ili nešto manje od većine. Onima koji ustavno pravo Hrvata da biraju svoje predstavnike u Dom naroda nazivaju aparthejdom i rasizmom, a uzurpaciju, otimačinu, krađu tih prava demokracijom upravo to smeta. No, to je sada zakon, koji neće moći lako promijeniti. I zato kipte od bijesa, jer ruši njihove hegemonističke snove i planove./HMS/
Piše: Milan Šutalo
