Nakon što su se Slovenija i Hrvatska na referendumima izjasnile da napuštaju Jugoslaviju, 29. 2. I 1.3. 1992.g. na referendumu je to učinila i BiH. Bila je prestupna godina, a referendum je bio uvjet za međunarodno priznanje BiH.
Muslimanska verzija referendumskog pitanja bila je ” Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu kao državu ravnopravnih građana, naroda BiH-Muslimana, Srba i Hrvata kao i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”.
Hrvatska formulacija “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu kao državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda – hrvatskog, muslimanskog i srpskog naroda- u njihovim nacionalnim područjima ( županijama).”
Hrvati su se “uvođenjem jedne vrste švicarskog modela u BiH odnose htjeli osigurati protiv političke majorizacije, muslimanska strana nije pokazivala nikakvog razumijevanja za to”.( Đžaja, 2004., str. 268-269.) Političko vodjstvo Srba u BiH pozvalo je Srbe da ne sudjeluju na referendumu, ali je jedan broj Srba ipak sudjelovao.
Hrvatska formulacija referendumskog pitanja je odbačena na skupštini BiH, ali i pored toga političko vodstvo Hrvata u BiH je pozvalo hrvatski narod da izađe i glasuje za neovisnu i suverenu BiH. Hrvatski narod je izašao 100% i glasovao za suverenu i neovisnu BiH.
Džaja smatra da je objema formulacijama referendumskog pitanja bio zajednički cilj ” izlazak iz Jugoslavije”.
Piše: Dr. sc. Milan Vego
