Spašavanje ljudi i imovine jedna je od temeljnih zadaća Hrvatske vojske (HV) i svih članica NATO-a. Izvršava se u svim vremenskim (meteo)prilikama. No kako ju izvršavati u političkim neprilikama? HV je do sada gasila požare u susjednoj BiH jer vatra ne zna gdje su granice i spašavala helikopterskim desantiranjem ljude s krovova poplavljenih zgrada u Posavini.
Čak je i Dodik uručio odličje hrvatskim posadama zrakomlatnih uvrtnjaka tipa Mi-171 koji su pomagali nakon poplava.
Hrvatska vojska inče pruža potporu Kriznom stožeru Ministarstva zdravstva osiguranjem helikoptera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva prilagođenog za potrebe prevoženja pacijenata. U potrebitim situacijama pomaže i susjednoj BiH. Treba napomenuti kako su diživijci tipa Mi-171 SH iz 395. eskadrile kao i oni iz 194. eskadrili višenamjenskih helikoptera (službeni naziv) posebno prerađeni za baš te i takve zadaće i nemaju logističko-vojnu uporabu druge vrste. Dva hrvatska Canadaira CL-415 angažirana su do sada od Atlantika preko Grčkih otoka do Izraela i nitko to nije doživio kao agresiju… osim dužnosnika susjedne nam konfederacije…
Nakon izjave ministra odbrane-obrane BiH Zukan Helez-a stvari se kompliciraju:
Helez je kazao kako je Hrvatska važan susjed i prijatelj BiH na putu prema euroatlantskim integracijama, ali smatra da pripadnici njene vojske ne mogu biti dio međunarodnih vojnih misija u BiH.
“Moje stajalište o angažiranju vojnika iz Hrvatske proizlazi iz Dejtonskog sporazuma, a tamo jasno piše da vojske susjednih zemalja, Hrvatske i Srbije, ne mogu biti dio mirovnih misija u BiH. Ja sam legalist i poštujem Dayton i zakone BiH”, kazao je ministara Helez za sarajevski portal Faktor.
Milanović predložio slanje hrvatskih vojnika u BiH
Bio je to komentar ministra obrane BiH na izjavu njegova zamjenika Slavena Galića, koji je pak u intervjuu za bosanskohercegovačko izdanje Večernjeg lista od ponedjeljka kazao kako podupire moguće pridruživanje Hrvatske mirovnim snagama Europske unije u BiH (EUFOR) jer je Hrvatska i članica EU kao i NATO-a.
Ministar Helez je nakon toga kazao kako je Galićeva izjava njegovo osobno, a ne stajalište ministarstva obrane BiH. Dodao je i kako su članovi Predsjedništva BiH tijekom posjeta Bruxellesu u veljači i sastanka s visokim predstavnikom EU za vanjsku politiku i sigurnost Josepom Borrellom dobili jasna tumačenja kako pripadnici vojske Hrvatske kao ni Srbije neće biti angažirani u BiH.
Prijedlog slanja Hrvatske vojske u sastavu misije Athea u BiH prvi je iznio hrvatski predsjednik Zoran Milanović, no dužnosnici EU to su otklonili kao neprihvatljivo. Eto srećom Zoka nikad nije radio u diplomaciji pa jadan ne zna kako treba komunicirati.
“Nelogično da u sastavu budu vojnici iz Čilea, a ne iz Hrvatske”
Vojni dio Dejtonskog sporazuma, čiju su provedbu nadzirali pripadnici IFOR-a, a potom SFOR-a, čiji je mandat 2004. preuzeo EUFOR, definirao je kako su strane-potpisnice, odnosno tadašnja Republika BiH, Republika Hrvatska i tadašnja SR Jugoslavija, suglasne kako će mirovne snage činiti vojnici iz sastava država-članica NATO-a, ali i onih koje to nisu, pri čemu se ne spominje niti jedna zemlja pojedinačno.
O Hrvatskoj odnosno Srbiji u tom dijelu ništa nije izrijekom navedeno osim obveze povlačenja svih vojnih snaga iz BiH koje “nisu domaće” u razdoblju od 30 dana od trenutka potpisivanja mirovnog sporazuma. Milanović je inzistirao na tvrdnji kako mu je nelogično da u sastavu EUFOR-a budu vojnici iz država poput Čilea, a da oni iz Hrvatske ne mogu sudjelovati.
Kompromisno rješenje?
“Kad nećemo pitamo kako ćemo, a kad hoćemo vičemo lako ćemo”stara je Šokaćka poslovica. Uvažavajući strahove Muslimana i 500 zadnjih godina vrlo složenih odnosa s prostorom današnje BiH, možda treba potegnuti za kompromisom. Možda u HV jedinice koje ćemo poslati u BiH treba uključiti časnike i dočasnik iz te zemlje koji su se do sada školovali u Zagrebu. Moguće je prefarbati i oznake na diživijcima i ostaloj tehnici s nekom novim -FOR-om. Svakako RH i BiH su susjedi i prijatelji jer logička premisa susjedstva podrazumijeva paradigmu (kao i u braku) zauvijek.
Politički je opasno odbiti pomoć susjeda jer to znači kako ju nisi niti spreman dati kad susjedu zatreba…
Što se tiče Zoke ostaje pitanje je li političko-diplomatski nepismen ili ciljano zlonamjeran. Uostalom dezerterima se ne treba vjerovati…
Dati će valjda svemoguć Bog milosti kako bi spasilački Mi-171 što duže ostali besposleni na zemlji…
Piše: Neovisni analitičar mag. ing. Zoran Grgić
