Znaš li draga Predsjednikova Kćeri, da je vojska tvog tate Željka Komšića, “jedina legitimna i legalna” hrvatsku djecu ubijala eto tako?
Iz daleka.
Sa sigurnog.
Dok su se ovi maleni heroji probijali ka ljuljačkama.
Granatama im raznosila srca, jetre, kosti i bubrege. Halal granatama. I onda bi vikali Tekbir.
A tvoj tata je isto vikao tekbir. I veselio se s njima.
Znaš li da tvoj tata, nikada nije zatražio progon njihovih ubojica. A plaćen je za to.
Znaš li zašto nije? Zato što je on sluga tim zlim čikama koji su ubili tu djecu. Šefovi tvom tati su obične djecoubojice.
Žao nam je što ti to moramo ovako reći draga Princezo, al tvoj tata je znaš, lažov. On radi za jako loše ljude i iza njega stoje jako mračne stvari. Shvatit ćeš kako vrijeme bude išlo.
Već sada možeš shvatiti kao on, tvoj tata, veliča tu vojsku. krije njene zločinei svijetom priča kako ova djeca ubijena nisu.
I kako njegova vojska nikad to nije… Da su to ekscesi. Da to nikad ta Armija ne bi tako.
Ni Mladenku. Ni Augustinu. A silovanja žena i djce, ni čut.
Tata ti je lažov.
Toj Slavnoj Vojsci tvog tate, draga Princezo naša, iz nekog razloga smetao je taj smijeh BH djece u Vitezu.
Tvojih i naših sugrađana.
Iz nekog samo njima , tim Arapima i mladim muslimanima Bosne, suborcima tvog tate, dječija radost bila je prijetnja. Iz samo njima znanog razloga.
Kako se ti smiješ kad ideš na vrtuljak?
Ili u grad?
Ili si ga prerasla?
Sjećaš li se tog smijeha? Zamisli da ti je to netko oduzeo. Da nikad nisi imala prava na to.
Daj pitaj tatu , molimo te, on ti s nama ne priča, boji se, naročito pitanja koje ne dogovori unaprijed, pitaj tatu zašto su ih ubili.
Zašto djecu ubiše.
Možda se nisu smijali kako pripisuje šerijat?
Možda su na sebi imali lančiće kakve džihad Armije BIH nije dozvoljavao?
I tko zna, možda bi, baš ti i pokojna Augustina, danas bi bile najbolje prijateljice. Možda bi se skupa smijale u Sarajevu danas , sutra, na nekom fakultetu. Građanskom. Na nekom Otvorenom Sveučilištu skupa plakale jedna drugoj na ramenu kad vas ostavi neki glupi dečko. Nesvjestan vaše ljepote.
Ali eto Augustine nema. I nećete biti prijateljice. I Velimir te nikad neće povući za šiške.
Augustina je razlomljena. I zaboravljena. I Velimir je.
A možda Augustini US ambasada nametne i sankcije. Jer sjećanje na nju blokira.
Blokira našu Federaciju.
I OHR nam možda zabrani pravo na sjećanje na njih. Jer sve to blokira. I teret je.
Daj upitaj stvarno tatu, ako stigneš, zašto su ih babo i raja ubili, Prva Kćeri naše domovine.
Što su im djeca smetala. Daj upitaj ga. Zanima nas.
Vrijeme je da se to riješi reci tati.
Da se Federacija odblokira.
Da se pomirimo.
Da se računi sravnaju.
Napomena: Jučer je obilježeno 30 godina od raspuštanja logora Armije SDA u Jablanici. Logora u kojem su logoraši bili i djeca.
Piše: Poskok.info
