Fenomen političke dvoličnosti nije nova pojava u društveno-političkom prostoru, ali rijetko se ogleda u tako jasnom obliku kao u slučaju pojedinaca koji vlastitu političku karijeru koriste isključivo za privatne interese.
Dijapazon političkog djelovanja takvog pojedinca najčešće se svodi na pokušaje kompromitiranja svakoga tko se ne uklapa u njegovu „interesnu politiku“. Na taj način ne samo da pokušava marginalizirati kritičke glasove, nego i izgraditi narativ u kojem se vlastite slabosti prikrivaju diskreditiranjem drugih. Ovaj obrazac ponašanja nije slučajan, nego predstavlja svjesnu strategiju kojom se nastoji „oprati obraz“ i redefinirati osobna prošlost kroz napad na neistomišljenike. Političar u tom okviru ne nastupa kao zastupnik građana, nego kao menadžer vlastitih interesa, a politika postaje sredstvo osobne legitimacije, a ne javne odgovornosti.
Postavlja se neizbježno pitanje: kako osoba s takvim ambicijama i pravomoćnom presudom može biti percipirana kao legitimni zastupnik dijela građana? Nedostatak obrazovanja i kompetencije da zastupa javnost dodatno je naglašen otvorenim sumnjama o mogućim manipulacijama u sferi poreznih prijava. Upravo ta diskretna šutnja oko potencijalnih “istražnih” aktivnosti otvara prostor za daljnju refleksiju i analizu promjena obrazca ponašanja opskurnog pojedinca…
Ono što bi u zdravom demokratskom okruženju bilo zapreka, u ovom slučaju postaje tek usputna fusnota – a upravo tu leži najveći problem društvene tolerancije prema političkom nemoralu.
Ovaj tekst je kratak osvrt autora na društveno-političke pojave današnjice, a fokusiran na prevrtljivog pojedinca.
Svaka sličnost s stvarnim osobama je namjerna.
