Carla Del Ponte, nekadašnja glavna tužiteljica Haškog suda za bivšu Jugoslaviju, ponovo je u fokusu – ovaj put ne zbog novih predmeta, nego zbog obiteljskih veza s Bosnom i Hercegovinom koje otvaraju ozbiljna pitanja o njezinoj nepristranosti u procesima protiv hrvatskih zapovjednika.
Godinama nakon zatvaranja Haaškog suda, u javnosti se sve češće spominje činjenica da Carla Del Ponte ima blisku rodbinu u BiH, što je u vrijeme najosjetljivijih suđenja ostalo potpuno izvan očiju javnosti.
Naime, njezin rođak Claudio Del Ponte oženio je Jajčanku Senadu, liječnicu koja je početkom rata napustila BiH i skrasila se u Švicarskoj, gdje je obitelj izgradila novi život.
Iz tog braka rođena je Ajla Del Ponte, danas vrhunska švicarska sprinterica koja nastupa za reprezentaciju Švicarske na najvećim međunarodnim natjecanjima, uključujući Olimpijske igre i svjetska prvenstva.
U biografijama Ajle Del Ponte jasno je navedeno da je njezin otac Claudio rođak Carle Del Ponte, a majka Senada podrijetlom iz Jajca, što potvrđuje i da su obiteljske veze tužiteljice s BiH mnogo dublje nego što se godinama znalo ili priznavalo.
Topao odnos prema BiH, šutnja u obitelji
U jednom ranijem istupu za medije Senada je opisala obiteljski odnos s poznatom haškom tužiteljicom riječima da ih Carla posjećuje jednom ili dva puta godišnje te da “porodica Del Ponte jako voli Bosnu i Hercegovinu”. Naglasila je i da se Carla prema njima oduvijek odnosila toplo i iskreno, čime je dodatno potvrdila da veza nije tek formalna daljnja rodbina, nego aktivan i blizak obiteljski odnos.
Istodobno, prema nekim tvrdnjama koje kruže u političkim i veteranskim krugovima, unutar obitelji je godinama postojalo svojevrsno “prešutno pravilo” da se o Carli Del Ponte ne govori, čak ni u najužem krugu, što mnogi tumače kao znak da se nešto svjesno skrivalo.
Ta kombinacija javno potvrđenih obiteljskih veza i navodne interne šutnje daje novu dimenziju raspravi o tome je li glavna haška tužiteljica doista mogla i htjela ostati izvan svih lokalnih i obiteljskih utjecaja dok je vodila ključne postupke vezane uz rat u BiH.
Presuda “hrvatskoj šestorki” pod novim povećalom
Presuda u predmetu “Prlić i drugi”, kojom je tzv. hercegbosanska šestorka pravomoćno osuđena zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu usmjerenom na uspostavu hrvatskog entiteta u BiH, već je godinama jedna od najkontroverznijih odluka Haškog suda.
Žalbeno vijeće potvrdilo je zaključak da je postojao UZP čiji je cilj bio dominacija Hrvata na području Herceg-Bosne te uspostava entiteta koji bi se područjem i političkim ciljem nadovezivao na granice Banovine Hrvatske iz 1939. godine
Kritičari presude odavno upozoravaju da je riječ o politički intoniranoj odluci, kojom je Hrvatska de facto označena kao agresor i država okupator dijelova BiH, uz tešku političku i diplomatsku cijenu za Zagreb. U hrvatskim i dijelu bosanskohercegovačkih medija i stručne javnosti presuda se opisuje kao pravno upitna, paradoksalna i selektivna, uz tvrdnje da je Haškom sudu bila potrebna visoka “politička presuda” kako bi se konstrukcija UZP-a mogla dovesti sve do samog vrha hrvatske državne vlasti iz ratnih godina.
Selektivna pravda i ignorirani zločini nad Hrvatima
Još dok je Carla Del Ponte bila na čelu tužiteljstva, dio političara, pravnika i analitičara zamjerao je Haaškom sudu selektivan pristup – oštre optužnice prema hrvatskim i srpskim zapovjednicima, uz istodobno sporije, blaže ili nikakve reakcije na brojne dokumentirane zločine nad Hrvatima.
Pojedini autori i svjedočenja s terena navode da su zločini Armije BiH i bošnjačkih postrojbi nad Hrvatima sustavno stavljani u drugi plan ili svjesno ignorirani, što dodatno hrani percepciju da je Haag imao političku, a ne isključivo pravosudnu misiju.
Uz to, u dijelu procesa svjedočili su i političari iz Hrvatske i BiH koji su – prema ocjeni veterana i nekih povjesničara – svojim iskazima pridonijeli teretu optužnice protiv vlastitih generala, dok su se istodobno minimizirali ili relativizirali napadi na hrvatsko civilno stanovništvo.
Na tu se sliku nadovezuje i tragični čin generala Slobodana Praljka u sudnici, koji je samoubojstvo nakon izricanja presude mnogima ostavio kao simbol prosvjeda protiv, kako ga kritičari nazivaju, “odvratno kriminalnog suda”.
Pitanje nepristranosti bez konačnog odgovora
Kada se sve stavi na stol – obiteljske veze Carle Del Ponte s BiH preko rođaka Claudija, supruge Senade iz Jajca i kćeri Ajle koja danas nosi švicarski dres, ali javno naglašava svoje bosanskohercegovačko podrijetlo – postaje jasno da njezina osobna veza s tom zemljom nije bila marginalna ni simbolična.
U kombinaciji s percepcijom selektivne pravde, kontroverznom presudom “hrvatskoj šestorki” i brojnim neprocesuiranim zločinima nad Hrvatima, otvara se legitimno pitanje je li glavna haška tužiteljica doista bila nepristrana dok je “crtala” kazneni i politički okvir rata u BiH.
Jesu li osobne i obiteljske veze Carle Del Ponte s BiH barem djelomično utjecale na njezinu “misiju” – pitanje je na koje međunarodne institucije vjerojatno nikada neće dati službeni odgovor, ali koje će u hrvatskoj javnosti nastaviti živjeti kao simbol sumnje u pravednost haških presuda.
Za mnoge hrvatske branitelje i obitelji osuđenih dužnosnika HVO-a, ta sumnja nije tek pravna nijansa, nego trajna mrlja na karijeri najpoznatije tužiteljice Haaškog suda i na vjerodostojnosti cijelog projekta međunarodne pravde za ratove na prostoru bivše Jugoslavije.
