Hrvatska nogometna reprezentacija već dugo gura na Herceg Bosanski pogon. Impresivno je što su se svi odlučili igrati za Hrvatsku.
Jedan komentar, izazvao je velike reakcije. Komentator Sportkluba hvalio je Nikolu Katića, tijekom utakmice Darmstadta i Schalkea, a pritom je otkrio da je čekao na šansu ne bi li dobio priliku igrati za reprezentaciju Hrvatske: “Prije nekoliko godina bio sam u Glasgowu kod Barišića i Katića. Sjećam se kako se tada Nikola nadao da bi mogao zaigrati za Hrvatsku, ali tada se formirala jaka obrana”, rekao je u jednom trenutku.
Svjestan da bi minutaža bila ograničena, te da vjerojatno ne bi imao mjesta u rosteru, Katić je odlučio promijeniti smjer i prihvatiti poziv u nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Reći će naši susjedi, blago Hrvatskoj što je naslonjena na Bosnu i Hercegovinu, s obzirom na povijest prelazaka…
Prije koju godinu pisalo se o još jednom nogometašu. “Sučić je budućnost Hrvatske”. Ne tako davno, ima tome nekoliko mjeseci, još je bila neizvjesna njegova sudbina, reprezentativna sudbina. Ali, bez problema se dogovorio s odgovornim ljudima u Hrvatskom nogometnom savezu, pritom pristojno odbio Nogometni savez Bosne i Hercegovine koji se također zanimao za njega. Zanimljivosti radi, Luka Sučić je brat momka istog prezimena, Petra koji s uspjehom igra u austrijskom Red Bullu, a već je postao i redoviti reprezentativac na Dalićevim popisima. Luka je rođen u Bugojnu, iako je odrastao u Livnu. Bazen iz kojeg se crpe najbolji naši reprezentativci odavno je i u Bosni i Hercegovini. Cijela plejada naših najboljih nogometaša porijeklom je, ili čak i rođena u susjednoj Bosni i Hercegovini. I svi su se mahom odlučili nastupati za Hrvatsku. Pa, tako ni ovaj slučaj nije iznenađujući.
Još jedna hrvatska pobjeda
Hrvati iz Bosne i Hercegovine neizostavni su kotač zamašnjak hrvatskog nogometnog stroja. Zapravo, nezamislivo je zamisliti povijest hrvatske nogometne nacionalne vrste bez igrača s dodirnim točkama u Bosni i Hercegovini. Samo ćemo se malčice poigrati. Ova priča počinje već osamostaljenjem Republike Hrvatske te formiranjem nacionalne nogometne vrste. Ipak, pravu vrijednost igrača iz dijaspore upoznali su Hrvati u vidu braće Kovač i Josipa ‘Joea’ Šimunića.
Niko i Robert Kovač rođeni su u Berlinu, ali su podrijetlom iz Livna. Obojica su svoje prve nogometne korake napravili u Herthi Zehlendorf, da bi potom Niko prešao u berlinsku Herthu, a Robert u Nurnberg. Debi u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji bio im je 1996. odnosno 1999. godine. Bili su nositelji reprezentacije dug vremenski period.
Šimunić je pak rođen u 16 tisuća kilometara udaljenoj Canberri, prijestolnici Australije. Roditelji su mu rođeni u Bosni i Hercegovini, u Fojnici. Klupska karijera započela mu je u Melbourne Knightsima, a bivši izbornik Mirko Jozić ga je ‘ulovio’ prije Svjetskog prvenstva u Južnoj Koreji.
“Štafetu” su nedugo nakon toga preuzeli Ivan Klasnić, Mladen Petrić i Ivan Rakitić, svi porijeklo miz Bosnei Hercegovine. Zadnja dvojica su igrala za mlađe uzraste Švicarske, Mladen za U-17 i U-19, a Ivan za U-21. Klasnić nije igrao za mlađe kategorije u drugoj zemlji, no rođen je u Hamburgu gdje je i započeo svoju klupsku karijeru. Sva trojica su kasnije ostavila dubok trag u hrvatskoj A momčadi. Petrićev gol Englezima na Wembleyu, Klasnićevi golovi na Europskom prvenstvu 2008., ‘Raketini’ brutalno hladni jedanaesterci na Svjetskom prvenstvu u Rusiji…
Impresivno je što su se svi odlučili igrati za Hrvatsku unatoč brojnih drugih ponuda. Evo, u reprezentaciji koja je osvojila brončanu medalju u Kataru bio je cijeli niz naših reprezentativaca koji su rođeni u Bosni i Hercegovini: Dejan Lovren, Mateo Kovačić, Ante Budimir, Mario Pašalić, Josip Šutalo i najmlađi, već spomenuti Luka Sučić. Zagrebemo li dublje u povijest popis je dugačak i zapanjujuć. Spominjemo samo igrače koji su rođeni u Bosni i Hercegovini ili čiji su roditelji tamo rođeni, piše Dnevno.hr.
Redom: Mario i Tomislav Marić, Nikola Jurčević, Josip Šimunić, Niko i Robert Kovač, Dario Šimić, Danijel Pranjić, Filip Topalović, Ivo Iličević, Mladen Bartolović, Nino Bule, Stanko Bubalo, Niko Čeko, Vedran Ješe, Mato Neretljak, Mate Bilić, Mario Bazina, Nikica Jelavić, Igor Cvitanović, Mario Tokić, Vladimir Vasilj, Zvonimir Boban, Zvonimir Soldo, Krunoslav Jurčić, Mario Stanić, Danijel Šarić, Davor Šuker, Zoran Živković, Stjepan Tomas, Jerko Leko, Ivan Klasnić, Mladen Petrić, Mirko Marić, Mari.
I zato posljednji primjer Nikole Katića šalje realnu poruku. Hrvatska je naravno primarna meta, ali ako već shvate da ne ide, okreću se Bosni i Hercegovini. Jer svaki reprezentativac ipak ima drugačiju cijenu na tržištu.
