Na što nas asocira pojam Herceg-Bosna? Hrvatske domoljube Herceg-Bosna asocira na većinski hrvatske prostore u BiH, ali još više na opstojnost i bivstvovanje hrvatskoga konstitutivnog, državotvornog, suverenog i ustavotvornog naroda u BiH, i to u cjelokupnoj BiH, a ne samo u Federaciji BiH.
Štoviše, i na povratak Hrvata prognanih i izbjeglih sa svojih ognjišta i iz svojih svetišta. Povratak Hrvata u Derventu, Prnjavor, Kotor Varoš, Konjic, Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč, Travnik, Banju Luku, Ivanjsku („Potkozarje“), Bugojno, Vareš, Kakanj i dr. I u Vojvodinu, kao i Boku kotorsku.
Mnogi Herceg-Bosnu povezuju, tj. poistovjećuju, s cijelom BiH. S druge pak strane, mnogi priznaju Herceg-Bosnu kao identitetsko-političku hrvatsku regiju u BiH, slično Sandžaku ili Preševskoj dolini u susjednim Crnoj Gori i Srbiji, ali su nekako ravnodušni spram te stvarnosti. Za razliku od onih prvih.
Tu su, nažalost, i oni Hrvati čiji je stav spram Herceg-Bosne identičan onom „bošnjačko-bosanskom“. Radi se uglavnom o Hrvatima lijeve provenijencije, no njima se pridružuju i brojni (filo)ustaški te desni elementi. Prvi zato što se hrvatska Herceg-Bosna ne uklapa u „idealnu“ sliku „imaginarne jugoregije“, a desničarski elementi zajedno s (pro)ustašama zato što, po njima, Herceg-Bosna znači „odustajanje“ od granice na Drini, što ne odgovara činjenicama.
Herceg-Bosna je upravo suprotno tome. Odnosno, Herceg-Bosna ne znači odustajanje ni od moguće granice Hrvatske na Drini i Zemunu niti znači odricanje od Banje Luke ili Bihaća u Bosanskoj krajini ili Turskoj Hrvatskoj.
Drugim riječima, Herceg-Bosna je zalog ostanka i opstanka hrvatskoga naroda u cjelokupnoj BiH, a ne samo u Herceg-Bosni. Herceg-Bosna je u službi ostvarivanja prava Hrvata kao konstitutivnog, državotvornog, suverenog i ustavotvornog naroda u dijelovima BiH izvan Herceg-Bosne, kao i u samoj Herceg-Bosni.
Herceg-Bosna nije strogo definirana administrativna jedinica poput entiteta, kantona ili Brčko distrikta BiH. Herceg-Bosna je svakako neslužbena regija poput Sandžaka ili Boke, ili pak Kranjske ili Gorenjske, kao i Preševske doline i dr. No ona je i bitno drugačija od njih.
Sandžak, Boka i Kranjska u prošlosti su bile strogo administrativne jedinice, s tim da je Sandžak u vrijeme Drugoga svjetskog rata bio na stupnju federalne jedinice. Boka je pak bila u samom službenom nazivu jedne od federalnih jedinica bivše države, ali unutar dvojnog pojma „Crna Gora i Boka“, za razliku od prvospomenutog Sandžaka, koji je bio pod jedinstvenim nazivom „Sandžak“ za vlastitu federalnu jedinicu.
Kranjska je višestoljetna administrativna jedinica unutar Habsburške, a kasnije Austrijske te Austro-Ugarske Monarhije. Kranjska je bila „Kranjsko Vojvodstvo“ ili „Vojvodina Kranjska“, tj. jedna od habsburških, odnosno austrijskih nasljednih zemalja „krunovina“. Imala je vlastiti Sabor i organe vlasti, zastavu te grb s crveno-bijelim poljima, izveden iz hrvatskoga povijesnog grba, što je još jedan jaki argument da se radi o etnički hrvatskoj regiji prožetoj hrvatskim pečatom.
Kranjska je bila među trima unutarnjoaustrijskim pokrajinama Unutarnje Austrije. Unutar Unutarnje Austrije nalazilo se oko četiri petine današnje Slovenije. Stvaranjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca Kranjska je kao administrativna jedinica prestala postojati.
Ugovorom iz Rapalla od 12. studenoga 1920. dio bivše Kranjske (Postojna, Pivka, Ajdovščina i dr.) pripao je Kraljevini Italiji uz suglasnost službenog Beograda i time je još više zapečaćena sudbina već minule Kranjske. Sjedište joj je bila Ljubljana (njem. Leibach). Danas je Kranjska samo neslužbeni naziv za nekadašnju administrativnu jedinicu „Kranjsko Vojvodstvo“, unutar koje se nalaze Gorenjska, Dolenjska i Notranjska, tri mikroregije neslužbenoga karaktera.
Isto je bilo i s Herceg-Bosnom devedesetih godina prošloga stoljeća. Od 18. studenoga 1991. postojala je Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna (melem na ranu toga nadnevka), a od 28. kolovoza 1993. Hrvatska Republika Herceg-Bosna, koja je bila strogo administrativna jedinica s elementima državnosti.
Godine 1996. HRHB se ugradila u veći bosanskohercegovački, „hrvatsko-bošnjački“ entitet, no kao produkt te ugradnje u veći bosanskohercegovački entitet nastali su većinski hrvatski kantoni, tj. federalne jedinice Hercegbosanska, Zapadnohercegovačka i Posavska županija, s vlastitim ustavom, parlamentom, vladom, zakonima, sudbenom vlašću, policijom, upravama, agencijama, zavodom za javno zdravstvo, šumama i dr.
Imaju trodiobu vlasti, tj. elemente državnosti. Imaju zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast. Zapravo, imaju sve ono što je imala i HZ/HRHB. U tom smislu HRHB kao da i dalje postoji u administrativnom smislu, ali kroz većinski hrvatske kantone te u većinski hrvatskim dijelovima drugih kantona u većem bosanskohercegovačkom entitetu.
Kantoni, pa tako i hrvatski u većem bosanskohercegovačkom entitetu, imaju i vlastito školstvo, tj. obrazovni sustav. Federacija BiH tako se i zove jer predstavlja federaciju ukupno deset kantona, tj. manjih „mini država“, od kojih su tri hrvatske, dvije „mješovite“, a pet bosanskih („bošnjačkih“).
Također, Herceg-Bosna živi i postoji kroz pojedine zakone HRHB-a koji i danas vrijede u Federaciji, većem bosanskohercegovačkom entitetu, primjerice u zakonu o blagdanima.
Zatim, Herceg-Bosna kao pojam ugrađena je u službena imena mnogih gospodarskih i drugih subjekata, među kojima su Elektroprivreda Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, športski savezi Herceg-Bosne (rukometni, košarkaški, odbojkaški, šahovski i dr.), javni servis Radiotelevizija Herceg-Bosne te razni drugi savezi poput Saveza radioamatera Herceg-Bosne, Geodetskog saveza Herceg-Bosne, Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i sl.
Tu su i HT Eronet i Hrvatske pošte Mostar. Tu je i Sveučilište u Mostaru, hrvatsko sveučilište u BiH, ali i u Herceg-Bosni, jedino na hrvatskom jeziku.
Napokon, unatoč odluci Ustavnog suda BiH, ime Hercegbosanska županija i dalje je u službenoj unutarkantonalnoj uporabi za „Kanton 10“ (većinski hrvatski). Tako da je, zapravo, Hercegbosanska županija (Kanton 10, Livanjski kanton), da tako kažemo, i dalje „administrativni ostatak“, tj. sama HRHB, samo prostorno reducirana nakon njezine ugradnje u Federaciju BiH.
Neslužbena zastava Herceg-Bosne (službena zastava HZ/HRHB) priznata je kao službena zastava hrvatskoga naroda u BiH, a ujedno i službena zastava Hercegbosanske i Zapadnohercegovačke županije. Slično vrijedi i za sam grb. Pandan tome su službena zastava i grb bošnjačke manjine ili zajednice u Srbiji, odnosno neslužbena zastava i grb Sandžaka.
Konačno, dovoljno je vidjeti kartu elektroenergetskog sustava BiH koja neprijeporno dokazuje postojanje Herceg-Bosne. Distribucijsko područje Elektroprivrede Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne konačno jest Herceg-Bosna!
Naime, to distribucijsko područje Elektroprivrede Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne naziva se prema određenom zemljopisnom, odnosno geografskom pojmu, konkretno po Herceg-Bosni. Stoga, ako distribucijsko područje EP HZHB-a nosi ime po Herceg-Bosni, onda to isto područje možemo i trebamo zvati Herceg-Bosnom jer je to ispravno. Dapače, poželjno i nužno. Osobito kada je riječ o hrvatskom narodu.
Jer, ako muslimani, koji su većinom Muslimani i Bošnjaci u bivšem Novopazarskom sandžaku, taj prostor zovu Sandžakom, a ne nekakvom „Raškom oblašću“, ili ako ne ponavljaju stalno poput „papagaja“ Srbija i Crna Gora, onda i Hrvati još više trebaju i mogu slobodno većinski hrvatski prostor u BiH zvati Herceg-Bosnom, a ne samo Hercegovinom, Središnjom Bosnom ili Posavinom, ili samo Bosnom i Hercegovinom, Bosnom i Hercegovinom pa opet Bosnom i Hercegovinom, ukrug jedno te isto.
Kako bi bilo da Muslimani i Bošnjaci za bivši Novopazarski sandžak govore samo „Raška oblast“ (grozomorno) ili samo Srbija i Crna Gora pa opet tako? To bi za njih, pa i općenito za ne-Srbe, bilo „užasavajuće“. E, pandan nečemu takvom jest kada mi Hrvati izbjegavamo za većinski hrvatski prostor u BiH koristiti pojam Herceg-Bosna, nego govorimo samo Hercegovina, Središnja Bosna, Posavina ili pak Bosna i Hercegovina pa Bosna i Hercegovina i opet ponavljamo isto.
Paralelno s tim, uvijek i stalno valja isticati i kantone, poglavito one hrvatske, pod njihovim punim imenima, a to su Hercegbosanska, Zapadnohercegovačka i Posavska županija, kao i „mješovite“, tj. „hrvatske s jedne strane i bosanske s druge“, odnosno Hercegovačko-neretvanska i Središnjobosanska županija.
Uz to treba isticati i većinski hrvatske općine Usoru i Žepče, tj. dijelove Herceg-Bosne u većinski bosanskom („bošnjačkom“) Zeničko-dobojskom kantonu.
Ti kantoni, poglavito hrvatski, bitan su čimbenik za čuvanje, očuvanje i jačanje hrvatskoga naroda kao konstitutivnog, državotvornog, suverenog i ustavotvornog, ne samo u njima samima ili u Herceg-Bosni nego i na razini cijele BiH.
Isto vrijedi i za pojam Herceg-Bosne, ne samo u prostornom smislu nego i u identitetskom i političkom te kao drugo ime za slobodu, ravnopravnost te dobar i ugodan život Hrvata u BiH, među njima samima, ali i s drugima i drugačijima.
Herceg-Bosna, štoviše, treba značiti jačanje nacionalne i političke samosvijesti hrvatskoga naroda ne samo u većinski hrvatskoj Herceg-Bosni nego i u cjelokupnoj BiH, ali i u samoj Hrvatskoj, drugim hrvatskim zemljama te, naravno, u dijaspori.
Herceg-Bosna je ime i pojam koji treba biti integrirajući jednako kao i ime Hrvatska glede svih Hrvatica i Hrvata, ma gdje god živjeli i nalazili se.
Jasno, pojmovi Turska Hrvatska (Bosanska krajina), Bačka Hrvatska (Bajski trokut i sjeverozapad Vojvodine uz granicu s Hrvatskom), Zaljev hrvatskih svetaca (Boka kotorska) također su valjani, štoviše poželjni, i samo doprinose homogenizaciji hrvatstva na svim meridijanima i paralelama, kako izbliza tako i izdaleka.
A kao „šlag na tortu“ svega napisanoga dolazi i neformalna himna hrvatskih športaša, tj. pjesma „Lijepa li si“ sa stihom „Herceg-Bosno, srce ponosno“. A još kada uzmemo pjesme koje govore o istočnom Srijemu, Bačkoj i Banatu, trima srcima hrvatskim junačkim, kako to samo lijepo zvuči!
E pa onda, krenimo putem onoga što za nas znači slobodu i dobrobit umjesto dosadašnjim putem neslobode i samocenzure, koji za posljedicu ima vrtnju u ovom ili onom „Danteovu krugu“.
Birajmo radije ovo prvo jer tko slobodu traži, taj će je na kraju i zadobiti, a tko je pak oko toga zdvojan ostat će slobode gladan. Jer slobode valja biti dostojan. Kako mišlju i riječju, tako djelom i aktivnošću. Da se poslužimo biblijskim rječnikom, naravno.
Pa što Bog da i sreća junačka!
Zapamtimo da su današnja Herceg-Bosna, kao i susjedna Bosanska krajina, još od ranoga srednjeg vijeka sastavni dijelovi Hrvatske. Naime, autor knjige „Srbi među europskim narodima“ Sima M. Ćirković jasno kaže da su stare župe Hlijevno, Dumno, Dlamoč te sjevernije Psat, Pliva i Sana tada bile dijelovi Hrvatske, dok je Bosna bila znatno istočnije, oko rijeke Bosne.
Čak je i stara župa Glaž (okolica Prnjavora i Srpca, bivšeg Bosanskog Svinjara do 1918.) bila dijelom Hrvatske, ali ne i Bosne. Višestoljetni pojam „Turska Hrvatska“ za taj prostor isuviše jasno svjedoči o povijesnoj pripadnosti cijele te široke regije.
P. S. Kao vrijedno svjedočanstvo postojanja Herceg-Bosne do danas služi i knjiga „Na Olimpu Herceg-Bosne“, monografija hercegbosanskog športa iz 2022. godine. Na prvim stranicama govori se da je ta knjiga svjedočanstvo športskog identiteta Herceg-Bosne, ali i hrvatskoga, konstitutivnog, državotvornog, suverenog i ustavotvornog naroda u cijeloj BiH.
Upravo takav narativ provlači se kao „zlatna nit“ kroz cijelu spomenutu monografiju športa hrvatske Herceg-Bosne. To potvrđuju i korice prošarane crveno-bijelim poljima u obliku kvadrata, na kojima je prikazan hrvatski grb Herceg-Bosne, službeni grb hrvatskoga naroda u BiH. Doista, prekrasno i prejasno!
Knjiga se sastoji od ukupno šest poglavlja posvećenih županijama/kantonima, kako hrvatskima tako i mješovitima, uz dodatak Žepča i Usore te Zenice u ZDK-u.
Jasno, u knjizi se govori i o uspjesima hrvatskih športaša te prisutnosti hrvatskoga športa i izvan većinski hrvatske Herceg-Bosne, poput primjerice Brčko distrikta i dr.
Valja nam stalno isticati „remek-djelo“ pisane riječi hrvatskoga športa Herceg-Bosne i šire te utjecati na nastanak sličnih djela na istu temu. Jer se hrvatska sloboda, ravnopravnost, uspjeh i sreća ostvaruju također pisanom riječju te njezinom čitalačkom publikom.
P. S. Prilikom službenoga posjeta predsjednika Albanije Srbiji i njegova obilaska većinski albanskih općina Preševa i Bujanovca, u „centralnoj“ ili prirodnoj, povijesno-zemljopisnoj Srbiji bez Vojvodine i Zemuna, u kojima su Srbi manjina, predsjednica općine Bujanovac, gđa Sinani, izjavila je: „Preševska dolina je dio albanskog svijeta.“
Bile su istaknute samo zastave Albanije, bez ijedne zastave Srbije i bez njezinih organa reda, a bilo je prisutno samo osiguranje iz Albanije s dugim cijevima. I sve je prošlo bez reakcija iz Beograda.
Albanski predsjednik Preševsku je dolinu, odnosno općine Bujanovac, Preševo i Medveđu, s većinskim albanskim narodom (nacijom), nazvao „istočnim Kosovom“ i zatražio referendum na kojem bi se stanovništvo toga dijela, koji je sve više samo nominalno dio Srbije, opredijelilo je li za pripajanje Republici Kosovo, odnosno Albaniji. I nikom ništa.
Bugarska područja Vranja i Pirota, Bosilegrada i Dimitrovgrada u užoj Srbiji naziva „zapadnim krajevima“. Mađarska Bačku i Banat (AP Vojvodina) s Palilulom naziva „Delvidekom“ u smislu „Južnih krajeva“.
Zašto bi onda bio problem spominjati termin „hrvatske zemlje“ za sve povijesne prostore Hrvatske, bili oni i izvan sadašnjih granica Hrvatske? Ne bi bio problem, naravno.
Pa su onda i pojmovi poput Turske Hrvatske (Bosanska krajina), Bačke Hrvatske (Bajski trokut i sjeverozapad Vojvodine uz granicu s Hrvatskom) te Zaljeva hrvatskih svetaca (Boka kotorska) posve razumljivi među Hrvatima jer su povijesno utemeljeni.
Pa kada mnogi pogrešno cijelu Bosnu i Hercegovinu zovu Bosnom, onda treba jasno na to reagirati. Uz ispravno korištenje pojma Herceg-Bosna za većinski hrvatske kantone i većinski hrvatske dijelove drugih kantona u Federaciji BiH.
Taj ispravan stav treba argumentirano braniti pred onima koji ga osporavaju ili opanjkavaju bez valjanih argumenata.
I kada mnogi u Banjoj Luci spominju samo RS, onda bi i Hrvati trebali spominjati Herceg-Bosnu s kantonima/županijama. Ili ćemo biti u svakom pogledu ravnopravni s drugima ili drugačije ne može.
Naučimo se tome što prije. Ovaj članak ide tomu u prilog.
