Hrvatski premijer Andrej Plenković u svom je obraćanju na 81. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda poslao snažnu i nedvosmislenu poruku o političkom položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Pred svjetskim čelnicima upozorio je kako se hrvatskom narodu i dalje uskraćuje legitimna zastupljenost, s posebnim naglaskom na Predsjedništvo BiH, ocijenivši takvu praksu nepravednom, destabilizirajućom i izravno protivnom duhu Daytonskog sporazuma. Plenković je kao jedino dugoročno istaknuo pažljivo osmišljenu izbornu reformu koja će osigurati obnovu osnovnog načela legitimne političke zastupljenosti konstitutivnih naroda. Uz jasnu poruku da rješenje nisu ni podjela ni dominacija, poručio je kako se Hrvatska nikada neće umoriti od inzistiranja na ravnopravnosti i suprotstavljanja političkim snagama koje ugrožavaju jednakost naroda radi kratkovidnih dobitaka.
Govor predsjednika Vlade Republike Hrvatske donosimo u cijelosti i bez uredničkih intervencija
„Na ovu Skupštinu dolazimo iz zemalja koje se razlikuju po veličini, broju stanovnika i moći. Ipak, upravo zbog toga svaka zemlja ima svoje jedinstveno iskustvo koje može podijeliti, odgovornosti koje treba preuzeti i doprinos koji može dati.
Hrvatska donosi iskustvo nacije koja je unutar jedne generacije doživjela agresiju i okupaciju, obranila svoju slobodu i obnovila se. Pridružila se Ujedinjenim narodima, NATO-u i Europskoj uniji te je razvila uspješnu demokraciju i rastuće gospodarstvo. Naš put i naša tranzicija nisu bili ni ravni ni laki, ali uspjeli smo.
Tijekom proteklog desetljeća na mjestu predsjednika Vlade vidio sam kako Hrvatska ta iskustva pretvara u napredak kod kuće i veću odgovornost u svijetu.
Ona su učvrstila tri uvjerenja koja izravno govore o temi ovog zasjedanja.
Prvo, pravila su naš zajednički kompas.
Drugo, transformacija pomaže u izgradnji otpornosti.
Treće, povjerenje se stječe samo isporučivanjem rezultata.
Pravila su naš zajednički kompas
dame i gospodo,
Hrvatska podupire multilateralizam utemeljen na pravilima kao vrhunac ljudske suradnje ne zato što smo naivni, nego zato što smo vidjeli i iskusili alternativu.
Za male i srednje države međunarodno pravo nije apstrakcija. Ono je granica između poretka i tiranije, između suverene jednakosti i vladavine sile.
Vladavine sile kojoj je Hrvatska svjedočila tijekom brutalne agresije i okupacije više od četvrtine našeg teritorija devedesetih godina. U ratu u kojem je život izgubilo gotovo 20.000 ljudi. I nakon kojeg, više od tri desetljeća kasnije, Hrvatska i dalje traga za 1.725 nestalih osoba – to je potresan primjer da se posljedice rata ne završavaju kada utihne oružje.
Naprotiv, mir zahtijeva hrabrost, vjerodostojne institucije i pravila koja jednako vrijede za sve.
Ruska agresija protiv Ukrajine koja i dalje izravno kršenje tih pravila.
Hrvatska će nastaviti podupirati suverenitet, neovisnost i teritorijalnu cjelovitost Ukrajine te sveobuhvatan, pravedan i trajan mir utemeljen na Povelji Ujedinjenih naroda.
Mir ne može nagraditi osvajanje, a oporavak se ne može odvojiti od pravde.
Isti kompas nas mora voditi i na Bliskom istoku.
Zaštita civila, neometan humanitarni pristup, poštovanje međunarodnog prava i vjerodostojna politička perspektiva ključne su za prekid ciklusa nasilja.
Hrvatska podupire rješenje o dvije države u kojima će Izraelci i Palestinci živjeti u miru i sigurnosti.
Od Sudana i Mjanmara do Sahela i regije Velikih jezera, civili plaćaju najveću cijenu kada se pravila zanemaruju, kaže a diplomacija.
I nijedna kriza ne ostaje dugo lokalna.
Rat remeti opskrbu hranom i energijom, dok nesigurnost od Hormuškog tjesnaca do Crnog mora utječe na pomorski promet, cijene i egzistenciju ljudi diljem kontinenta.
Zato se kao Vlada suočavamo s posljedicama pritisaka na cijene energenata donošenjem uredbi kojima štitimo hrvatske građane i gospodarstvo od energetskih šokova koji nastaju daleko od naših obala.
Koliko god se činili udaljenima, ti su šokovi stvarni jer se prelijevaju u domaće inflatorne pritiske, utječući na sve – od plaća i mirovina do cijena hrane i osnovnih usluga.
Zato su sloboda plovidbe, pomorska sigurnost i stroga provedba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu moraju biti važni svima.
Za nas su sloboda plovidbe i pomorska sigurnost i nacionalni interes i globalna odgovornost.
Zajednička pravila nas ne sputavaju. Ona osiguravaju stabilnost i predvidljivost potrebnim državama za ostvarivanje njihovih ambicija.
Transformacija pomaže u izgradnji otpornosti
Svijet se mijenja pod utjecajem tehnologije, klimatskih promjena, demografskih pritisaka, nezakonitih migracija i geopolitičkog suparništva. Naša je odgovornost upravljati tim procesima kako bi promjene proširile ljudsku slobodu i sigurnost, a ne oslabile ih.
Ujedinjeni narodi moraju početi s vlastitom transformacijom. Hrvatska podupire UN koji je učinkovitiji, odgovorniji i financijski održiviji te snažniji u sva tri stupnja: miru i sigurnosti, održivom razvoju i ljudskim pravima.
Reforma također mora rezultirati reprezentativnijim i učinkovitijim Vijećem sigurnosti.
Kada je Vijeće blokirano, Opća skupština može i mora djelovati, ali ne može zamijeniti primarnu odgovornost Vijeća prema Povelji. Zbog toga je izbor sljedećeg glavnog tajnika tim važniji.
Zahvaljujem glavnom tajniku Guterresu na njegovom radu tijekom proteklog desetljeća.
Ujedinjenim narodima potrebno je vodstvo sposobno okupirati države članice, braniti Povelju i pretvoriti reformu u mjerljive rezultate. Nijedna zemlja sama ne može uspješno odgovoriti na globalne transformacije kojima danas svjedočimo.
Umjetna inteligencija može ubrzati razvoj, ali njezina uporaba mora ostati u skladu s pravnim okvirima, ljudskim dostojanstvom i demokratskom odgovornošću.
Obnovljena nuklearna retorika čini čvrstu predanost Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja važnijom nego ikad.
Klimatsko djelovanje treba koristiti za jačanje energetske sigurnosti i društvene kohezije. Naše iskustvo pokazuje da zelena tranzicija ne bi trebala biti ideološka. Ona se može opstati samo kada je tehnološki realna, društveno pravedna, kompatibilna sa sigurnom i cjenovno pristupačnom energijom te kada podupire ukupni razvoj.
Za Europu, koja uvozi energiju koju troši, potreba za većom proizvodnjom obnovljive energije kod većine kuća sada se nalazi u okvirima klimatske politike. Ona je strateška nužnost. Jača europski suverenitet i sposobnost djelovanja, smanjuje vanjsku ovisnost, stvara gospodarske prilike i čini naše društvo otpornijima.
Isto načelo vrijedi i za nezakonite migracije, koje su izazvale nepovjerenje u Europi i promijenile politički krajolik u mnogim zemljama. Ta je situacija neprihvatljiva i ne može se nastaviti. Vladavina prava mora se poštovati, a zakonski postupci moraju se slijediti. Naša je primarna odgovornost prema našim građanima. A ona počinje na našim granicama.
Ne dopuštamo nekontrolirane migracije i borimo se protiv kriminalnih mreža koje ih omogućuju. Kao država na vanjskoj granici Europske unije, Hrvatska ima dodatnu odgovornost i ispunit ćemo je s punom odlučnošću.
Transformacija je jednako važna i u našem susjedstvu. Jugoistočna Europa i dalje je nedovršeni dio europskog projekta. Hrvatska će nastaviti podupirati proširenje Europske unije utemeljeno na zaslugama.
Članstvo u Europskoj uniji može granice podjela pretvoriti u liniju suradnje, a reforme na papiru u snažnije institucije i bolji životni standard.
Ali europska transformacija zahtijeva iskrenost prema prošlosti. Pomirenje postaje moguće kada se prizna odgovornost za zločine iz prošlosti i odbaci njihovo povećanje. Taj standard ne dopušta nacionalne iznimke.
To znači poštovanje žrtava i jasno odbacivanje povijesnog revizionizma – a ne veličanje ratnih zločinaca.
Ratko Mladić osuđen je ratni zločinac odgovoran za genocid u Srebrenici – prvi genocid u Europi nakon Holokausta. Iako je njegov zločinački trag dosegnuo svoju zloglasnu kulminaciju u Srebrenici, njegovi ratni zločini sežu dalje u prošlost – do granatiranja hrvatskih gradova, ubojstava civila, miniranja brana te uništavanja kulturne baštine i industrijskih postrojenja. Vojne i službene počasti dodijeljene Mladiću u Srbiji bile su uvrijeđene njegovim žrtvama i presudama međunarodnih sudova. Sudjelovanje predstavnika države i javno odobravanje koje je pratilo ceremoniju u potpunoj je suprotnosti s vrijednostima Unije kojoj Srbija želi pristupiti.
Ista predanost jednakosti i reformama trebala bi voditi i Bosnu i Hercegovinu.
Kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma te susjeda i prijateljica Bosne i Hercegovine, Hrvatska je jedan od najsnažnijih zagovornika njezine europske budućnosti. Daytonski mirovni sporazum okončao je rat i uspostavio ustavni okvir Bosne i Hercegovine: jednu državu, dva entiteta i tri konstitutivna naroda – Hrvate, Bošnjake i Srbe. Ta je ravnoteža temelj na kojem je izgrađen mir.
Ipak, Hrvatima u Bosni i Hercegovini i dalje se uskraćuje legitimna zastupljenost, uključujući iu Predsjedništvu zemlje. To je nepravedno, destabilizirajuće i protivno duhu Daytona.
Rješenje nisu ni podjela ni dominacija. Rješenje je pažljivo osmišljena izborna reforma koja štiti svakog građanina, istovremeno osiguravajući obnovu osnovnog načela legitimne političke zastupljenosti konstitutivnih naroda.
Hrvatska se neće umoriti od objašnjavanja zašto je ta reforma ključna kako bi cijela zemlja ostvarila svoj puni potencijal. Nećemo se umoriti od suprotstavljanja onim političkim snagama čija kratkovidna težnja za političkim dobitkom ugrožava jednakost konstitutivnih naroda i dugoročni prosperitet.
Naša vlastita povijest potvrđuje da transformacija uspijeva kada je ukorijenjena u uključivosti, odgovornosti i reformama.
Tijekom proteklog desetljeća Hrvatska je povećala veličinu svog gospodarstva u nominalnom smislu, istodobno smanjivši udio javnog duga u BDP-u za 30 postotnih bodova u odnosu na vrhunac tijekom pandemije.
Šest uzastopnih povećanja kreditnog rejtinga države doveo nas je u A kategoriju.
Utrostručili smo obrambeni proračun, pri čemu je približno trećina te potrošnje namijenjena vojnoj modernizaciji.
U promijenjenom sigurnosnom okruženju jačamo svoju sigurnost i osiguravamo bolju opremljenost za potporu međunarodnim stabilizacijskim misijama u inozemstvu.
Reforme koje provodimo u zemlji povećavaju našu ukupnu otpornost i daju nam veće kapacitete za djelovanje u svijetu koji se brzo mijenja.
Povjerenje se stječe rezultatima
dame i gospodo,
Međunarodni sustav posustaje kada jaz između obećanja i provedbe postane prevelik. Povjerenje se vraća kada suradnja proizvodi stvarne, mjerljive rezultate.
Vraća se kada je dijete u školi, kada je zajednica zaštićena od nasilja, kada je mina uklonjena s polja ili kada hrana stigne do obitelji. Vraćam se kada institucije spriječe sukob prije nego što uopće počne.
Samo prošle godine službena razvojna pomoć u svijetu smanjena je za gotovo 25 postova. Taj pad najveće je godišnje smanjenje međunarodne pomoći ikad zabilježeno.
Odbijajući krenuti u negativnom smjeru, Hrvatska doprinosi više, a ne manje. Između 2016. i 2024. godine naša službena razvojna pomoć povećala se peterostruko, dok je naša humanitarna pomoć porasla više od dvadeset i jedan put.
S našim partnerima u UN-u svoju predanost i sredstva pretvaramo u djelovanje. Podupiremo obrazovanje djevojčica u Keniji, pružamo humanitarnu pomoć u Gazi i pomažemo sirijskoj djeci izbjeglicama.
Također promičemo razminiranje u Ukrajini – oslanjajući se na vlastito hrvatsko poslijeratno iskustvo – te štitimo žene i djevojke od digitalnog nasilja.
Upravo takav praktičan, uključiv i na čovjeka usmjeren pristup Hrvatska donosi u ECOSOC.
Ako bude izabran za predsjedanje ECOSOC-om za ciklus 2027.-2028., Hrvatska će raditi na jačanju koordinacije i odgovornosti.
Kako se približava 2030. godini, ubrzanje provedbe ciljeva održivog razvoja i dalje je središnji prioritet.
Hrvatska se kontinuirano svrstava među petnaest najuspješnijih zemalja svijeta u provedbi ciljeva održivog razvoja. Naše iskustvo nije univerzalni recept, već dokaz da nacionalne reforme i međunarodna odgovornost mogu napredovati i napredovati zajedno.
Upravo je ta vjerodostojnost temelj povjerenstva u multilateralizmu koji želimo obnoviti. Vjerodostojnost je najsnažnija kada svaka zemlja, bez obzira na svoju veličinu, bogatstvo ili moć, ima smislen glas.
Odgovor stoga nije manje multilateralizma. Odgovor je multilateralizam koji daje rezultate.
To je pristup koji bi Hrvatska donijela u Vijeće sigurnosti, ako bude izabrana za mandat 2030.-2031.
Ujedinjeni narodi ostaju nezamjenjivi jer nijedna zemlja ne može sama ploviti kroz današnje oluje. Stoga obnovimo povjerenje braneći naš zajednički kompas i upravljajući promjenama tako da one jačaju ljudsko dostojanstvo. Osigurajmo da naše obveze dopru do ljudi za koje su i preuzete.
Ekscelencije,
Suvremeni put Hrvatske počeo je u ratu, ali rat nije definirao njezino odredište.
Naše je iskustvo oblikovalo način na koji razumijemo međunarodnu suradnju i odgovornosti koje iz nje proizlaze.
Pravila su nam dala kompas kada je sila pokušavala izbrisati naše granice.
Reforma nam je dala najviše od ranjivosti prema otpornosti i od poslijeratne obnove do članstva u Europskoj uniji, europodručju i Schengenu.
Rezultati su te ambicije pretvorili u institucije, sigurnost i bolji život naših građana – te nam dali sposobnost da doprinosimo i izvan svojih granica.
To je iskustvo koje Hrvatska donosi u Ujedinjeni narod. Ne tvrdnju o savršenstvu, već perspektivu zemlje koja je prošla težak put i iz njega nešto naučila.
Ujedinjeni narodi ostaju nezamjenjivi jer nijedna zemlja ne može sama ploviti kroz današnje oluje. Stoga obnovimo povjerenje braneći naš zajednički kompas i upravljajući promjenama tako da one jačaju ljudsko dostojanstvo. Osigurajmo da naše obveze dopru do ljudi za koje su i preuzete.
Hrvatski premijer Andrej Plenković u svom je obraćanju na 81. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda poslao snažnu i nedvosmislenu poruku o političkom položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini.
