Glas za Darijanu Filipović je hrvatski nacionalni interes – zašto je za Hrvate 4. listopada i više od izbornog dana.
Prethodne dvije kolumne su bile jedan mali institucionalni presjek, jedna politička analiza čemu je sve hrvatski narod svjedočio posljednja tri desetljeća nepravednog, neracionalnog i unakaženog političkog i izbornog sustava Bosne i Hercegovine. Hrvati su sve to uspjeli preživiti; plaćali su cijenu upada tenkova u Hercegovačku banku, smjene i progon političkih i vojnih dužnosnika nakon 2001. godine, izbor Komšića 2006., a osobito 2010. nakon koje im je napakovana Platforma s Lijanovićima i HSP-ovcima s 5% sveukupne biračke podrške i zbog čega su mijenjani matematički teoremi da je 5 = trećina od 17. Sve su to bili pokušaji da se hrvatski konstitutivni narod ugasi kao politički narod i asimilira u jednu umjetnu i prividnu nacionalnu zajednicu koja će vremenom postati statistička demografska greška.
Nisu u tome uspjeli!
Ni Sarajevo, ni radikalni narativ bošnjačke elite, ni međunarodna zajednica, a pogotovo ne oni koji su za sitne interese prodavali hrvatsko nacionalno biće. Preživjeli smo sve te nedaće i nasrtaje na ustavna prava koja su plaćena krvlju, ali i enormnom žrtvom da postoje dvije države: i Republika Hrvatska, a najviše Bosna i Hercegovina. Set kolumni i rukopis namijenjen mojim Čapljinkama i Čapljincima, ali i širem auditoriju nije profesorski, nije nužno ni edukativni nego jedan mali input, jedan glas racionalnog da shvatimo važnost predstojećih Općih izbora. Dani kampanje pomalo prolaze, a 4. listopada se bliži. On nije samo izborni dan, on je (nažalost) referendum da su Hrvati politički narod koji ovdje postoji – i demografski i politički. Taj dan ne biramo hrpu skupština i zastupničkih domova. Mi taj dan ne biramo samo našeg kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva – mi šaljemo poruku da su naša konstitutivna prava ono čega se ne odričemo.
Kroz prva dva teksta secirana je, nadam se uspješno za svakog čitatelja, anatomija političkog sustava Bosne i Hercegovine. Ona je kompleksna, počesto i nerazumljiva, ali je takva, naša je i u njoj se moramo boriti i shvatiti da kroz institucije sve runde političke utakmice moramo trezveno igrati.
Po vertikali, sve razine vlasti su podjednako važne, ali je pozicija hrvatskog člana Predsjedništva više od institucije ili pozicije. Njezina simbolika je sinonim hrvatske političke borbe gdje su Hrvati prečesto bili promatrači kako im 40 000 Sarajlija dominantno bošnjačke nacionalnosti, ili 15 000 Tuzlaka dominantno bošnjačke nacionalnosti, otimaju poziciju jer je netko “njihov, a naš” – narativ gdje jedan navodni Hrvat priča sve što bošnjačke uši žele čuti, kao što je Sejdo Bajramović pričao što je Slobodan Milošević volio čuti.
Netko će kazati, preživjeli smo sve to. Jesmo, i opet bismo!
Međutim demokratske borbe traže jednu pragmatičnost, jednu sustavnu trezvenost i racionalan pristup. Hrvati u Bosni i Hercegovini žele pluralizam – i trebaju! Hrvati u Bosni i Hercegovini žele ideje koje možemo čuti na lijevom spektru političkih stranaka – i trebaju! Međutim, Hrvati još uvijek nemaju luksuz demokracije kakav im je zajamčen Ustavom.
Hrvatski narod mora pokazati nacionalni konsenzus kada su strateška pitanja na političkom stolu. Plebiscitarna potpora od preko 180 000 glasova Borjani Krišto prije četiri godine nije bila dovoljna, ali je bila (pre)jaka poruka svima. I u Sarajevu i u Banjoj Luci. I međunarodnoj zajednici i raznim NGO-ovima. Upravo na razini institucija Bosne i Hercegovine, kandidatkinja za hrvatsku članicu Predsjedništva Darijana Filipović nije samo kandidat. Ona je u ovakvim uvjetima dekadentne demokracije kakvoj svjedočimo hrvatski nacionalni i strateški interes. Ona može ući u Predsjedništvo, ali i ne mora.
Poruka hrvatskog naroda je onaj suštinski cilj, simbolična poruka i pragmatični nokaut raznim mešetarima koji bi razbijali hrvatsko nacionalno biće u Bosni i Hercegovini. Do posljednjeg tjedna kampanje i fotofiniša (još je 10 dana do izborne šutnje) teren će biti arena u kojoj će se osluškivati namjere raznih aktera koji će probati akrobacije nelegitimnog uzurpiranja hrvatskih pozicija (prethodni tekstovi su se bavili domovima naroda na BiH i FBiH razinama i opasnostima koje postoje). Upravo zbog te semantike, jedne dubinske pozadine hrvatski glasovi se ne smiju “prosuti”. Oni su alat da se hrvatska konstitutivna zajednica od Orašja do Ravnog čuva i očuva, da pošalje poruku da cijeni svoje, ali i poštuje drugog.
O autoru:
Ivan Ćubela viši je asistent na Studiju politologije Sveučilišta u Mostaru, gdje je prethodno od 2017. do 2021. godine radio kao asistent. Izvodi nastavu na kolegijima Političke stranke, Izborni sustavi, Komparativna politika, Modeli demokracije u podijeljenim društvima, Politički sustav Izraela i Politički sustav Republike Hrvatske.
Završava poslijediplomski doktorski studij na Sveučilištu u Mostaru u području komparativne politike. Dobitnik je Dekanove nagrade za najboljeg studenta 2016. godine.
Prilikom preuzimanja ovog ili bilo kojeg drugog autorskog sadržaja s Hercegovačkog portala obvezno je jasno i vidljivo navesti izvor te link na originalni članak. Neovlašteno preuzimanje, objavljivanje ili distribucija sadržaja bez navođenja izvora nije dopuštena.
