Bosna i Hercegovina ponovno ulazi u razdoblje u kojem se sve otvorenije govori o promjenama njezina političkog i ustavnog sustava. Više od tri desetljeća nakon Daytona, pitanje više nije samo kako održati postojeći model, nego može li on dugoročno osigurati funkcionalnu državu, političku ravnopravnost i stabilne odnose između Bošnjaka, Hrvata i Srba.
Ipak, važno je odmah razdvojiti političke inicijative od činjenica: u ovom trenutku ne postoji usuglašen američko-hrvatski plan za teritorijalni ili ustavni preustroj BiH, niti je donesena odluka kojom bi se mijenjala njezina unutarnja struktura. Štoviše, OHR je 14. rujna 2026. naglasio da se ustavni poredak BiH ne može jednostrano mijenjati te da su i ukidanje entiteta jednostranim putem i secesija protivni postojećem ustavnom okviru.
Dayton je donio mir, ali nije uklonio političke prijepore
Današnja BiH sastoji se od Federacije BiH i Republike Srpske, uz poseban status Brčko distrikta. Federacija je dodatno podijeljena na deset županija/kantona. Takva arhitektura nastala je prvenstveno kao rezultat mirovnog kompromisa.
Tri desetljeća poslije sporenja se vode oko toga treba li sustav više centralizirati, decentralizirati ili na drugi način reorganizirati.
U hrvatskom političkom korpusu jedno od glavnih pitanja ostaje način izbora političkih predstavnika. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović početkom 2026. javno je pozvao na preispitivanje daytonskog sustava i ustavne promjene, povezujući ih s izmjenama Izbornog zakona i načelom jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda.
Istodobno postoje i potpuno drukčiji hrvatski prijedlozi. Hrvatsko narodno vijeće BiH u rujnu je podržalo prijedlog federalizacije bez sadašnja dva entiteta, odnosno model zasnovan na deset kantona. Taj prijedlog izazvao je protivljenje Milorada Dodika, koji odbacuje mogućnost ukidanja Republike Srpske. To pokazuje da čak ni među političkim akterima koji govore o preustroju ne postoji jedinstvena vizija kako bi buduća BiH trebala izgledati.
Hrvatska želi snažniju poziciju Hrvata
Zagreb će u svakoj ozbiljnijoj raspravi o budućnosti BiH imati važnu diplomatsku ulogu. Hrvatski sabor tijekom 2026. raspravljao je o jačanju političke jednakopravnosti Hrvata u BiH. Dio zastupnika tražio je i izričit poziv na sveobuhvatnu ustavnu i političku reformu države. Iako su se zastupnici slagali oko cilja zaštite položaja Hrvata, razlikovali su se oko instrumenata kojima bi se to trebalo postići. Za hrvatsku politiku posebno je osjetljivo pitanje mogućnosti da brojniji birački korpus presudno utječe na izbor člana Predsjedništva koji dolazi iz reda hrvatskog naroda. Zbog toga bi eventualni novi pregovori teško mogli zaobići pitanje predstavljanja konstitutivnih naroda, ali i presude europskih sudova i zahtjeve za jednakim političkim pravima građana.
Bez Washingtona teško je zamisliti veliki dogovor
Drugi ključni vanjski akter su Sjedinjene Američke Države.
To proizlazi već iz činjenice da je upravo američka diplomacija imala središnju ulogu u nastanku Daytonskog sporazuma. I tijekom 2026. američki predstavnici nastavili su razgovore s dužnosnicima BiH o funkcioniranju institucija, političkoj stabilnosti i reformama.
Tijekom posjeta američkog izaslanstva Sarajevu u lipnju razgovaralo se upravo o političkoj situaciji, institucionalnom funkcioniranju, provedbi reformi i stabilnosti zemlje. Ministarstvo vanjskih poslova BiH tada je američku potporu povezalo sa suverenitetom, teritorijalnim integritetom i ustavnim poretkom države. Slične poruke zabilježene su i tijekom svibanjskog posjeta američkih kongresnika Sarajevu.
Zbog toga bi bilo pretjerano sadašnju američku politiku opisivati kao potporu nekom konkretnom modelu podjele ili stvaranja novih federalnih jedinica. Javno dostupne informacije potvrđuju američko uključivanje u pitanja funkcioniranja BiH, ali ne potvrđuju postojanje gotovog američkog plana novog teritorijalnog ustroja.
Kako bi preustroj uopće mogao izgledati?
U političkim i akademskim raspravama pojavljuje se nekoliko međusobno vrlo različitih koncepcija. Jedna polazi od zadržavanja dva entiteta uz promjene Izbornog zakona i ograničene ustavne korekcije. Druga zagovara snažniju federalizaciju i drukčije teritorijalne jedinice. Treća želi ukidanje sadašnjih entiteta i organiziranje zemlje na regionalnoj ili kantonalnoj osnovi. Nasuprot tome, političko vodstvo Republike Srpske tradicionalno inzistira na očuvanju položaja RS-a.
Zato je velika ustavna reforma moguća samo kroz izrazito složen politički kompromis. Jednostrano prekrajanje zemlje nije pravno održiv put prema takvoj promjeni. OHR i OSCE u rujnu su ponovno naglasili obvezu poštivanja Daytonskog sporazuma i postojećeg Ustava BiH.
Najveće pitanje bit će odnos nacionalnog i građanskog
U pozadini gotovo svake rasprave o preustroju nalazi se problem koji BiH prati desetljećima: kako istodobno zaštititi kolektivna prava triju konstitutivnih naroda i jednaka individualna prava svakog građanina. Hrvatska strana uglavnom inzistira na učinkovitijim mehanizmima političkog predstavljanja Hrvata. Dio bošnjačkih stranaka zagovara snažniji građanski princip i funkcionalnije državne institucije. Političke strukture iz Republike Srpske inzistiraju na širokoj autonomiji entiteta i protive se prijenosu dodatnih ovlasti na državu.
Upravo zato eventualni novi ustavni kompromis ne bi bio samo pitanje crtanja novih granica na karti. Morao bi obuhvatiti nadležnosti države i nižih razina vlasti, način odlučivanja, Dom naroda, Predsjedništvo BiH, zaštitu vitalnih interesa, izborni sustav i provedbu europskih standarda ljudskih prava.
Nakon izbora moglo bi se otvoriti novo političko poglavlje
BiH se trenutačno nalazi neposredno pred Općim izborima zakazanim za 4. listopada 2026., na kojima će se prvi put široko koristiti biometrijska identifikacija birača, skeneri glasačkih listića i elektronički prijenos rezultata. Zato će tek odnos snaga nakon izbora pokazati postoji li politički prostor za ozbiljnije ustavne pregovore.
Ono što je već sada jasno jest da rasprava o Daytonu više nije samo povremena politička tema. Hrvatski politički predstavnici ponovno otvaraju pitanje ustavne jednakopravnosti, u Zagrebu se raspravlja o političkom položaju Hrvata u BiH, Washington ostaje duboko uključen u stabilnost i funkcioniranje države, dok međunarodne institucije istodobno upozoravaju da se postojeći ustavni poredak ne može mijenjati jednostranim potezima.
Zbog toga bi 2027. godina mogla postati razdoblje intenzivnijih razgovora o reformi BiH, ali to zasad treba promatrati kao mogući politički scenarij, a ne kao već dogovorenu promjenu. Ako do ozbiljnih pregovora dođe, Hrvatska će nastojati osigurati snažniji položaj Hrvata, SAD će zbog svoje povijesne i diplomatske uloge biti važan međunarodni čimbenik, a konačan dogovor morat će uključiti domaće političke predstavnike i biti proveden kroz ustavne procedure.
Drugim riječima, velika promjena BiH jest tema koja se vraća na političku pozornicu. Ali njezin oblik još nije određen – i upravo će borba oko tog pitanja biti jedna od ključnih političkih priča nakon izbora.
Autor: Jozo Macola
Hercegovački portal
