Mogućnost da BiH dobije umirovljenika-premijera, ne treba nikako isključiti. Red je, naime, na Bošnjaka. A, ima li ga važnijeg od – Alijina jedinca?! Dobro, možda Denis Bećirović? Ali on već ima posao.
Kad sam jučer vidio vijest da je Središnje izborno povjerenstvo izreklo SDA-u novčanu kaznu zbog zloporabe djece u političke svrhe, pomislio sam kako to ima neke veze s Alijinim jedincem, koji se evo po drugi put žrtvovao i neustrašivo se sučelio Denisu Bećiroviću, jednoj rijetko – ne samo u našim granicama – političkoj osobnosti kojemu bi se, je li, samo rijetki usudili stati na put k troglavome bh. državnom vrhu.
Premijer – zašto ne?!
Jasno, bio sam u zabludi. Jer već veliki je – Bakir! A sad, je li i zlouporabljen u političke svrhe, vidjet ćemo.
Zapravo, možda ćemo vrlo brzo doznati zašto se Izetbegović II. nije previše sekirao nakon što ni u revanšu nije uspio vratiti se u Alijinu mitsku fotelju u Titinoj 16. Sve su, naime, glasniji, ali i ozbiljniji glasovi koji navješćuju kako bi se Bećirovićeva (sad već) tradicionalna listopadska žrtva mogla smjestiti u premijersku fotelju. Nema, istina, Bosna napaćena vladu, ali premijer nekako bolje zvuči nego li predsjedatelj Vijeća ministara BiH.
Zagovaratelji ideje kodnog naziva Jedna fotelja za (mog) Bakira, argumentiraju je neoborivom činjenicom da predsjednik pobjedničke stranke – a to Temeljna u Bošnjaka nedvojbeno jest! – ima, po definiciji, pravo preuzeti ulogu prvoga ministra. Poglavito, zna li se kako je slijedom glasovite bh. rotacije u nastupajućem četverogodišnjem mandatu red na Bošnjake, nakon što su Hrvati, tj. Borjana Krišto odradili svoje.
Iz mirovine na posao
Oni koji pak misle kako je Bakirovo, budući da je već ugazio u osmo desetljeće, prošlo, također imaju jak argument. Zapravo, sjedne li u premijersku fotelju bio bi najstariji ikad. Do sada je, naime, najstariji na toj funkciji bio Božidar Matić sa 63 godine. (No on je ionako čuvao fotelju svome predsjedniku Zlatku Lagumdžiji te se na Marijin Dvoru zadržao samo pet mjeseci). Uz to, bio bi i prvi umirovljenik – jer, kako je osobno obznanio – 13. ožujka 2023. poštom je podnio zahtjev za mirovinu Federalnom zavodu MIO/PIO. Dobro, u međuvremenu zakonski je regulirano da penzioneri mogu (i) raditi. Tako da je tu – pokriven…
U pravu su, međutim, naročito oni koji inzistiraju na izbornome faktu koji kaže da je esdeaovski lider izborni gubitnik. Ali ne samo stoga što ga je drugi put zaredom od (navodno) obiteljskog pokućstva u Predsjedništvu udaljio Bećirović koji gotovo da i nije vodio predizbornu kampanju, nego – još više! – zbog neoboriva podatka da je dobio manje glasova negoli stranka koju vodi.
Slijedom čega valja se sjetiti (i) starostavne dijagnozi oca mu: „Nije moj Bakir za politiku“, koja se, inače, nije našla uz brojne Alijine citate koje je Temeljna uklesala u kamen i rasporedila po središtu Sarajeva. A, snažni politički angažman Izetbegovića II., kao odgovor na očevo mišljenje, pokazuje nam kako u nas, u Bosni ima uistinu svakakve djece.
Jedna je majka!
Povijest nas, međutim, uči kako je gospođa Halida, Alijina supruga i majka potencijalnoga premijera bila zapravo bliža svome jedincu nego li muž joj. Ima li bolje potvrde tomu od one uistinu dirljive, kamerama zabilježene, scene kada je, brižna, kao svaka (prava) majka, zavapila: „Jednu vreću zlata za mog Bakira!“
Ako to nije trebalo u kamen uklesati i u – makar Titinu ulicu – instalirati, onda ne znam što jest?!
Treba, kad spominjemo izborne rezultate u Izetbegovića u protekla tri desetljeća, podsjetiti kako je, primjerice, Bakirov otac na Općim izborima 1998. u Predsjedništvo izabran voljom pola milijuna građana, ili 86,80% glasova onih koji su birali bošnjačkoga člana. Istovremeno, SDA kao lider Koalcije za cjelovitu i demokratsku BiH osvojila je 583 895 glasova, ili 37,40% svih važećih biračkih listića.
Hvala Bogu na – Bakiru
S druge pak strane, sad već, nesuđeni povratnik u babinu fotelju, 4. listopada osvojio je 187 753, a stranka mu 241 021 glas. Razlika je, znači, oko 53 000. Ne možda puno, ali ipak znakovito. Ova je situacija, uostalom, ponukala i prvog ispod Izetbegović II., Harisa Zahiragića da 7. listopada poruči dušebrižnicima da ne brinu za SDA i naročito za predsjednika. „Hvala Bogu, imamo ga i dalje. A ima i on nas“, obznanio je taj stranački nadolazeći lider. Štoviše, po mnogima i favorit biti, u ne tako dalekoj budućnosti, Bakir umjesto Bakira…
Jasno, hoće li Izetbegović naslijediti Krišto, ovisi i o postizbornom pripetavanju o budućim koalicijama bez kojih vlasti u Tisućljetnoj nema. Sredinom tjedna Predsjedništvo SDA imenovalo je pregovarački tim, koji, zaključilo je uže rukovodstvo, treba sa svim razgovarati. A, navodno je, prema nekim bošnjačkim portalima, dvojba – čak i (mali) raskol – treba li u vlastitoj avliji, bošnjačkoj dakle, koalirati sa SDP-om, koji je jedini od vladajuće Trojke nekako preživio izbore, ili pak s nadolazećom SBiH, čiji je lider Semir Efendić u biti pokvario predsjedničke planove esdeaovskoga lidera.
Lubenica u Bošnjaka
Navodno su stariji kadrovi, s predsjednikom na čelu, za ovu prvu opciju. A, kako je Nermin Nikšić dijagnosticirao da je Trojka mrtva, tzv. zeleno-crvena koalicija vrlo je izgledna. Neki su je – čak! – krstili kao lubenica koalicija.
Ali glede hipotetske mogućnosti da Izetbegović II. naslijedi Krišto, pitat će se i Hrvati i Srbi, koji sad imaju kontrolni paket u Predsjedništvu BiH, koje imenuje predsjedatelja Vijeća ministara BiH. Uz to, HDZ i SNSD će prema svemu sudeći kontrolirati i domove naroda bez kojih nema tzv. parlamentarne prohodnosti.
Ipak, mogućnost da dobijemo prvog premijera-penzionera, nipošto ne treba isključiti. Što fali, to još nismo probali?!
Piše: Josip Vričko
