Priopćenje koordinacije udruge HVO-a
Izjava ministra obrane BiH Zukana Heleza da je današnje ustavno uređenje Bosne i Hercegovine „izravna posljedica agresije, genocida i UZP-a“ predstavlja brutalnu laž i manipulaciju koju demantira upravo grad u kojemu živi. I u kojemu je tijekom rata, kao pripadnik Armije BiH, promatrao etničko čišćenje 15.000 sugrađana Hrvata i ubojstvo više od njih 200, a za sudbinu 15 otetih i nestalih visokih vojnih i političkih dužnosnika još uvijek se ništa ne zna.
Helezova amnezija, kao i mitomanija koju uporno ponavljaju istomišljenici, padaju upravo na ispitu Bugojna – srednjobosanskog Vukovara, koji je doživio kalvariju teško opisivu ljudskom umu. Kada Helez govori o UZP-u, zapravo nastoji Hrvatima, po uzoru na jugo-KOS-ove oficire i UDBA-ine isljednike u bivšoj državi, začepiti usta kako ne bi svjedočili o užasima za koje i Helez snosi odgovornost. Makar moralnu. Ako uopće morala ima. Ako Bugojno nije primjer organiziranog etničkog čišćenja i udruženog zločinačkog pothvata nad Hrvatima, što onda jest?
Prijeratno Bugojno brojalo je oko 15 tisuća Hrvata. Prognani su, zatočeni u logorima, ubijani, zlostavljani, odvođeni na stratišta, a sustavno su uništavani i svi tragovi hrvatske prisutnosti. Na području Bugojna logori za Hrvate bili su stadion Iskra, Kalin, salon namještaja, podrumi i drugi objekti pretvoreni u mjesta zatočenja i mučenja hrvatskih civila i branitelja.
Neka onda Helez objasni javnosti: kako se zove pojava kada s nekog prostora gotovo nestane jedan konstitutivni narod? Kako se zove sustavno zatočenje civila, logori, masovne grobnice, nestanci i protjerivanja? A sudovi još čekaju konačne pravorijeke. Ako to nije etničko čišćenje, onda nam neka objasni što jest. Ako to nije organiziran zločinački projekt usmjeren protiv jednog naroda, kako onda nazvati tu pojavu?
Bugojno je samo vjerna slika ostavštine Armije BiH. Ta je vojska bila vojska jednog naroda – bošnjačkog/muslimanskog – koja se borila za unitarnu, bošnjačku državu u kojoj bi Hrvatima bila namijenjena uloga podstanara. Tragovi iz Srednje Bosne: Bugojno, Travnik, Uskoplje, Fojnica, Kakanj, Zenica, Vareš… Nevini mrtvi, spaljene kuće, silovani, premlaćivani, prognani još čekaju pravdu.
Ta se ratna politika nastavlja danas pod krinkom „građanske BiH“ i „demokratske većine“, vodeći isti zločinački pothvat koji posve ignorira činjenicu da su upravo politika majorizacije i pokušaja dominacije bili jedni od ključnih razloga rata u BiH. Kao što su doveli, važna je opomena, do uništenja i propasti nekada zajedničke nam države.
Zato Daytonski sporazum nije nikakva „greška povijest“, nego okvir koji je zaustavio rat i omogućio minimum ravnoteže među konstitutivnim narodima. Naša je zadaća čuvati taj sustav koji jamči opstanak ove zemlje, mir i napredak triju naroda i svih građana. Pokušaji da se ratni ciljevi ostvaruju u miru drugim putem nastavak su nasilja na koje su Hrvati svaki put znali. I obraniti se.
Koordinacija udruge Domovinskog rata
Hrvatskoga vijeća obrane u BiH
