Ovakvim napadima na Dragana Čovića Zdenko Lučić napada svih 5 stranaka koje ga podržavaju.
Kandidati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH se znaju, ali možda još ‘izleti’ poneki. To nikad nije isključeno jer je Izborni zakon takav, nakaradan kakav jest, omogućio brojnijim Bošnjacima da biraju hrvatskog člana Predsjedništva. Ne kandidata iz reda hrvatskog naroda, nego hrvatskog člana Predsjedništva.
I Ustav, ako se ispravno čita na engleskom jeziku, i presude Ustavnog suda su jasne. Nisu nacionalne skupine u BiH, a ni građani koji se nacionalno ne izjašnjavaju, a ni nacionalne manjine, poredeni ni u kakve redove ili, ne daj Bože, troredove, pa da se bira kandidat iz reda tog i tog naroda.
20 godina se HDZ BiH, za sada bezuspješno, bavio Izbornim zakonom. Hrvatska oporba u nekoliko je navrata podržala tu borbu, u nekoliko navrata nije. 2006. nisu, kao ni 2010., 2014., i 2018. i dok 2022. jesu.
Svi za Krišto – badava
Prošlo je 2014. i bez oporbe Dragan Čović je postao član Predsjedništva. 2018. nije upalilo, iako su Hrvati, kao i 2014., imali više kandidata. 2018. je HDZ1990 imala kandidatkinju Dianu Zeleniku, a HDZ BiH Čovića. Dodamo li i 25 i nešto tisuća Zelenikinih glasova Čoviću, uzalud je. Oni koji mrze BiH su bili brojniji jer je njih 225 tisuća dalo Komšiću glas.
Četiri godine kasnije, kandidatkinja Krišto, oporba u Hrvata nema kandidata. Badava. Mrzitelji BiH su nadjačali. Za cijelo to vrijeme Dragan Čović nije uspio riješiti Izborni zakon iako je u više navrata to jasno obećao. Znamo, nije samo do njega, treba osigurati većinu u oba doma državnog parlamenta. Teško je. Ali je teško i očekivati da će plivanje na toj temi hrvatskoj oporbi biti dovoljno da se postave u situaciju iz 2022. i kažu “nema veze, bit će 2030.”.
U više navrata je hrvatskoj oporbi dobronamjerno savjetovano i od strane autora ovih redaka da svog kandidata istaknu prije HDZ-a BiH upravo kako bi se izbjegle mogućnosti optužbi od dijela medija sklonih HDZ-u da je Petorka ta koja ruši tobožno jedinstvo Hrvata.
Greška je da to nisu učinili jer ostaje činjenica da je Darijana Filipović predstavljena kao kandidatkinja prije Zdenka Lučića. Dva Hrvata i tri stranke tako ostaje nešto što se HDZ-u ovoga puta ne može spočitati, a Petorki može.
Zdenko Lučić je brzo osvježio kampanju i vidjelo se da prati ono što su trendovi i u nekim drugim zemljama, poput Mađarske, recimo. Pokušao se prikazati baš poput Magyara, kao čovjek iznutra, koji je uvidio sve loše u sustavu pa ga želi mijenjati – izvana. Međutim, brzo je skrenuo s tog puta i otišao na priču “di si bio 91.” suludo dovevši u pitanje Čovićevo hrvatstvo.
Znaju oni koji su 1991. bili tamo gdje trebaju biti je li Čović Hrvat ili nije, odnosno je li “pravovaljan”, mada nikada ne treba zapadati u tu zamku jer po tome ispadne kao u Miloševim ‘Legendama o rodijaku Ćipi’…
Međutim, problematiziranje Čovićevog hrvatstva nas dovodi do drugog ozbiljnog problema Lučićeve kandidature, a kampanja nije ni krenula kako treba.
Napadanjem na Čovića i njegovo hrvatstvo Lučić izravno napada i stranke koje ga podržavaju. HDZ1990, HRS, HNP i HDS su stranke čijim je članovima i velikom dijelu rukovodstva isti ovaj Čović u jednom trenutku bio predsjednik. Devedesetka je i nastala tako što se odvojila od HDZ-a, HRS je nastao 2014. odvojivši se od Devedesetke, HNP još kasnije odvojivši se od HDZ-a kao i HDS Ive Tadića koji se “prekujučer” odvojio od HDZ-a.
Jedino se HSS nije odvajao. Međutim, Karamatić aktualni mandat u federalnom parlamentu odrađuje s koalicijske liste s HDZ-om, a odradio je jedan i u državnom domu naroda u mandatu 2014. – 2018. Zašto je ovo bitno? Zato što su svi ovi ljudi bili u strukturama HDZ-a ili vrlo bliski HDZ-u dok je Čović bio predsjednik te stranke.
Ako je Čović jugosloveničina iz Sokola koji se potpisivao ćirilicom u 2026. bio je to i prije 20 godina… Ako prije 20 godina nije smetalo, ne može ni danas smetati. Ili je smetalo i tada ili je Čović bio Hrvat i tada i sada. Nema trećeg. Izbora. Ne entiteta. O njemu ne odlučuju ni Čović ni Lučić, a da kojim slučajem jesu, isto bi odlučili…
Ovakvim napadima na Čovića Zdenko Lučić napada svih 5 stranaka koje ga podržavaju, a malo i sam sebe. Pa onda je trebao nastupati kao nezavisni kandidat jer ovo nije samo napad na lik i djelo Dragana Čovića nego na kompletnu hrvatsku politiku zadnjih gotovo četvrt stoljeća. Svi su akteri današnje Petorke u nekom trenutku bili dio nečega čime je predsjedavao Čović ili barem blisko surađivali s njim. Izuzev, eventualno, Slavena Raguža.
Ima jedna anegdota od prije 15-ak godina kada je Zvonko Jurišić bio aktualan u politici. Tada se pričalo kako je jedan HSP-ovac napadao jednog HDZ-ovca u birtiji za nedemokratičnost u stranci. Slušajući to, HDZ-ovcu dosadilo pa mu reče: “Evo ja je*em mater predsjedniku HDZ-a, ajde je ti Zvonki ili Đapiću”.
Čoviću se može zamjeriti puno stvari, o njima treba govoriti, ali ulaziti u domenu 1991. i propitivati hrvatstvo čovjeka na ovakav način, a nuditi se kao alternativa vlasti koja traje četvrt stoljeća, može samo neozbiljan kandidat i netko tko hrvatski narod ne smatra osobito pametnim.
Ne smatra ga očito ni Čović koji ulazi u tu raspravu pa odgovara Lučiću na takve isprazne prozivke. Inače je, osobito u politici, deugtantno tražiti da netko dokazom pobije nečiju tvrdnju, što je Lučić učinio kada je pričao o hrvatskoj putovnici i rekao “Ako nije tako neka pokaže”. Čović, da se malo bolje snašao, trebao je reći: “Evo i ja sam čuo da Lučić nema muški nego ženski spolni organ, ako nije tako, neka pokaže”, jer je to otprilike na istoj razini. Umjesto toga, Čović se odlučio ući u ovu verbalnu močvarnu bitku i pokazao da je u 70 godina skupio manje mudrosti nego što se mislilo.
HDZ je u HNS-u ostao praktički sam. Tu je nekoliko platformaških HSP kvislinga i to tijelo izgubilo je smisao postojanja u posljednje 3-4 godine. Tadiću, Karamatiću, Cvitanoviću, Vukadinu i Ragužu nitko ne može osporiti hrvatstvo na način kako ga Lučić pokušava osporitit Čoviću.
Hrvati nikada nisu imali prohrvatskiju oporbu, HNS je desetkovan, prilika je da Hrvati pokažu demokratičnost unatoč činjenici da zbog Izbornog zakona nemaju pravog pluralizma, a hrvatski kandidat koji obećava preporod broji tuđa krvna zrnca i lementira o 1991. kao da je u seoskoj birtiji na 11. gemištu…
Time jedino pomaže svojoj protukandidatkinji. Kako je počeo, ona može mirno čekati 4. listopad jer je u bošnjačkoj reprezentaciji situacija takva da viška glasova za Kovačevića neće ostati i proći će otprilike onako kako je Anto Popović prošao 2014.
Ovakvim napadima na Dragana Čovića Zdenko Lučić napada svih 5 stranaka koje ga podržavaju.
