Muftijstvo mostarsko priopćilo je 10. rujna 2026. da je Vijeću za štampu i online medije BiH te Federalnoj upravi policije uputilo pet prijava zbog tekstova o Salemu ef. Dedoviću, Lakišića haremu i gradnji Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
Autor: Jozo Macola, Hercegovački portal
Od FUP-a je zatraženo da ispita postoje li u medijskim objavama elementi izazivanja nacionalne ili vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, dok bi Vijeće trebalo utvrditi jesu li prekršena pravila profesionalnog izvještavanja.
Prijava, međutim, nije dokaz da je počinjeno kazneno djelo, kao što ni kritiziranje muftije, Islamske zajednice ili fetve samo po sebi nije govor mržnje. Još manje bi policija smjela postati sredstvo za utvrđivanje vjerske “istine” u političkom, vlasničkom i sudskom sporu. Bosna i Hercegovina nije islamska republika u kojoj bi tvrdnja vjerskog autoriteta imala snagu državnog zakona, a fetva bila obvezujuća za sudove, institucije i građane koji ne pripadaju Islamskoj zajednici.
No Salem ef. Dedović u javnosti sve češće nastupa upravo s pozicije autoriteta koji ne želi samo iznositi vjersko stajalište nego određivati granice dopuštenog političkog, pravnog i medijskog govora. Kada se njegove tvrdnje ospore, odgovor više nije samo polemika, demanti ili predočavanje dokumenata, nego prijava policiji i optužba da kritičari proizvode mržnju i netrpeljivost.
A prije nego što drugima počne određivati granice prihvatljivog govora, potrebno je podsjetiti što je posljednjih mjeseci govorio sam Dedović.
U intervjuu objavljenom 25. siječnja 2026. poručio je da se “prava ne dobijaju šutnjom” i sebe opisao kao čovjeka koji ne posustaje. Za stanje u Neumu ustvrdio je da ondje postoji “isključiva nacionalistička politika” čija je poruka: “Nema mjesta islamu i muslimanima na obali.”
U lipnju je otišao korak dalje i navijače koji su napali Bošnjake u Hercegovini opisao kao “stranačku vojsku HDZ-a”, prebacujući odgovornost s konkretnih počinitelja na cijelu političku organizaciju, bez javno predočenih dokaza o takvoj organiziranoj vezi.
Potom je 28. lipnja iz Rabrana poručio: “Dosta je bilo uzmicanja na štetu Bošnjaka”, a u hutbi održanoj 24. srpnja govorio je o “političkom nasilju i nepravdi prema Bošnjacima” koji zahtijevaju “ozbiljan i dosljedan odgovor”.
U kolovozu je spor oko zemljišta na kojem se gradi HNK podignuo na razinu fetve, vjerski stav uključio u sudski postupak te javnosti objasnio da je “šerijat nama svakodnevnica”.
Dedović nastupa kao da je Bosna i Hercegovina islamska republika u kojoj fetva određuje granice prava, a policija štiti vjerski autoritet od javne kritike. Ali BiH nije ni islamska republika ni vlasništvo bilo kojeg naroda ili vjerske zajednice. Ona je suverena država pod snažnim međunarodnim nadzorom, čiji zakoni moraju jednako vrijediti za muftiju, novinara, kazalište i svakog građanina.
Tko je Salem ef. Dedović i zašto njegova retorika toliko podsjeća na Huseina Đozu?
Salem ef. Dedović nije tek lokalni imam koji iznosi osobna vjerska stajališta. On je mostarski muftija, član Vijeća muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i kandidat za reisul-ulemu – najvišu dužnost unutar Islamske zajednice. Zbog toga njegove riječi imaju institucionalnu težinu i ne mogu se promatrati kao privatno mišljenje jednoga građanina.
Rođen je 7. travnja 1976. u Nevesinju. Gazi Husrev-begovu medresu završio je 1996., a potom je otišao u Egipat, gdje je u studenome 2001. diplomirao na Fakultetu arapskog jezika Univerziteta Al-Azhar u Kairu. Nakon povratka bio je imam Lakišića džamije, zatim gotovo osam godina glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Mostar, a dužnost mostarskog muftije obavlja od 2014. godine.
Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu završio je magistarski i doktorski studij, pri čemu je svoje akademsko istraživanje usmjerio na mostarske vakufe i šerijatskopravnu misao nekadašnjeg mostarskog muftije Mustafe Sidkija Sarajlića.
Dedovićevo školovanje na Al-Azharu samo po sebi ne dokazuje pripadnost određenoj političkoj ili ideološkoj školi. Međutim, ono ga smješta u dugu tradiciju bosanskohercegovačkih alima školovanih u Kairu, među kojima su bili Mehmed Handžić, Salih Hadžialić i Husein Đozo.
Upravo usporedba s Đozom postaje zanimljiva kada se, osim zajedničkog obrazovnog mjesta, razmotri njihov javni govor o kolektivnoj ugroženosti, borbi, žrtvovanju, ustrajnosti i ulozi vjerskog autoriteta u političkom životu.
Đozo je na Al-Azharu studirao od 1934. do 1939., u vrijeme širenja Muslimanskog bratstva, zaoštravanja sukoba u Palestini te jačanja antibritanske, anticionističke i protužidovske propagande.
Njegovo približavanje takvu političkom diskursu vidljivo je već tijekom studija. Pišući u jesen 1938. o britanskoj politici u Palestini, afirmativno je citirao Adolfa Hitlera i složio se s njegovom tvrdnjom da su Arapi prepušteni vlastitoj sudbini jer iza njih nitko ne stoji.
Do sredine 1941. Đozin je govor postao otvoreno antisemitski. Britansku politiku opisivao je kao oruđe židovskih interesa te pisao o “Židovskoj Engleskoj” koja navodno želi istrijebiti Arape „sve do jednog“ i od prve muslimanske kible stvoriti židovsku cionističku “domaju”. Političku odgovornost konkretnih britanskih vlasti i cionističkih organizacija tako je proširio na Židove kao kolektiv, prihvaćajući obrazac svojstven tadašnjoj antisemitskoj propagandi.
Đozo, dakle, nije postao dijelom nacističkog projekta iznenada 1943. godine. Njegovi tekstovi pokazuju raniji ideološki razvoj: afirmativno citiranje Hitlera 1938., otvorenu protužidovsku retoriku 1941., a potom i neposredno služenje nacističkom vojnom aparatu. Godine 1943. pristupio je 13. SS diviziji “Handžar” i postao imam njezine 28. pukovnije.
Njegov ratni angažman odvijao se uz djelovanje velikog jeruzalemskog muftije Muhammeda Amina el-Huseinija, poznatog nacističkog suradnika i antisemitskog propagandista. El-Huseini se sastao s Adolfom Hitlerom te tijesno surađivao s Heinrichom Himmlerom i SS-om na novačenju muslimana u Waffen-SS. Đozo je vjerski autoritet tako povezao s političkom i vojnom mobilizacijom te govorom o neprekidnoj borbi i nužnosti žrtvovanja.
Dedović nije Đozo i ne može ga se samo na temelju školovanja na istom sveučilištu proglasiti njegovim ideološkim sljedbenikom. Ipak, teško je previdjeti sličnost njihova mobilizacijskog jezika. Đozo je pisao da “borbe nema bez žrtava” i da se “bez žrtava ništa ne može postići”.
Dedović sebe danas opisuje kao čovjeka koji “ne posustaje”, poručuje da je “dosta bilo uzmicanja“, govori o “političkom nasilju i nepravdi prema Bošnjacima”, a izgrednike povezane s jednom stranom u međusobnom sukobu navijačkih skupina jednostrano proglašava “stranačkom vojskom HDZ-a”.
Sličnost nije u istovjetnosti njihova djelovanja, nego u obrascu javnog govora: najprije se vlastita zajednica prikazuje kao kolektivno ugrožena, zatim se zahtijevaju ustrajnost i prestanak povlačenja, a vjerski autoritet preuzima ulogu političkog predvodnika naroda. Kod Dedovića se tomu pridružuje fetva o Lakišića haremu, njezino unošenje u sudski spor i prijavljivanje kritičkih medija Federalnoj upravi policije.
Zato pitanje nije je li Dedović “novi Đozo”, nego zašto njegov govor toliko podsjeća na tradiciju u kojoj alim nije samo vjerski učitelj nego i politički mobilizator – tradiciju koja je u Đozinu slučaju završila izravnim služenjem u vojnom aparatu Waffen-SS-a. Je li riječ o slučajnoj retoričkoj sličnosti ili o trajnijem idejnom obrascu koji se, prilagođen novom vremenu, ponovno pojavljuje u djelovanju visokog dužnosnika Islamske zajednice?
Za kritičare pet prijava, a za SS-imama Đozu okrugli stol i zbornik
Dok Muftijstvo mostarsko danas podnosi pet prijava zbog tekstova koji kritički propituju djelovanje Salema ef. Dedovića, odnos Islamske zajednice prema stvarno dokumentiranoj nacističkoj prošlosti Huseina Đoze bio je potpuno drukčiji.
Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini organizirao je 17. prosinca 2022. u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu okrugli stol povodom 110 godina od rođenja Huseina ef. Đoze. Nije, dakle, riječ o privatnom okupljanju ili neovisnoj znanstvenoj konferenciji, nego o događaju koji je organizirala najviša upravna struktura Islamske zajednice – ona čiji je dio i mostarski muftija Salem ef. Dedović.
Na kraju skupa reisul-ulema Husein ef. Kavazović Đozu nije predstavio prvenstveno kao kontroverznu povijesnu osobu čije služenje u Waffen-SS-u zahtijeva kritičko preispitivanje. Nazvao ga je:
“velikanom islamske misli i prakse, utemeljiteljem našeg modernog islamskog mišljenja i naših obrazovnih institucija”.
Kavazović je ustvrdio da je Đozo svojim znanjem i radom bio osoba koju je Bog podario muslimanskoj zajednici kako bi dalekosežno utjecala na ulemu, vjersku svijest i Islamsku zajednicu. Istaknuo je njegov doprinos obrazovanju imama, pokretanju Preporoda, radu Takvima i Glasnika te organizaciji prikupljanja zekata i sadekatul-fitra. Zaključio je da su Đozine zasluge “velike i mnogobrojne”.
Okrugli stol nije ostao samo jednodnevni događaj. Izdavački centar Islamske zajednice El-Kalem objavio je 2025. godine zbornik 110 godina od rođenja Husein-ef. Đoze, na čak 370 stranica. Tako je institucionalno obilježavanje Đozine obljetnice dobilo i trajni izdavački oblik.
Sve se to odnosi na čovjeka koji je 1943. dobrovoljno pristupio 13. SS diviziji “Handžar”, služio kao imam njezine 28. pukovnije i pisao Heinrichu Himmleru o spremnosti vojnika na žrtvovanje za Adolfa Hitlera. Njegovi politički tekstovi nisu započeli tek ulaskom u SS: još je 1938. afirmativno citirao Hitlera, a 1941. pisao o “Židovskoj Engleskoj”.
U službenim pohvalama izrečenim povodom 110 godina Đozina rođenja njegova pripadnost Waffen-SS-u nije bila središnja tema završne ocjene reisul-uleme. U prvi plan stavljeni su njegov doprinos Islamskoj zajednici, oblikovanju moderne islamske misli i nacionalnom priznanju bosanskih muslimana.
Upravo zato današnjih pet prijava otvara pitanje očitih dvostrukih mjerila. Kritičke tekstove o Dedovićevoj fetvi i političkom djelovanju Islamska zajednica šalje na provjeru policiji zbog mogućeg izazivanja mržnje. Istodobno Đozi – čovjeku s dokumentiranom SS-biografijom, antisemitskim pisanjem i služenjem nacističkom vojnom aparatu – organizira okrugli stol, pripisuje velike zasluge i posvećuje opsežan zbornik.
Za medije koji kritiziraju Dedovića – pet prijava i FUP. Za Huseina Đozu – okrugli stol, riječi reisul-uleme o “velikanu” i zbornik od 370 stranica.
Kada Salem ef. Dedović u gotovo svakom osporavanju svojih tvrdnji prepoznaje pritisak na Bošnjake, napad na islam ili moguću nacionalnu i vjersku mržnju, treba ga podsjetiti na mjerilo vlastite institucije. Ako kritički tekstovi o jednom živom i politički aktivnom muftiji zaslužuju pet prijava, što onda zaslužuju antiscodes, Hitler, Himmler i služenje u Waffen-SS-u? Okrugli stol, zbornik i pohvala da je riječ o “velikanu islamske misli i prakse” očito su odgovor Rijaseta.
Može li se onda od Salema ef. Dedovića, mlađeg alima školovanog na istom Al-Azharu i kandidata za reisul-ulemu, očekivati da Đozin političko-mobilizacijski obrazac prepozna kao upozorenje, ako mu njegova institucija Đozu predstavlja kao uzor i utemeljitelja moderne islamske misli? Ako se čovjeku koji je vjerski autoritet stavio u službu Waffen-SS-a desetljećima poslije priređuju skupovi, objavljuju zbornici i pripisuju “velike i mnogobrojne zasluge”, kakvu poruku to šalje novoj generaciji uleme?
Daje li takvo institucionalno veličanje Dedoviću osjećaj da i on ima pravo nastupati kao politički predvodnik naroda, govoriti o prestanku uzmicanja, proglašavati izgrednike “vojskom HDZ-a”, fetvom intervenirati u državni i sudski spor te kritičare slati pred policiju?
Nije dokazano da Dedović svjesno slijedi Đozu, ali je legitimno pitati je li upravo Islamska zajednica svojim odnosom prema Đozinoj ostavštini normalizirala model alima koji ne želi biti samo vjerski učitelj nego politički mobilizator.
Ako je Đozo, unatoč povezanosti s Hitlerovim režimom, Himmlerom i Muhammedom Aminom el-Huseinijem te služenju u Waffen-SS-u, za Rijaset i dalje “velikan” i uzor, zašto bi Dedović u vlastitoj političkoj mobilizaciji i fetvama vjerovao da je prešao bilo kakvu granicu – i nije li upravo takav nastup, umjesto zapreke, postao njegov ključ za uspon na položaj reisul-uleme Islamske zajednice?
