Bosna i Hercegovina ponovno ulazi u razdoblje u kojem bi pitanje političkog predstavljanja konstitutivnih naroda moglo postati jedno od ključnih pitanja funkcioniranja države.
U hrvatskim političkim krugovima već godinama se upozorava na mogućnost da brojčano brojnije biračko tijelo presudno utječe na izbor pojedinih hrvatskih predstavnika. Protivnici takvog tumačenja, s druge strane, naglašavaju građanski karakter neposrednih izbora i činjenicu da Ustav BiH za pojedine dužnosti ne propisuje glasovanje unutar zasebnih etničkih izbornih jedinica.
Upravo zbog toga izraz “preglasavanje Hrvata” nije neutralan pravni termin, nego politička kvalifikacija dugotrajnog spora o načinu predstavljanja konstitutivnih naroda.
Ipak, posljedice novog zaoštravanja tog spora mogle bi biti vrlo konkretne. Politički odgovor hrvatskih stranaka mogao bi se preseliti iz predizborne kampanje u parlamente i druga tijela vlasti, gdje ustavna struktura BiH daje klubovima konstitutivnih naroda važnu ulogu u određenim postupcima.
Sustav je napravljen tako da traži širok dogovor
Ustavni poredak Bosne i Hercegovine ne temelji se samo na običnom pravilu “50 posto plus jedan”. Na državnoj razini Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH ima posebne mehanizme zaštite vitalnog nacionalnog interesa.
Prema službenom objašnjenju Parlamentarne skupštine BiH, većina bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih izaslanika može određenu odluku proglasiti štetnom po vitalni interes svoga naroda. Ako nastane spor, predviđen je postupak usuglašavanja, a pod određenim okolnostima uključuje se i Ustavni sud BiH.
Slični mehanizmi postoje i u Federaciji BiH. Ustavni okvir kao vitalne nacionalne interese, među ostalim, navodi adekvatnu zastupljenost konstitutivnih naroda u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti, identitet konstitutivnog naroda, ustavne promjene, organizaciju javne vlasti te ravnopravnost konstitutivnih naroda u procesu odlučivanja.
Drugim riječima, ustavni sustav BiH sadrži mehanizme koji bi trebali spriječiti da politička volja samo jedne skupine automatski bude dovoljna za sva pitanja.
Što bi se dogodilo nakon novog velikog političkog sukoba?
Tvrdnja da bi institucije BiH “potpuno stale” nije nešto što se može unaprijed utvrditi kao činjenica. To bi ovisilo o potezima stranaka i izabranih dužnosnika nakon izbora.
Međutim, moguća je ozbiljna institucionalna blokada ako bi politički predstavnici nekog konstitutivnog naroda odlučili koristiti raspoložive parlamentarne i ustavne mehanizme ili uskratiti političku suradnju potrebnu za donošenje pojedinih odluka.
Posljedice takvog sukoba mogle bi se osjetiti pri donošenju zakona, imenovanju vlasti, usvajanju proračuna i drugim odlukama za koje je potrebna suradnja različitih političkih aktera.
Takav razvoj događaja ne bi značio da država automatski prestaje funkcionirati preko noći. Mnogo je realniji scenarij postupne političke paralize u kojoj pojedine institucije nastavljaju obavljati redovne poslove, dok donošenje novih političkih odluka postaje sve teže.
Dom naroda mogao bi ponovno biti u središtu krize
Posebno mjesto u takvom scenariju imao bi Dom naroda. Njegova svrha nije samo potvrđivanje zakona. Ustavni sustav upravo kroz ovaj dom omogućuje posebnu zaštitu interesa Bošnjaka, Hrvata i Srba. Na razini Federacije struktura Doma naroda također je izričito povezana s predstavljanjem konstitutivnih naroda.
Visoki predstavnik je izmjenama Ustava Federacije 2022. povećao Dom naroda na 80 izaslanika – po 23 iz reda Bošnjaka, Hrvata i Srba te 11 iz reda Ostalih – i izmijenio dio pravila vezanih uz njegov rad i zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Zbog toga bi eventualni novi sukob oko hrvatskog političkog predstavljanja mogao imati posljedice koje daleko nadilaze samo pitanje jednog izbornog rezultata.
Predsjedništvo ostaje najosjetljivija politička točka
Ustav BiH propisuje da Predsjedništvo čine tri člana: jedan Bošnjak i jedan Hrvat koji se neposredno biraju s teritorija Federacije BiH te jedan Srbin koji se neposredno bira s teritorija Republike Srpske.
Upravo način izbora bošnjačkog i hrvatskog člana iz Federacije nalazi se u središtu dugogodišnjeg političkog spora.
Jedna strana smatra da postojeća pravila omogućuju biračima brojnijeg naroda da presudno utječu na izbor hrvatskog člana Predsjedništva i traži izmjene Izbornog zakona koje bi snažnije jamčile političko predstavljanje konstitutivnih naroda.
Druga strana upozorava da bi dodatno etničko strukturiranje izbora moglo produbiti podjele i udaljiti zemlju od načela jednakog biračkog prava građana. To je ujedno razlog zbog kojeg rasprava nema jednostavno pravno ni političko rješenje.
BiH bi se mogla naći pred izborom između dogovora i nove blokade
Najveći problem za Bosnu i Hercegovinu stoga nije samo pitanje tko će osvojiti pojedinu funkciju, nego hoće li nakon izbora postojati dovoljno političkog povjerenja da institucije mogu donositi odluke.
Daytonski ustavni sustav sadrži brojne zaštitne mehanizme upravo zato što je zamišljen kao sustav podjele vlasti i kompromisa između različitih političkih i nacionalnih interesa.
Ali isti mehanizmi koji štite konstitutivne narode mogu, u okolnostima dubokog političkog sukoba, usporiti ili blokirati odlučivanje.
Zato bi ponavljanje spora koji hrvatske stranke nazivaju “preglasavanjem” moglo otvoriti mnogo širu krizu od samog pitanja jednog mandata.
Ne znači da bi institucije BiH automatski prestale raditi. Ali ako bi nakon toga nestala spremnost na politički dogovor, Bosna i Hercegovina mogla bi ponovno ući u razdoblje blokada u kojem bi formiranje vlasti, donošenje zakona i ključnih odluka postalo izrazito teško.
U zemlji čiji je ustavni sustav izgrađen na ravnoteži različitih interesa, upravo je politički dogovor ono što institucije održava funkcionalnima.
Autor: Jozo Macola, Hercegovački portal
