ODGOVOR NA DEMANTI MUFTIJSTVA MOSTARSKOG – EPIZODA 3
CJELOVITO OČITOVANJE NA DEMANTI OD 9. LISTOPADA 2026.
Činjenična osnova novinarskog članka, pravo na kritičko preispitivanje, sloboda medija i europski standardi zaštite novinara
Predmet: Demanti Muftijstva mostarskog na članak istraživačkog novinara Joze Macole, objavljen 10. rujna 2026. godine na Hercegovačkom portalu pod naslovom:
„Dedović vidi mržnju u medijima: Pet prijava kritičarima, a SS-imamu Đozi okrugli stol i zbornik“
Uvod: zašto objavljujemo cjelovito očitovanje
Nakon primitka demantija Muftijstva mostarskog od 9. listopada 2026. godine, Hercegovački portal službeno je potvrdio njegov primitak, najavio dodatnu uredničku provjeru svih iznesenih prigovora i dostavio fotografsku dokumentaciju povezanu s predmetnim člankom istraživačkog novinara Joze Macole.
U istom dopisu uredništvo se obvezalo zasebno razmotriti tri zahtjeva Muftijstva: uklanjanje ili izmjenu članka, objavljivanje demantija u cijelosti na jednako istaknutoj poziciji te upućivanje javne isprike. Najavljeno je da će dodatna urednička provjera biti provedena najkasnije do 23. listopada 2026. godine.
U međuvremenu je Hercegovački portal 13. listopada 2026. godine objavio prvo uredničko očitovanje pod naslovom „ODGOVOR NA DEMANTI MUFTIJSTVA MOSTARSKOG – EPIZODA 1“, uz ispravak nepravilno oblikovanog dijela rečenice u izvornom članku. Nakon novog dopisa Muftijstva, zaprimljenog e-poštom 15. listopada, uslijedilo je drugo očitovanje, objavljeno 22. listopada pod naslovom „ODGOVOR NA DEMANTI MUFTIJSTVA MOSTARSKOG – EPIZODA 2“, koje se odnosi isključivo na sadržaj tog dopisa.
Budući da je Muftijstvo mostarsko u dopisu zaprimljenom 15. listopada izrazilo nezadovoljstvo prvim uredničkim očitovanjem, Hercegovački portal u ovoj EPIZODI 3 objavljuje cjelovit i sustavan odgovor na izvorni demanti od 9. listopada 2026. godine.
Očitovanje obuhvaća činjeničnu osnovu Macolina članka, sadržaj i značenje osporavanih novinarskih usporedbi, ulogu fetve muftije Dedovića u sudskom postupku, povijesne činjenice o Huseinu Đozi, zahtjeve Muftijstva te ustavne i europske standarde zaštite slobode izražavanja.
Riječ je o nastavku najavljene uredničke provjere i javnom predstavljanju njezinih zaključaka, a ne o prihvaćanju tumačenja ili zahtjeva Muftijstva mostarskog.
I. MUFTIJSTVO ZAHTIJEVA UKLANJANJE ČLANKA I JAVNU ISPRIKU
Posebno zabrinjava činjenica da Muftijstvo mostarsko u svojem demantiju od 9. listopada 2026. godine ne ostaje samo na osporavanju pojedinih navoda, nego zahtijeva uklanjanje ili izmjenu novinarskog članka, objavljivanje demantija i javnu ispriku.
Riječ je o članku istraživačkog novinara Joze Macole, objavljenom 10. rujna 2026. godine na Hercegovačkom portalu pod naslovom:
„Dedović vidi mržnju u medijima: Pet prijava kritičarima, a SS-imamu Đozi okrugli stol i zbornik“
Zahtjev Muftijstva posebno je značajan jer je neposredni povod članku bilo službeno priopćenje samog Muftijstva mostarskog, objavljeno 10. rujna 2026. godine pod naslovom:
„Muftijstvo mostarsko uputilo pet prijava Vijeću za štampu i Federalnoj upravi policije“.
Muftijstvo je javno objavilo da je podnijelo ukupno pet prijava odnosno prigovora Vijeću za štampu i online medije Bosne i Hercegovine i Federalnoj upravi policije, povezanih s medijskim izvještavanjem o Lakišića haremu i Islamskoj zajednici.
Istu informaciju prenio je Preporod.info, medij Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Dakle, autor Jozo Macola nije izmislio pet prijava niti je tu informaciju preuzeo iz neprovjerenih izvora. Njihovo podnošenje javno je objavila upravo institucija koja sada zahtijeva uklanjanje ili izmjenu članka.
Prijave su se odnosile na medijsko izvještavanje o Lakišića haremu i Islamskoj zajednici, u kontekstu javnog spora povezanog s fetvom mostarskog muftije dr. Salem-ef. Dedovića i gradnjom Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
Što zapravo poručuje naslov Macolina članka?
Naslov članka nije optužba da je muftija Salem-ef. Dedović povezan s nacističkim režimom, nego sažetak dvaju dokumentiranih oblika institucionalnog postupanja Islamske zajednice.
Prvi dio naslova odnosi se na reakciju Muftijstva mostarskog prema medijima koji su kritički izvještavali o fetvi muftije Dedovića, Lakišića haremu i sporu oko gradnje Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
U središtu te rasprave nalazi se pitanje granice između vjerskog autoriteta i državnih institucija, odnosno uloge fetve kao vjerskog dokumenta u pravnom sporu koji se vodi pred državnim sudom.
Da to pitanje nije izmišljeno, potvrđuje upravo Muftijstvo mostarsko, koje u demantiju navodi da je punomoćnik Islamske zajednice fetvu muftije Dedovića dostavio Općinskom sudu u Mostaru kao dio podneska odnosno dokaznog materijala.
Prema tome, medijsko preispitivanje uloge fetve u državnom sudskom postupku ima činjeničnu osnovu.
Drugi dio naslova odnosi se na Huseina Đozu, nekadašnjeg vojnog imama i časnika (oficira) nacističke 13. SS divizije „Handžar“, kojemu su institucije Islamske zajednice posvetile okrugli stol i zbornik, dok ga je reisul-ulema Husein-ef. Kavazović predstavio kao velikana islamske misli i prakse.
Smisao naslova upravo je u toj usporedbi: zbog kritičkog medijskog izvještavanja o fetvi i njezinoj ulozi u javnom i sudskom prostoru Muftijstvo podnosi prijave, dok se istodobno Huseinu Đozi, unatoč njegovoj dokumentiranoj nacističkoj prošlosti, odaje institucionalno priznanje.
Autor time postavlja pitanje dosljednosti kriterija prema kojima Islamska zajednica ocjenjuje javni govor, kritiku svojih predstavnika i vlastitu povijesnu ostavštinu.
Takva usporedba predstavlja središnju novinarsku tezu članka. Ona nije isto što i tvrdnja da je muftija Dedović osobno povezan s Hitlerom, Himmlerom ili Waffen-SS-om.
Upravo zato Muftijstvo, ako osporava članak, treba odgovoriti na njegovu stvarnu tezu, a ne pripisivati autoru činjeničnu optužbu koju nije iznio.
II. NEISTINIT PRIKAZ SADRŽAJA ČLANKA: HITLER, HIMMLER I WAFFEN-SS ODNOSE SE NA HUSEINA ĐOZU, A NE NA DEDOVIĆA
U uvodnom dijelu demantija Muftijstvo mostarsko tvrdi da autor:
„na izrazito problematičan način povezuje mostarskog muftiju dr. Salem-ef. Dedovića sa Waffen-SS-om, Adolfom Hitlerom, Heinrichom Himmlerom i nacističkim ideološkim nasljeđem, stvarajući kod prosječnog čitatelja asocijaciju da između živog vjerskog autoriteta i nacističkog vojno-političkog sistema postoji određena ideološka povezanost.“
Takav navod Muftijstva činjenično je netočan ako se njime tvrdi da je autor muftiji Dedoviću pripisao osobnu povezanost s Waffen-SS-om, Adolfom Hitlerom, Heinrichom Himmlerom ili nacističkim režimom.
Osoba koju autor u izvornom članku dovodi u povijesnu vezu s nacističkim režimom nije Salem-ef. Dedović, nego Husein Đozo, nekadašnji vojni imam i časnik (oficir) nacističke 13. SS divizije „Handžar“.
Upravo je Đozina povijesna biografija razlog zbog kojeg se u članku spominju Hitler, Himmler i Waffen-SS.
Posebno je značajno što Muftijstvo u navedenoj uvodnoj optužbi izostavlja ime Huseina Đoze, iako je upravo on središnja povijesna osoba na koju se navedeni pojmovi odnose.
U izvornom članku autor navodi:
„Đozo, dakle, nije postao dijelom nacističkog projekta iznenada 1943. godine. Njegovi tekstovi pokazuju raniji ideološki razvoj: afirmativno citiranje Hitlera 1938., otvorenu protužidovsku retoriku 1941., a potom i neposredno služenje nacističkom vojnom aparatu. Godine 1943. pristupio je 13. SS diviziji ‘Handžar’ i postao imam njezine 28. pukovnije.“
Autor također opisuje djelovanje jeruzalemskog muftije Muhammeda Amina el-Huseinija, njegovu suradnju s nacističkim režimom te povezanost s Hitlerom, Himmlerom i novačenjem muslimana u Waffen-SS.
Prema tome, povijesni navodi o Adolfu Hitleru, Heinrichu Himmleru i Waffen-SS-u uvedeni su radi objašnjenja povijesnog konteksta Đozina djelovanja, a ne radi iznošenja tvrdnje da je muftija Dedović osobno surađivao s nacističkim režimom.
Štoviše, autor izričito navodi:
„Dedović nije Đozo i ne može ga se samo na temelju školovanja na istom sveučilištu proglasiti njegovim ideološkim sljedbenikom.“
Time je jasno razgraničio povijesnu odgovornost Huseina Đoze od javnog djelovanja Salema-ef. Dedovića.
Autor jest usporedio određene obrasce njihova javnog govora, ali je pritom izričito objasnio predmet usporedbe:
„Sličnost nije u istovjetnosti njihova djelovanja, nego u obrascu javnog govora.“
U tom kontekstu autor analizira Dedovićeve javne izjave, uključujući poruke da „ne posustaje“, da je „dosta bilo uzmicanja“ te tvrdnje o „političkom nasilju i nepravdi prema Bošnjacima“.
Takve izjave autor razmatra u kontekstu političke mobilizacije, kolektivne ugroženosti i uloge vjerskog autoriteta u javnom životu.
Povijesna osnova Macoline usporedbe javne retorike Huseina Đoze i Salema-ef. Dedovića
U izvornom članku Jozo Macola izričito navodi:
„Sličnost nije u istovjetnosti njihova djelovanja, nego u obrascu javnog govora.“
U tom kontekstu autor analizira Dedovićeve javne izjave, uključujući poruke da „ne posustaje“, da je „dosta bilo uzmicanja“ te tvrdnje o „političkom nasilju i nepravdi prema Bošnjacima“.
Takva usporedba ima konkretnu povijesnu osnovu i ne predstavlja proizvoljno povezivanje dviju osoba.
Povjesničar Adnan Jahić u znanstvenom radu „Život i borba. Husein Đozo i 13. SS divizija“, objavljenom u časopisu Historijska misao, a prenesenom na portalu Stav, analizira tekst Huseina Đoze objavljen 11. rujna 1942. godine u glasilu El-Hidaje, publikaciji Organizacije ilmije Nezavisne Države Hrvatske.
U tom tekstu Đozo, koji će poslije služiti kao imam i časnik (oficir) nacističke 13. SS divizije „Handžar“, iznosi sljedeće tvrdnje:
„Najvažniji element života je borba. Jedino borbom se održava život.“
Đozo u nastavku borbu povezuje sa strpljenjem, pouzdanjem u Boga, podnošenjem žrtve i opstankom naroda.
Posebno je značajna njegova izjava:
„Tko žali umrijeti, ne želi živjeti. Narod, koji se boji smrti, najprije će izumrijeti.“
Upravo se na tom mjestu može prepoznati predmet Macoline usporedbe.
Dok Đozo 1942. godine govori o borbi kao uvjetu života, žrtvi i opstanku naroda, Dedović u svojim javnim nastupima poziva na ustrajnost, poručuje da je „dosta bilo uzmicanja“ i govori o „političkom nasilju i nepravdi prema Bošnjacima“.
U oba slučaja autor prepoznaje retorički obrazac u kojem se zajednica predstavlja kao suočena s prijetnjom ili nepravdom, a odlučnost, ustrajnost i otpor ističu kao odgovor na takvo stanje.
Zajednički elementi tih javnih poruka jesu pozivanje na borbu ili otpor, naglašavanje kolektivne ugroženosti te predstavljanje ustrajnosti kao nužnog uvjeta očuvanja zajednice.
Macola, dakle, nije bez činjenične osnove usporedio Dedovićev i Đozin javni govor. Njegova usporedba odnosi se na konkretne retoričke elemente koji se mogu prepoznati u njihovim izjavama i analizirati na temelju dostupnih izvora.
Pritom je važno da autor nije tvrdio kako su Dedović i Đozo djelovali u istim povijesnim okolnostima, zastupali istu političku ideologiju ili imali jednaku ulogu u povijesnim događajima.
Naprotiv, Macola izričito navodi:
„Dedović nije Đozo i ne može ga se samo na temelju školovanja na istom sveučilištu proglasiti njegovim ideološkim sljedbenikom.“
Time autor jasno razgraničava povijesnu odgovornost Huseina Đoze od javnog djelovanja Salema-ef. Dedovića, istodobno zadržavajući pravo da usporedi njihove obrasce javnog govora.
Stoga se Muftijstvov prigovor da je Macola povezao Dedovića s Hitlerom, Himmlerom i Waffen-SS-om mora razmatrati u svjetlu onoga što je autor stvarno napisao.
Usporedba retorike nije isto što i tvrdnja o pripadnosti istoj ideologiji. Prepoznavanje sličnih obrazaca javnog govora ne predstavlja dokazivanje osobne povezanosti dviju osoba s istim povijesnim režimom.
Upravo je ta razlika ključna za pravilno razumijevanje Macolina članka i ocjenu navoda iz demantija Muftijstva mostarskog.
Muftijstvo ima pravo osporavati takvu usporedbu i tvrditi da ona kod prosječnog čitatelja može stvoriti neprimjerene asocijacije.
Međutim, takav prigovor ne smije se poistovjetiti s tvrdnjom da je autor iznio izravnu činjeničnu optužbu o Dedovićevoj osobnoj povezanosti s nacističkim režimom.
Stoga je tvrdnja Muftijstva mostarskog činjenično netočna u dijelu u kojem autorovu povijesnu analizu povezanosti Huseina Đoze s nacističkim režimom prikazuje kao tvrdnju o osobnoj povezanosti muftije Dedovića s Hitlerom, Himmlerom i Waffen-SS-om. Autor takvu tvrdnju nije iznio, nego je izričito razgraničio Dedovića od Đoze.
Ostaje moguće raspravljati o tome kakav dojam autorova usporedba ostavlja na čitatelja. No takva rasprava mora polaziti od cjelovitog sadržaja članka, uključujući njegove izričite ograde.
III. POVIJESNE ČINJENICE O HUSEINU ĐOZI I INSTITUCIONALNO DJELOVANJE ISLAMSKE ZAJEDNICE
Povijesni dio Macolina članka ne završava opisom Đozina služenja u Waffen-SS-u.
Naprotiv, autor otvara šire pitanje odnosa Islamske zajednice prema njegovoj povijesnoj ostavštini.
Zašto je Islamska zajednica desetljećima nakon Drugog svjetskog rata nastavila institucionalno afirmirati Huseina Đozu, nekadašnjeg vojnog imama i časnika (oficira) nacističke 13. SS divizije „Handžar“, unatoč njegovoj dokumentiranoj nacističkoj prošlosti?
Dokumentiran časnički čin Huseina Đoze u Waffen-SS-u
Husein Đozo nije bio samo vojni imam 13. Waffen-SS divizije „Handžar“, nego je imao i dokumentiran časnički čin SS-Hauptsturmführera, koji odgovara činu kapetana odnosno satnika.
O tome svjedoči njemački vojni dopis od 6. prosinca 1943. godine, upućen zapovjedniku divizije radi prosljeđivanja Heinrichu Himmleru. U dokumentu je Đozo naveden kao divizijski imam s činom SS-Hauptsturmführera, a isti se čin pojavljuje i uz oznaku njegova imena na završetku dopisa.
Reprodukciju tog povijesnog dokumenta objavio je američki povjesničar George Lepre u knjizi Himmler’s Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945 (1997., str. 128).
Đozin časnički čin potvrđuje i povjesničar Adnan Jahić u znanstvenom radu Život i borba. Husein Đozo i 13. SS divizija, navodeći da je Đozo u divizijskom glasilu „Handžar“ objavio propagandni članak potpisan činom SS-Hauptsturmführera.
Na isti podatak upućuje i njemački tjednik Focus, koji je 8. studenoga 2010. godine objavio istraživački članak Alexandera Kisslera Hitler? Ach so, u kojem Đozu izričito opisuje kao časnika Waffen-SS-a s činom Hauptsturmführera.
Prema tome, Đozin časnički status u Waffen-SS-u nije neutemeljena kvalifikacija autora Joze Macole, nego povijesno dokumentirana činjenica, potvrđena njemačkim ratnim dokumentom i neovisnim historiografskim istraživanjima.
Povjesničar Rijad Dautović na fotografiji identificira Saliha Hadžialića (prvog slijeva u sjedećem redu), Amina al-Husseinija (u sredini) i Nedima Salihbegovića (krajnje desno u stojećem redu, u civilnoj odjeći).
Fotografija je različita od naslovne ilustracije izvornog članka.
Izvor: Bundesarchiv / Wikimedia Commons; licencija CC BY-SA 3.0 DE.
Rijaset Islamske zajednice organizirao je 17. prosinca 2022. godine okrugli stol povodom 110. godišnjice Đozina rođenja.
Tadašnji reisul-ulema Husein-ef. Kavazović tom je prilikom Đozu predstavio kao:
„velikana islamske misli i prakse, utemeljitelja našeg modernog islamskog mišljenja i naših obrazovnih institucija“.
Izdavački centar Islamske zajednice El-Kalem objavio je 2025. godine zbornik 110 godina od rođenja Husein-ef. Đoze, na 370 stranica.
Predmet novinarskog preispitivanja nije, dakle, samo Đozina povijesna biografija nego i suvremeni institucionalni odnos Islamske zajednice prema čovjeku koji je služio u Waffen-SS-u.
S jedne strane, Muftijstvo mostarsko javno objavljuje podnošenje pet prijava zbog medijskog izvještavanja koje smatra neprihvatljivim.
S druge strane, institucije Islamske zajednice organiziraju skupove i objavljuju zbornike posvećene Huseinu Đozi, uz isticanje njegovih zasluga za islamsku misao i obrazovne institucije.
Autor je imao pravo postaviti pitanje prema kojim se kriterijima određuje što predstavlja neprihvatljiv javni govor, a što povijesnu ostavštinu vrijednu institucionalnog priznanja.
Činjenica je da je Husein Đozo služio u nacističkoj 13. SS diviziji „Handžar“, a da su institucije Islamske zajednice desetljećima poslije organizirale okrugli stol i objavile zbornik posvećen njegovoj ostavštini, uz javno predstavljanje Đoze kao velikana islamske misli.
Upravo taj institucionalni odnos prema Huseinu Đozi predmet je Macolina novinarskog preispitivanja.
Fetva muftije Dedovića dostavljena Općinskom sudu u Mostaru
U istom demantiju Muftijstvo mostarsko potvrđuje da je fetva muftije Dedovića dostavljena Općinskom sudu u Mostaru kao dio podneska i dokaznog materijala u postupku povezanom s gradnjom Hrvatskog narodnog kazališta.
Muftijstvo mostarsko u svojem demantiju od 9. listopada 2026. godine doslovno navodi:
„Islamska zajednica je dobila procesni položaj umješača na strani Grada Mostara u postupku pred Općinskim sudom u Mostaru koji se odnosi na spor u vezi s gradnjom zgrade Hrvatskog narodnog kazališta Mostar i pravnim statusom predmetnog lokaliteta. U okviru tog postupka punomoćnik Islamske zajednice dostavio je sudu fetvu mostarskog muftije dr. Salem-ef. Dedovića kao dio podneska/dokaznog materijala. Zato je posebno neprecizno tvrditi da muftija ‘fetvom intervenira u državni i sudski spor’.“
Ovim navodom Muftijstvo mostarsko samo potvrđuje dvije važne činjenice: Islamska zajednica sudjeluje u postupku pred Općinskim sudom u Mostaru kao umješač na strani Grada Mostara, a njezin je punomoćnik sudu dostavio fetvu muftije Dedovića kao dio podneska odnosno dokaznog materijala.
Prema tome, nije sporno je li fetva dospjela u sudski postupak. To izričito potvrđuje samo Muftijstvo.
Predmet spora jest način na koji autor Jozo Macola tumači njezinu ulogu u tom postupku, a ne činjenica da je fetva sudu dostavljena.
Dostavljanje fetve sudu samo po sebi ne znači da ona ima pravno obvezujuću snagu niti dokazuje nezakonito postupanje.
Međutim, autor ima pravo javno preispitivati ulogu vjerskog dokumenta koji je punomoćnik Islamske zajednice dostavio državnom sudu u postupku povezanom s gradnjom Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
Muftijstvo može osporavati Macolin zaključak da se time fetvom intervenira u sudski spor, ali ne može osporiti samu činjenicu njezina dostavljanja sudu, koju je vlastitim demantijem potvrdilo.
Muftijstvo tri novinarska pitanja proglašava neutemeljenim optužbama
Muftijstvo mostarsko u svojem demantiju posebno osporava završni dio Macolina članka u kojem autor postavlja pitanje ima li muftija Dedović pravo:
„nastupati kao politički predvodnik naroda…, fetvom intervenirati u državni i sudski spor, te kritičare slati pred policiju?“
Muftijstvo tvrdi:
„Ovakve formulacije u jednoj rečenici objedinjuju tri ozbiljne, a sasvim neutemeljene, optužbe i stvaraju sliku da muftija namjerava uzeti ovlasti koje pripadaju političkim organizacijama, pravosudnim i policijskim institucija“.
Međutim, u istom demantiju Muftijstvo izričito potvrđuje da je punomoćnik Islamske zajednice fetvu muftije Dedovića dostavio Općinskom sudu u Mostaru kao dio podneska odnosno dokaznog materijala.
Time je potvrđena činjenična osnova za Macolino pitanje o ulozi fetve u državnom sudskom postupku.
Autor nije tvrdio da je muftija Dedović preuzeo ovlasti državnog suda niti da njegova fetva ima snagu sudske odluke. Postavio je pitanje o granicama djelovanja vjerskog autoriteta u javnom i pravosudnom prostoru.
Takvo pitanje ima neposrednu vezu s dokumentiranom činjenicom da je fetva dostavljena sudu.
Jednako tako, pitanje o upućivanju kritičara policiji proizlazi iz službenog priopćenja Muftijstva o podnošenju pet prijava Vijeću za štampu i online medije BiH i Federalnoj upravi policije.
Pritom treba razlikovati institucionalno podnošenje prijava od tvrdnje da ih je muftija osobno podnio.
Muftijstvo može osporavati način na koji je autor formulirao svoja pitanja, ali ne može uvjerljivo tvrditi da ona nemaju nikakvu činjeničnu osnovu kada su najmanje dvije okolnosti na koje se odnose potvrđene njegovim vlastitim službenim priopćenjima.
Preostalo pitanje o muftijinu nastupanju kao političkom predvodniku naroda odnosi se na autorovo tumačenje njegovih javnih izjava i političke dimenzije njegova djelovanja. Ono se mora ocjenjivati na temelju konkretnih izjava navedenih u članku.
Stoga je potrebno razlikovati novinarsko pitanje i kritički zaključak od izravne činjenične optužbe da je muftija nezakonito prisvojio ovlasti državnih institucija.
Istraživački novinar postavlja pitanja, a ne donosi sudske presude
Jozo Macola u predmetnom članku nastupa kao istraživački novinar, a ne kao tužitelj, sudac ili predstavnik državnih institucija.
Njegova je uloga istražiti javno dostupne činjenice, usporediti postupanje vjerskih institucija i postaviti pitanja o njihovu djelovanju u javnom prostoru.
Kada autor pita ima li muftija pravo „fetvom intervenirati u državni i sudski spor“, on ne donosi sudsku presudu niti tvrdi da je sud već utvrdio nezakonito postupanje.
On postavlja novinarsko pitanje koje proizlazi iz činjenice da je fetva muftije Dedovića dostavljena Općinskom sudu u Mostaru, što Muftijstvo samo potvrđuje u svojem demantiju.
Jednako tako, pitanje o slanju kritičara pred policiju proizlazi iz službenog priopćenja Muftijstva o podnošenju pet prijava nadležnim tijelima.
Zadatak istraživačkog novinarstva nije čekati da sud prethodno utvrdi odgovornost neke javne osobe kako bi se smjelo postaviti pitanje o njezinu djelovanju.
Novinar ima pravo istraživati postupke javnih institucija i njihovih predstavnika, iznositi činjenično utemeljene kritičke ocjene te postavljati pitanja od javnog interesa.
Novinarski upitni oblik sam po sebi ne isključuje odgovornost za eventualne netočne tvrdnje ili neosnovane insinuacije. Zato je presudno utvrditi što je autor stvarno napisao i na kojim je činjenicama temeljio svoja pitanja.
U ovom slučaju Muftijstvo vlastitim dokumentima potvrđuje dvije okolnosti koje su bile predmet Macolina preispitivanja: dostavljanje fetve sudu i podnošenje prijava nadležnim tijelima.
Zbog toga se Macolina pitanja ne mogu odbaciti kao potpuno neutemeljena samo zato što su kritički formulirana.
IV. ZAHTJEV ZA UKLANJANJE ČLANKA: ČINJENIČNA OSNOVA, RAZMJERNOST I SLOBODA MEDIJA
Muftijstvo mostarsko ima pravo štititi ugled svojih predstavnika, osporavati netočne navode i zahtijevati njihovo ispravljanje.
Međutim, zahtjev za uklanjanje ili izmjenu članka i javnu ispriku potrebno je razmotriti u odnosu na stvarni sadržaj teksta i činjenice na kojima se temelji.
Ako Muftijstvo smatra da je članak činjenično netočan, potrebno je precizno navesti koje su tvrdnje netočne, zbog čega su netočne i kojim se dokazima njihova netočnost potvrđuje.
U predmetnom slučaju članak obuhvaća više provjerljivih događaja i činjenica: službenu objavu Muftijstva o pet prijava, javne izjave muftije Dedovića, fetvu dostavljenu sudu, Đozinu pripadnost Waffen-SS-u, okrugli stol organiziran povodom 110. godišnjice njegova rođenja te objavljivanje zbornika posvećenog njegovoj ostavštini.
To su činjenična pitanja koja se mogu provjeravati na temelju dokumenata i javnih izvora.
S druge strane, autorova usporedba institucionalnog postupanja Muftijstva i Islamske zajednice predstavlja novinarsko tumačenje tih činjenica.
Muftijstvo može smatrati da je takva usporedba neprimjerena, ali samo neslaganje s njezinim zaključkom ne dokazuje da su činjenice na kojima se temelji netočne.
Posebno se postavlja pitanje razmjernosti zahtjeva za uklanjanje cijelog članka.
Čak i kada bi se utvrdilo da je određena formulacija pretjerana ili činjenično netočna, to samo po sebi ne bi automatski opravdavalo uklanjanje svih ostalih dijelova teksta.
Potrebno je razmotriti bi li odgovor, ispravak konkretnog navoda ili druga razmjernija mjera bili dovoljni.
Što Muftijstvo konkretno zahtijeva?
U završnom dijelu demantija Muftijstvo mostarsko izričito navodi:
„Zahtijevamo od medija Hercegovački portal da bez odlaganja ukloni ili izmijeni sporni tekst, objavi ovaj demanti u cjelosti na istoj istaknutoj poziciji portala te uputi javno izvinjenje muftiji dr. Salem ef. Dedoviću, Muftijstvu mostarskom i Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini.“
Iz ovog zahtjeva proizlazi da Muftijstvo traži tri konkretne radnje: uklanjanje ili izmjenu članka, objavljivanje demantija na jednako istaknutom mjestu te javnu ispriku.
Upravo zbog opsega tih zahtjeva nužno je utvrditi koje su konkretne činjenične tvrdnje u Macolinu članku netočne, a koje predstavljaju autorovu kritičku ocjenu javnog djelovanja vjerskih institucija.
U okolnostima u kojima je Muftijstvo prethodno javno objavilo podnošenje pet prijava zbog medijskih sadržaja, dodatni zahtjev za uklanjanje kritičkog članka opravdano otvara pitanje mogućeg odvraćajućeg učinka na slobodu novinarskog izvještavanja.
To ne znači da je sam zahtjev za uklanjanje nezakonit ili da automatski predstavlja cenzuru.
Znači, međutim, da njegova opravdanost mora biti ocijenjena u svjetlu stvarnog sadržaja članka, činjenične osnove autorovih tvrdnji i razmjernosti tražene mjere.
Očitovanje uredništva o trima zahtjevima Muftijstva mostarskog
Muftijstvo mostarsko u demantiju od 9. listopada 2026. godine zahtijevalo je uklanjanje ili izmjenu članka, objavljivanje demantija u cijelosti na jednako istaknutoj poziciji te javnu ispriku.
U odnosu na zahtjev za uklanjanje ili izmjenu članka, Hercegovački portal ističe da je uočena nepravilnost u jednoj rečenici ispravljena 13. listopada 2026. godine, uz javno objašnjenje izvršene izmjene. Ostali prigovori Muftijstva razmotreni su u odnosu na sadržaj izvornog članka, javno dostupne dokumente i naknadno predstavljenu povijesnu građu.
Uredništvo ne nalazi dostatnu činjeničnu osnovu za uklanjanje članka u cijelosti. Zahtjev za uklanjanje mora se razlikovati od zahtjeva za ispravljanje konkretne i dokazive činjenične pogreške.
U odnosu na zahtjev za objavljivanje demantija, Hercegovački portal podsjeća da je cjelovit tekst prve reakcije Muftijstva učinio javno dostupnim u obliku PDF dokumenta uz prvo uredničko očitovanje od 13. listopada 2026. godine. Time je čitateljima omogućeno da se neposredno upoznaju s izvornim sadržajem demantija, a ne samo s uredničkim prikazom njegovih navoda.
Pitanje načina i istaknutosti objave demantija zasebno je od pitanja osnovanosti njegovih činjeničnih prigovora.
U odnosu na zahtjev za javnu ispriku, uredništvo razlikuje odgovornost za stvarno utvrđenu uredničku nepravilnost od zahtjeva da se prihvati tumačenje prema kojem je autor muftiji Dedoviću pripisao nacističku ideološku pripadnost.
Ispravak i objašnjenje nepravilno oblikovane rečenice ne predstavljaju priznanje da je autor iznio takvu činjeničnu optužbu niti da su ostali zahtjevi Muftijstva osnovani.
Hercegovački portal stoga ostaje pri načelu da se svaki zahtjev za ispravkom, uklanjanjem ili javnom isprikom mora razmatrati prema konkretnim činjenicama i cjelovitom sadržaju objavljenog članka, a ne samo prema tumačenju koje mu pripisuje podnositelj demantija.
Europska konvencija o ljudskim pravima i europski standardi zaštite novinara
Članak 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jamči slobodu izražavanja, koja obuhvaća i pravo novinara na izvještavanje, istraživanje i kritičko preispitivanje pitanja od javnog interesa.
Prema članku II. stavku 2. Ustava Bosne i Hercegovine, Europska konvencija i njezini protokoli izravno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini te imaju prednost pred ostalim zakonima.
Prema tome, sloboda izražavanja u ovom predmetu nije samo pitanje profesionalnih novinarskih standarda, nego i ustavno zajamčeno pravo.
Za predmetni spor važna je i Direktiva (EU) 2024/1069 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024., koja se odnosi na zaštitu osoba uključenih u javno sudjelovanje od očito neutemeljenih zahtjeva i zlouporabnih sudskih postupaka, poznatih kao SLAPP postupci.
Direktiva prepoznaje da sudski postupci mogu imati odvraćajući učinak na novinare i javnu raspravu, osobito kada se koriste za ograničavanje kritičkog izvještavanja.
Direktiva se ne primjenjuje automatski na spor između Muftijstva mostarskog i Hercegovačkog portala u Bosni i Hercegovini, jer je namijenjena državama članicama Europske unije i određenim građanskim postupcima s prekograničnim elementom.
Ipak, predstavlja važan europski standard pri razmatranju mogućeg odvraćajućeg učinka sudskih postupaka protiv novinara.
U okolnostima u kojima je Muftijstvo već javno objavilo podnošenje pet prijava nadležnim tijelima, a potom zahtijevalo uklanjanje ili izmjenu novinarskog članka koji kritički razmatra upravo takvo postupanje, opravdano je razmotriti učinak tih mjera na slobodu javne rasprave.
Eventualni novi sudski postupak protiv autora ili nakladnika morao bi se ocjenjivati prema njegovoj konkretnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, uz poštovanje slobode izražavanja i prava na zaštitu ugleda.
Posebno je značajno da bi se eventualni novi postupak odnosio na novinara koji je kritički pisao upravo o ranije podnesenim prijavama Muftijstva.
Takav slijed događaja mogao bi otvoriti pitanje je li svrha pravnog postupanja isključivo zaštita od konkretnih netočnih tvrdnji ili ono, s obzirom na okolnosti, može imati i odvraćajući učinak na daljnje novinarsko istraživanje.
Samo podnošenje više prijava ne dokazuje zlouporabu prava niti automatski znači da postoji SLAPP postupak. Međutim, broj, sadržaj, okolnosti i eventualni učinci tih postupaka mogu biti relevantni pri pravnoj ocjeni.
V. ZAKLJUČAK
Središnje pitanje Macolina članka nije bilo je li Salem-ef. Dedović osobno povezan s Hitlerom, Himmlerom ili Waffen-SS-om, nego zašto se zbog kritičkog medijskog izvještavanja u kontekstu spora povezanog s njegovom fetvom podnose prijave nadležnim tijelima, dok se istodobno Husein Đozo, nekadašnji vojni imam i časnik (oficir) nacističke 13. SS divizije „Handžar“, unutar Islamske zajednice predstavlja kao velikan islamske misli.
Ta je poruka jasno izražena već u samom naslovu članka.
Autor je pritom izričito razgraničio Dedovića od Đoze i naveo da se njihova usporedba odnosi na određene obrasce javnog govora, a ne na istovjetnost njihova djelovanja ili dokazanu ideološku povezanost.
Stoga se ne može prihvatiti prikaz prema kojemu je autorova povijesna analiza Đozina služenja nacističkom režimu istovjetna činjeničnoj optužbi da je Salem-ef. Dedović osobno povezan s Hitlerom, Himmlerom ili Waffen-SS-om.
Muftijstvo ima pravo osporavati autorovu usporedbu i njezine moguće učinke na čitatelja, ali pritom mora razlikovati vlastito tumačenje članka od činjeničnih tvrdnji koje je autor stvarno iznio.
Jednako tako, vlastitim je demantijem Muftijstvo potvrdilo da je fetva muftije Dedovića dostavljena Općinskom sudu u Mostaru kao dio podneska odnosno dokaznog materijala.
Time je potvrđena činjenica koja je bila predmet autorova kritičkog preispitivanja, premda ostaje otvoreno pitanje njezina pravnog značenja i uloge u postupku.
Muftijstvo je također javno objavilo podnošenje pet prijava nadležnim tijelima, što predstavlja činjeničnu osnovu za drugi dio autorova kritičkog pitanja.
Jozo Macola nije nastupao kao tužitelj niti je donosio sudsku presudu. Nastupao je kao istraživački novinar koji javno preispituje djelovanje vjerskog autoriteta i institucije koja ima značajnu ulogu u društvenom životu Bosne i Hercegovine.
Pravo novinara da postavlja pitanja od javnog interesa proizlazi iz slobode izražavanja zajamčene člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, koja se izravno primjenjuje u Bosni i Hercegovini.
Ujedno, europski standardi zaštite od zlouporabnih sudskih postupaka upozoravaju na potrebu razmatranja mogućeg odvraćajućeg učinka pravnih postupaka usmjerenih protiv novinara i drugih sudionika javne rasprave.
Upravo zato zahtjev za uklanjanje ili izmjenu cijelog članka i javnu ispriku zahtijeva konkretno, jasno i razmjerno obrazloženje.
Na kraju ostaje pitanje na koje Muftijstvo mostarsko treba dati precizan odgovor:
Zahtijeva li Muftijstvo uklanjanje članka zbog konkretnih, dokazivo netočnih činjeničnih navoda ili zbog autorova kritičkog zaključka koji smatra neprihvatljivim?
Sloboda javne rasprave podrazumijeva pravo na kritiku vjerskih institucija, njihovih predstavnika i njihova odnosa prema povijesnim osobama, uz odgovornost za točnost činjeničnih navoda i poštovanje prava drugih.
Dokumentacijski izvori za uredničku provjeru:
ODGOVOR NA DEMANTI MUFTIJSTVA MOSTARSKOG – EPIZODA 1 — 13. listopada 2026.; prvo uredničko očitovanje i cjelovit tekst e-maila uredništva.
ODGOVOR NA DEMANTI MUFTIJSTVA MOSTARSKOG – EPIZODA 2 — 22. listopada 2026.; odgovor na drugi dopis Muftijstva.
Otvorite cjelovit demanti Muftijstva mostarskog
U nastavku je prijepis dostavljenog demantija od 9. listopada 2026., radi neposredne provjere navoda. Izvorni dokument nalazi se na poveznici ispod prijepisa.
REAKCIJA NA TEKST Pristigla pošta
Muftijstvo mostarsko muftijstvo.mo@gmail.com 9. lis 2026. 11:31 (prije 13 sati)
Ovim putem upućujemo demanti na tekst autora Joze Macole, objavljen na portalu Hercegovački portal 10. septembra 2026. godine, pod naslovom:
„Dedović vidi mržnju u medijima: Pet prijava kritičarima, a SS-imamu Đozi okrugli stol i zbornik“.
Smatramo da navedeni tekst prelazi granicu dopuštene kritike i polemike optužujući muftiju Dedovića da “nastupa kao da je Bosna i Hercegovina islamska republika u kojoj fetva određuje granice prava, a policija štiti vjerski autoritet od javne kritike”, te na izrazito problematičan način povezuje mostarskog muftiju dr. Salem-ef. Dedovića sa Waffen-SS-om, Adolfom Hitlerom, Heinrichom Himmlerom i nacističkim ideološkim nasljeđem, stvarajući kod prosječnog čitatelja asocijaciju da između živog vjerskog autoriteta i nacističkog vojno-političkog sistema postoji određena ideološka povezanost.
1. Lažna tvrdnja da “Dedović nastupa kao da je Bosna i Hercegovina islamska republika u kojoj fetva određuje granice prava, a policija štiti vjerski autoritet od javne kritike”
Ovakva formulacija predstavlja ozbiljno i neutemeljeno pripisivanje muftiji Dedoviću stavova i političkog koncepta koji iz njegovih javnih nastupa i djelovanja ne proizlaze. Njome se stvara lažan utisak da muftija Dedović zagovara model države u kojem vjerske institucije imaju nadređenu ulogu u odnosu na ustavni i pravni poredak Bosne i Hercegovine, kao i da podržava ograničavanje slobode javne kritike djelovanjem policije. Upravo suprotno, muftiju Dedovića treba posmatrati kao vjerskog autoriteta koji svoje djelovanje ostvaruje unutar ustavno-pravnog okvira Bosne i Hercegovine i koji taj okvir priznaje i brani ustrajnom borbom za zaštitu dostojanstva vjerskih zajednica, vjernika, i svih građana, uz osiguranje vjerskih i ljudskih prava i sloboda, u okviru postojećih zakonskih propisa.
2. Neutemeljene poveznice i insinuacije koje stvaraju pogrešnu sliku
Posebno problematičnim smatramo dio teksta u kojem se, nakon biografskih podataka o dr. Salem-ef. Dedoviću, spominju i drugi alimi koji su studirali na prestižnom Univerzitetu Al-Azhar u Kairu, među kojima su bili Mehmed Handžić, Salih Hadžialić i Husein Đozo, te se izdvajaju Husein Đozo i muftija Dedović s ciljem da se na neki način napravi poveznica muftije dr. Salem-ef. Dedovića sa nacističkim pokretom i antisemitizmom.
Zatim u nastavku teksta piše: “Dedovićevo školovanje na Al-Azharu samo po sebi ne dokazuje pripadnost određenoj političkoj ili ideološkoj školi.” Pitanje je onda zašto se uopće problematizira muftijino školovanje na Al-Azharu.
Važno je spomenuti da je Internacionalnom Al-Azharovom kongresu za mir održanom u aprilu 2017. u Kairu prisustvovao i poglavar Rimokatoličke crkve papa Franjo, a da je obraćanje Šejhu-l-Azhara prof. dr. Ahmeda Tajjiba tim povodom, koje je objavljeno u mjesečnom islamskom časopisu Al-Azhar u izdanju Akademije za islamska istraživanja, na bosanski jezik preveo muftija dr. Salem-ef. Dedović, što je objavljeno u Glasniku Rijaseta IZ u BiH, br: 11 -12, 2018, 863-868.
Šejhu-l-Azhar prof. dr. Ahmed Tajjib i papa Franjo su 2019. godine potpisali “Dokument o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot.”
Autor potom u spornom tekstu na portalu „Hercegovački portal“ spominje Huseina Đozu, Muslimansko bratstvo, zaoštravanje sukoba u Palestini, jačanje antibritanske, anticionističke i protužidovske propagande, te čak Adolfa Hitlera i antisemitizam i antisemitsku propagandu, protužidovsku retoriku, političku i vojnu mobilizaciju, govori o “sličnosti njihova mobilizacijskog jezika”, što bi se, u konačnici, prema autoru spornog teksta trebalo odnositi na Huseina Đozu i muftiju Dedovića.
Konstrukcija „mobilizacijski jezik“ može podrazumijevati obraćanje kojim se određena grupa nastoji mobilizirati, homogenizirati prema određenom „neprijatelju“, a problematičnost ove konstrukcije dodatno proizlazi iz konteksta u kojem je iznesena.
Kada je riječ o međureligijskom dijalogu muftija Dedović spada u perjanice međureligijskog dijaloga, kako je to istakao akademik Adamir Jerković. U prilog toj tvrdnji govore brojne dosadašnje aktivnosti koje je inicirao, pa i činjenica da je javno predlagao da nekadašnja linija razgraničenja u Mostaru, treba postati linija pomirenja i međureligijskog susreta i da otpočne izgradnja jevrejske sinagoge u centralnoj zoni Mostara.
Problematičan je i završni dio teksta u kojem se, između ostalog, postavlja pitanje da li muftija Dedović “ima pravo nastupati kao politički predvodnik naroda…, fetvom intervenirati u državni i sudski spor, te kritičare slati pred policiju?”
Ovakve formulacije u jednoj rečenici objedinjuju tri ozbiljne, a sasvim neutemeljene, optužbe i stvaraju sliku da muftija namjerava uzeti ovlasti koje pripadaju političkim organizacijama, pravosudnim i policijskim institucijama. Za takav zaključak morali bi biti ponuđeni konkretni dokazi, kojih apsolutno nema.
Posebno je problematična konstrukcija „fetvom intervenirati u državni i sudski spor“.
Fetva muftije mostarskog, koja se u proteklom periodu zlonamjerno pogrešno interpretirala u javnosti, pa i u ovom tekstu, javno je dostupna na službenoj web stranici Muftijstva mostarskog, i temelji se na važećem Zakonu o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini i Zakonu o posebnoj zaštiti sakralnih objekata i sakralnih prostora.
Pozivanje na zakone nije „interveniranje“ u državni i sudski spor, nego upravo pozivanje na pozitivno pravo Bosne i Hercegovine i zahtjev da se primijene važeće zakonske odredbe. Time se ne dovodi u pitanje nadležnost države niti sudova, nego se traži postupanje u skladu sa zakonom.
Islamska zajednica je dobila procesni položaj umješača na strani Grada Mostara u postupku pred Općinskim sudom u Mostaru koji se odnosi na spor u vezi s gradnjom zgrade Hrvatskog narodnog kazališta Mostar i pravnim statusom predmetnog lokaliteta. U okviru tog postupka punomoćnik Islamske zajednice dostavio je sudu fetvu mostarskog muftije dr. Salem-ef. Dedovića kao dio podneska/dokaznog materijala. Zato je posebno neprecizno tvrditi da muftija „fetvom intervenira u državni i sudski spor“.
Potpuno je besmislena i zlonamjerna konstrukcija da muftija „kritičare šalje pred policiju“.
Ovakve tendeciozne i zlonamjerne konstrukcije u spornom tekstu na mediju „Hercegovački portal“ nisu obična kritika javnog djelovanja, već itekako ozbiljne optužbe bez konkretnih dokaza.
3. Hipotetičke formulacije ne mogu biti osnova za ozbiljne optužbe
Autor koristi formulacije poput „sličnost“, „obrazac“, „podsjeća“ i „legitimno je pitati“.
Međutim, profesionalna odgovornost novinara ne završava korištenjem upitne ili hipotetičke formulacije.
Ako se jedna osoba nastoji dovesti u kontekst tema, kao što su Muslimansko bratstvo, zaoštravanje sukoba u Palestini, jačanje antibritanske, anticionističke i protužidovske propagande, Adolf Hitler, antisemitizam i antisemitska propaganda, protužidovska retorika, politička i vojna mobilizacija, bez bilo kakvih dokaza i činjenica, profesionalni i javni ugled te osobe može biti teško narušen.
4. Kritika javnog djelovanja ne opravdava neosnovane historijske analogije
Kritika javnih izjava dr. Salem-ef. Dedovića je legitimna. Legitimno je analizirati njegove izjave o političkim, društvenim ili vjerskim pitanjima, njegove stavove ili način javnog djelovanja.
Ali ne može se bez konkretnih dokaza njegovu retoriku povezivati sa nacističkim vojnim aparatom i drugim prethodno pobrojanim temama, koje ni u kom slučaju nemaju veze sa aktuelnim radom i djelovanjem muftije mostarskog dr. Salem-ef. Dedovića i njegove ustrajne borbe za čast, dostojanstvo i osiguranje vjerskih i ljudskih prava svih članova Islamske zajednice i građana države Bosne i Hercegovine, u okvirima zakona države Bosne i Hercegovine.
5. Prekoračenje granica dopuštene javne kritike
Niko ne osporava pravo autora da kritikuje rad Islamske zajednice i javno djelovanje dr. Salem-ef. Dedovića. Međutim, sloboda izražavanja i medija podrazumijeva i odgovornost za tačnost činjenica, kontekst i način prezentiranja informacija.
U konkretnom slučaju autor nije ponudio nijedan konkretan dokaz kojim bi potkrijepio asocijacije da dr. Salem-ef. Dedović podržava nacističku ideologiju, antisemitizam ili provodi bilo kakvu mobilizaciju. Umjesto činjenica i dokaza, ponuđene su asocijacije zasnovane na navodnim sličnostima s pojedinim historijskim ličnostima i pokretima.
Takav način povezivanja nije dovoljan za iznošenje ovako ozbiljnih i stigmatizirajućih zaključaka. Nedopustivo je bez konkretnih činjenica i dokaza javnu osobu povezivati s nacističkom ideologijom, antisemitizmom i drugim historijskim ličnostima, događajima i pojavama.
Zahtijevamo od medija Hercegovački portal da bez odlaganja ukloni ili izmijeni sporni tekst, objavi ovaj demanti u cjelosti na istoj istaknutoj poziciji portala te uputi javno izvinjenje muftiji dr. Salem ef. Dedoviću, Muftijstvu mostarskom i Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini.
Također, zadržavamo pravo pokretanja svih zakonskih postupaka pred nadležnim organima radi zaštite ugleda, prava i pravne sigurnosti muftije mostarskog, Muftijstva mostarskog, Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, uključujući zahtjeve za naknadu štete i utvrđivanje odgovornosti.
Muftijstvo mostarsko
Trg Musala 1, 88104 Mostar
Bosna i Hercegovina
Tel/fax: +387 36 551 089
E-mail: muftijstvo.mo@gmail.com
Otvorite cjelovit e-mail uredništva Hercegovačkog portala — potvrda primitka demantija, najava ispravka i dostava fotografske dokumentacije; cjeloviti tekst objavljen u Epizodi 1.
Drugi dopis Muftijstva mostarskog – odgovor uredništva — dopis zaprimljen 15. listopada 2026.; obrađen u Epizodi 2.
Izvorni članak Joze Macole — „Dedović vidi mržnju u medijima: Pet prijava kritičarima, a SS-imamu Đozi okrugli stol i zbornik“, 10. rujna 2026.
VI. IZVORI I DOKAZNI MATERIJAL
1. Izvorni članak
Jozo Macola, 10. rujna 2026.
Dedović vidi mržnju u medijima: Pet prijava kritičarima, a SS-imamu Đozi okrugli stol i zbornik.
Hercegovački portal.
2. Demanti Muftijstva mostarskog
Muftijstvo mostarsko, 9. listopada 2026.
Reakcija na tekst.
Dokument dostavljen Hercegovačkom portalu. Otvorite cjelovit demanti Muftijstva mostarskog
3. Službeno priopćenje o pet prijava
4. Okrugli stol o Huseinu Đozi
MINA – Sarajevo: Okrugli sto povodom 110 godina od rođenja Husein-ef. Đoze
5. Zbornik posvećen Huseinu Đozi
El-Kalem – 110 godina od rođenja Husein-ef. Đoze
6. Europska konvencija o ljudskim pravima
Članak 10. – Sloboda izražavanja.
Europski sud za ljudska prava – Europska konvencija o ljudskim pravima
7. Ustav Bosne i Hercegovine
Članak II., stavak 2. – Izravna primjena Europske konvencije o ljudskim pravima.
Ustav Bosne i Hercegovine – Ustavni sud BiH
8. Direktiva Europske unije o zaštiti od SLAPP postupaka
Direktiva (EU) 2024/1069 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024.
EUR-Lex – Službeni tekst Direktive na hrvatskom jeziku
9. George Lepre – povijesni dokument o Đozinu činu
George Lepre, Himmler’s Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945, Schiffer Publishing, 1997., str. 128. Reprodukcija njemačkog dopisa od 6. prosinca 1943. u kojem je Đozo naveden kao SS-Hauptsturmführer.
Izvorna knjiga – PDF: https://znaci.org/00002/374.pdf
10. Alexander Kissler – Focus, 8. studenoga 2010.
Alexander Kissler, „Hitler? Ach so“, Focus, 8. studenoga 2010. Članak o Đozinoj službi u Waffen-SS-u i njegovu časničkom činu.
Izvorni članak: https://www.focus.de/magazin/archiv/hitler-ach-so-gesellschaft_id_2532742.html
11. Povijesni izvor: Adnan Jahić, „Život i borba. Husein Đozo i 13. SS divizija“, znanstveni rad objavljen u časopisu Historijska misao, prenesen na portalu Stav. Bibliografski podaci: Historijska misao, VIII, str. 89–107, osobito str. 97–98.
Pročitaj Jahićev rad na portalu Stav
Izvorni znanstveni rad – PDF: https://hm.ff.untz.ba/index.php/hm/article/download/73/hm8-aj/22
