U ponedjeljak ćemo još jednom odati počast žrtvama Vukovara. U Vukovarsku ulicu u Mostaru ponovo će se sliti rijeka ljudi koji će kroz molitvu i paljenje svijeća obilježiti godišnjicu strašnog zločina i jednog od najtežih dana Domovinskog rata. Ali ove godine neće biti Križa, barem ne onoga pod kojim su se vjernici godinama molili za žrtve Vukovara.
Taj Križ je srušen prošle godine na Badnjak i skoro godinu dana nitko nije našao svrsishodnim ponovo ga postaviti na mjesto gdje je godinama stajao. Župnik župe sv. Mateja don Ivica Boras je na prošloj nedjeljoj misi najavio kako će 18. studenog u 18 sati biti održana sv. Misa zadušnica za sve poginule branitelje hrvatskoga naroda, posebno one iz Vukovara, te je dodao kako će ove godine ponijeti Križ iz ove župe jer srušeni nikada nije ponovo postavljen.
Oni koji se redovno slikaju u prvim redovima crkvenih klupa i pričaju o nužnosti ostanka na ovim prostorima godinu dana se nisu sjetili ili osjetili pozvanim da riješe ovo pitanje. Pet komunalnih poduzeća u Mostaru nije u stanju barem urediti zelenu površinu oko mjesta gdje je Križ nekada stajao. I ne samo to. Nekoliko kontejnera dodatno je primaknuto Križu, a iza njih polako, ali sigurno raste mala divlja deponija na kojoj se jutros mogu vidjeti kauči i drugi predmeti iz okolnih zgrada.
Hrvatski dušebrižnici koji nam pričaju o suficitima u proračunima i koji se kite raznoraznim kupljenim nagradama trebali bi se malo ugledati na svoje bošnjačke kolege u Mostaru. Njihove bošnjačke kolege su uspjele u travnju otvoriti Muzej žrtava rata i genocida u Mostaru, a hrvatska strana nije u stanju očuvati Križ za žrtve Vukovara. U svibnju je sarajevski gradonačelnik Abdulah Skaka Mostarcima darovao ramazanski top, a hrvatski dužnosnici nisu u stanju odmaknuti kontejnere o mjesta Križa. Treba li dalje? Jedino što su uspjeli ove godine je ugasiti Aluminij.
Ovaj tekst nije napisan da bi se nekome politički naštetilo nego da se konačno trznu oni koji trebaju brinuti o ovim stvarima, ali nemaju vremena od silne priče o svojim lažnim uspjesima. Zbog takvih će narod uskoro početi nositi križeve na napuhavanje, što bi možda bila i najbolja opcija. Napušeš, pomoliš se, ispušeš. Eto do koje faze su Hrvati u Mostaru došli.
Ako nismo u stanju jedan Križ očuvati, o čemu dalje pričati? Vratite Križ gospodo. Valjda toliko možete. Ili recite da ne možete. Pa da znamo na čemu smo.
AU: M.K.
