Naš ugledni povjesničar dr. prof. fra Andrija Nikić često zna reći kako se arhiv Hercegovine nalazi pod zemljom jer su kroz burna stoljeća povijesti neprijatelji-osvajači uništavali sve ono što je bilo vrijedno, svaki trag i spomen.
Krstivode, svetište na brdu iznad Dobrog Sela, poznato je kao jedno od najstarijih hercegovačkih svetišta, koje datira još od 1308. godine.
KRSTIVODE, Dobro Selo, 28.06.2020. u 19,00 sati. sv. misa uočnica svetkovine sv. Petra i Pavla. Nakon mise druženje uz iće i piće.
KRSTIVODE, Dobro Selo, 29.06.2020. u 11,00 sati sv. misa na svetkovinu sv. Petra i Pavla
Međutim, arhiv Hercegovine nalazi se sačuvan i u pamćenju naroda, u nazivima mjesta, i u ponekom pisanom tragu skrivenom u arhivima izvan Hercegovine. Tako se često do prave povijesne istine može doći jedino „plivajući uzvodnu”. Kada je riječ o Krstivodi ići ćemo upravo tim putem.
Sam naziv Krstivoda jest jedinstven. Češće se može susresti nazive Krstina ili Krstine, Crkvina ili Crkvine, ali Krstivoda je jedna. I to dovoljno govori o posebnosti toga mjesta i njegovom značenju. Naziv dolazi od riječi „krsti + voda“, dakle to je mjesto gdje se krsti (blagoslivlja) voda.
A u kršćanstvu zapadnog obreda blagoslov vode je na Vodokršće, g’. 6. siječnja. Slobodno se može zaključiti da je to mjesto dobilo naziv po onom što se tu događalo. Vodokršće dolazi od riječi „voda + krsti”, a Krstivoda je samo zamijenjen redoslijed riječi.
Povjesničari se slažu da je kroz povijest tu na Vodokršće bio blagoslov vode i da su se vjernici okupljali na blagoslov i odatle nosili blagoslovljenu vodu u svoje kuće, obitelji, stada i imanja. Tu su dolazili vjernici ne samo Dobrog Sela, nego i iz cijele župe Brotnjo, koja je u povijesti bila vrlo prostrana.
https://www.facebook.com/dobro.selo.ba/videos/261649415037698/?t=15
Na Krstivodi se nalaze i dvije kamene Čatrnje. Posebnost tih Čatrnja je što su one na brijegu i u njih se skuplja samo voda kišnica. Te čatrnje nemaju nikakvih žlijebova (oluka). Ne pamti se da je ikada u njima nestalo vode. U narodu je ostala predaja da se jedna polovica (desna strana od ulaza u misište) koristi za blagoslov a druga za piće. Razumljivo da nisu svi mogli biti nazočni na blagoslovu vode na Vodokršće, ali bi vjernici onda dolazili po blagoslovljenu vodu kada im je za to bilo najzgodnije.
fra Mile Vlašić
Hercegovački portal
