Pitanje za Lučića: Bi li hrvatski narod bio ponosniji i bogatiji da je Darijana Filipović obula kaloše?
Autor: Jozo Macola, Hercegovački portal
Zdenko Lučić na svojem je Facebook profilu podijelio objavu stranice SLOBODAN podcast u kojoj se Darijanu Filipović, kandidatkinju za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH, proziva zbog skupih tenisica. U tekstu se navodi cijena od 950 eura, a potom se na temelju nje izvodi zaključak koliko vrijedi njezina borba za hrvatski narod.
Napokon smo, dakle, dobili preciznu metodu za ocjenjivanje političkih kandidata. Program je preopširan, rezultate je naporno provjeravati, ali obuća se može povećati na fotografiji. Dva poteza prstima po zaslonu i politička je analiza završena.
Nakon takva doprinosa javnoj raspravi nameće se pitanje: bi li hrvatski narod bio ponosniji da je Darijana Filipović u New Yorku obula gumene kaloše i bijele čarape?
Bi li tada njezini politički stavovi postali uvjerljiviji? Bi li hrvatska ravnopravnost bila bliža ostvarenju? Bi li hrvatski narod u cjelini bio bogatiji da ona nije kupila tako skupe tenisice? Ili bi barem zadovoljila modno povjerenstvo s Lučićeva Facebook profila?
Možda bi razlika u cijeni između tenisica i kaloša sama od sebe završila na računima hrvatskih obitelji. Možda bi pojeftinile namirnice, porasle mirovine i zaustavilo se iseljavanje. Šteta što autor podijeljene objave nije objasnio taj gospodarski mehanizam. Zasad znamo samo da je pronađen krivac: par bijelih tenisica.
Od kandidata za Predsjedništvo očekuje se da protukandidatkinji ospori program, odluke i rezultate. Ako postoje dvojbe o trošenju javnog novca, očekuju se konkretna pitanja i dokazi. U podijeljenom tekstu, međutim, nije predočen dokaz da su tenisice plaćene javnim novcem. Navedena cijena obuće sama po sebi takav dokaz nije.
A ako Petorka, slikovito rečeno,”nema ni za germe”, neka Lučić u New York otputuje u kalošama. Neka ponese i bijele čarape, da diplomatski nastup bude besprijekoran prema kriterijima njegova Facebook profila. Samo neka ondje pokuša postići nešto za narod koji želi predstavljati. Uspije li, nitko razuman neće mu brojiti remenčiće na obući.
Dok se na njegovu profilu raspravlja o tenisicama, Max Primorac pohvalio je nastup Darijane Filipović u Washingtonu i način na koji je povezala pitanje hrvatske ravnopravnosti s američkim energetskim i sigurnosnim interesima. Istodobno je pozvao Hrvate na okupljanje oko jednoga kandidata, upozorivši da bi ih razjedinjenost i slab odaziv mogli dodatno politički oslabiti. To je poziv na izborno zajedništvo uz pohvalu Filipović, premda u prenesenoj izjavi nije izričito rekao da zajednička kandidatkinja mora biti ona.
Primorac je bivši visoki dužnosnik prve Trumpove administracije, a danas viši znanstveni suradnik u Centru Margaret Thatcher za slobodu pri zakladi Heritage. Za zagovaranje hrvatskih političkih interesa u BiH čovjek s takvim iskustvom može biti važan sugovornik: poznaje američki politički sustav i javno govori o položaju Hrvata. Njegove ocjene ipak nisu službeno stajalište Bijele kuće.
Primorčeva pohvala Darijani Filipović, povezana s njegovim pozivom na okupljanje oko jednoga kandidata, može se tumačiti kao jasno političko favoriziranje njezine kandidature. Premda nije izrijekom zatražio Lučićevo povlačenje, takva kombinacija poruka upućuje na zaključak da bi, prema logici Primorčeva stajališta, odustajanje od konkurentske kandidature i objedinjavanje potpore oko Filipović bilo korisnije za ostvarivanje hrvatskih političkih interesa.
Drugim riječima, Lučić bi se mogao ozbiljno pozabaviti pitanjem pridonosi li njegova kandidatura izbornom cilju na koji Primorac upozorava. Mnogo je lakše prebrojavati eure na tuđim tenisicama nego odvagnuti cijenu vlastite političke ambicije.
Možda bi i Lučić mogao otići u New York, predstaviti svoje prijedloge i pokušati pridobiti sugovornike. Slobodno u kalošama. Ako se vrati s korisnim rezultatom, neka ih proglasi službenom diplomatskom obućom Petorke.
Je li time postao sposobniji kandidat? Jesu li bijele čarape dokaz bliskosti narodu, a gumeni remen jamstvo ispunjavanja predizbornih obećanja?
Lučić bi zato mogao objasniti što je dijeljenjem te objave želio poručiti biračima. Da ima bolji program? Da bi odgovornije upravljao javnim novcem? Ili da njegova protukandidatkinja prije kupnje obuće treba zatražiti suglasnost njegova Facebook profila?
Priložena slika satirična je fotomontaža i ne prikazuje autentičan susret ni stvarnu Lučićevu obuću.
