PISALI AMERIČKOM KONGRESU I EUROPSKOM PARLAMENTU/“BIH UTOČIŠTE RADIKLANIH ISLAMISTA, BOŠNJACI ŽELE VLADATI BEZ SRBA I HRVATA”.
Predstavnici Republike Srpske u Parlamentarnoj skupštini BiH uputili su pismo američkom Senatu i Kongresu u kome su naveli da je BiH već dugo utočište radikalnih islamista i da nacionalističke politike najvećih bošnjačkih stranaka potvrđuju namjeru da BiH vladaju bez Srba i Hrvata.
Oni su u pismu istakli da u Federaciji BiH postoje sela u kojima stanovnici provode šerijatski zakon, kao i da su dijelovi BiH naseljeni Bošnjacima i dalje dom brojnim spavačkim ćelijama Al Kaide i ISIL-a koje bi potencijalno mogle biti aktivirane ako i kada stigne naređenje.
Također, naglašeno je da zapadne države trebaju djelovati u skladu sa svojim sigurnosnim interesima i poštovati međunarodno pravo tako što će podržati odavno zakasnjelo zatvaranje OHR-a i poštovati decentraliziranu ustavnu strukturu BiH.
Pismo su potpisali prvi zamjenik predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Nebojša Radmanović, drugi zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Nikola Špirić, predsjedavajuća Kluba zastupnika SNSD-a Sanja Vulić, predsjedavajući Kluba – srpski klub Čedomir Јovanović i predsjedavajući Kluba srpskog naroda Sredoje Nović.
Pismo iste sadržine upućeno je i zastupnicima u Europskom parlamentu.
Oni su u pismu iznijeli, kako su naveli, pregled činjenica o aktualnoj situaciji u BiH koji Srna prenosi u cijelosti:
ZNAČAЈ POŠTOVANJA DEЈTONSKOG SPORAZUMA
Republika Srpska, jedan od dva entiteta koji čine BiH, posvećena je očuvanju Dejtonskog sporazuma iz 1995. godine i insistira na njegovom vjernom provođenju. Dejtonski sporazum ne samo da je osigurao mir u BiH – mir koji bez prekida traje već skoro 28 godina – nego je i uspostavio i ingeniozno ustavno uređenje kojim se osigurava stabilnost i demokratsko upravljanje u zemlji s tri duboko podijeljena naroda (Bošnjaci koji su pretežno muslimani, Srbi koji su pretežno pravoslavni kršćani, i Hrvati koji su pretežno kršćani rimokatolici).
Ustav BiH – srž dejtonskog kompromisa – uveo je decentralizirani sustav koji svakom konstitutivnom narodu u BiH daje uvjeravanje da se neće naći pod dominacijom drugih naroda. To je učinjeno tako što je većina nadležnosti dana entitetima koji čine BiH, a uvedeni su mehanizmi zaštite vitalnih interesa svih konstitutivnih naroda u BiH ponaosob.
Ove strukture i mehanizmi od ključne su važnosti za stabilnost BiH jer su politike upravljanja i preovladavajući pogledi na svijet tri konstitutivna naroda veoma različiti.
Na primjer, najveća bošnjačka politička stranka izrazito je islamističke orijentacije. Eliminiranje ustavnih elemenata podjele vlasti, dakle, nezamislivo je za Srbe i Hrvate u BiH. Republika Srpska dosljedno iskazuje svoju opredijeljenost za Dejtonski sporazum, koja podrazumijeva i posvećenost miru i punom poštovanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka BiH.
Nažalost, sama srž Dejtonskog sporazuma – Ustav BiH – godinama je na udaru međunarodnog visokog predstavnika i drugih stranih aktera, koji nezakonitim prisvajanjem zakonodavnih ovlaštenja centraliziraju BiH suprotno Ustavu BiH. Republika Srpska se suprotstavlja ovakvim nezakonitim postupcima i brani od dalje erozije Ustava BiH isključivo legalnim i mirnim putem.
Među onima koji pokušavaju ukinuti dejtonski kompromis su političari koji predstavljaju bošnjački narod u BiH, koji često poziraju kao postnacionalistički reformatori koji zagovaraju ono što nazivaju “građanskom državom” BiH. Nitko se ne treba zavaravati ovim verbalnim lukavstvom. Budući da Bošnjaci čine neznatnu većinu stanovništva u BiH, “građanska” BiH koju ovi političari prizivaju bila bi zemlja kojom bi za Bošnjake vladali Bošnjaci.
Navedene nacionalističke politike najvećih bošnjačkih stranaka, kao i stalna nastojanja da ostvare prevagu u institucijama vlasti u BiH, potvrđuju njihovu namjeru da vladaju BiH bez Srba i Hrvata.
U međuvremenu, strane diplomate nastavljaju kršiti svoju obvezu prema Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima – da se ne miješaju u unutarnje stvari zemlje domaćina. Uplitanjem u unutarnja pitanja BiH, strane diplomate pokušavaju vladati BiH iz stranih prijestolnica nipodaštavajući Dejtonski sporazum, suverenitet BiH i vladavinu prava.
Put BiH ka članstvu u EU Republika Srpska nastavlja podržavati nastojanja BiH da postane članica EU i provede reforme neophodne da se to postigne, u skladu s podjelom nadležnosti iz Ustava BiH. Značajan napredak koji je BiH nedavno postigla u reformama neophodnim za početak pregovora o članstvu u EU pokazuje što domaći lideri u BiH mogu postići kada im se ostavi prostor za dogovor.
Јedan korak koji je neosporno neophodan da bi BiH postala članica EU je zatvaranje OHR-a. EU je odavno prepoznala da OHR nije u skladu sa članstvom u Uniju, a opće je poznato da prisustvo stranca koji tvrdi da ima diktatorska ovlaštenja u BiH ozbiljno podriva europske integracije.
Druga reforma koja je očigledno potrebna da bi BiH krenula naprijed na putu ka članstvu u EU je da sudce Ustavnog suda BiH budu državljani BiH umjesto da strani sudci s rezerviranim pozicijama čine blok koji ima prevagu.
Sud je u velikoj mjeri urušio vlastiti legitimitet u cijeloj BiH zbog dominacije stranih sudaca (čija su mjesta trebala biti privremena mjera u trajanju od pet godina), zbog korupcije sudskih procesa miješanjem OHR-a i određenih stranih sila, kao i dugom listom neobranjivih odluka suprotnih Ustavu BiH. Јedan bivši sudac Ustavnog suda čak je priznao da postoji “prešutan dogovor između Suda i visokog predstavnika da Sud uvijek potvrđuje meritum njegovih zakona”.
Ova korupcija sudskog procesa od vanjskih mešetara ne samo da je ozbiljno i opravdano dovela do nepoštovanja njegovih odluka, nego je ozbiljno narušila i poštovanje vladavine prava u BiH.
Kada se Ustavni sud jednom prilikom usudio pokazati da ima bar neku mjeru neovisnosti u odnosu na OHR-a prihvativši razmatrati OHR-ove odluke kojima je jasno povrijeđeno pravo na sudski proces, visoki predstavnik je opet odgovorio bezakonjem, poništivši odluku Suda, i dekretom da ni jedan postupak OHR-a ne može biti predmet preispitivanja na bilo kom organu BiH.
EU je s pravom navela da je zamjena stranih sudaca jedan od 14 ključnih prioriteta za europske integracije BiH i ova reforma mora biti završena bez ikakvog odlaganja.
Tek nakon nekoliko desetljeća odbijanja bošnjačkih stranaka da prihvate odavno zakasnjelu reformu u okviru koje bi strani sudci bili zamijenjeni domaćim, Narodna skupština Republike Srpske je u lipnju 2023. godine donijela odluku da privremeno obustavi provođenje određenih odluka Ustavnog suda BiH dok to pitanje ne bude riješeno u Parlamentarnoj skupštini BiH. Republika Srpska se nada da će pitanje stranih sudaca biti uskoro riješeno u paketu s ostalih četrnaest ključnih prioriteta europskih integracija.
NEZAKONITA I DESTABILIZUЈUĆA DIKTATURA CHRISTIANA SCHMIDTA U BiH
Visoki predstavnik je institucija koju su strane potpisnice Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma ovlastile da djeluje, sa strogo ograničenim mandatom, kao koordinator međunarodnih aktivnosti u pogledu civilnih aspekata Dejtonskog sporazuma i da stranama pomaže u njihovim naporima. Dejtonski sporazum nije dao ovlaštenje visokom predstavniku da nameće odluke ni BiH ni njenim građanima, a kamoli da diktatom donosi zakone i kažnjava izvan sudskog procesa.
Unatoč tome, od 1997. godine do danas, visoki predstavnici prisvajaju, bez ikakvog pravnog utemeljenja, pravo da u BiH vladaju i kažnjavaju dekretom, čime su prekoračili dejtonski mandat visokog predstavnika i odbacili cijeli demokratski sustav uspostavljen Ustavom BiH. Visoki predstavnici, jedan za drugim, ponašaju se nezakonito, kao kolonijalni guverneri, i agresivno nastoje, donošenjem antidemokratskih i pravno apsurdnih diktata, da krajnje decentraliziranu BiH koja je propisana Ustavom BiH zamijene unitarnom “građanskom” državom koja je bila ratni cilj bošnjačke vojske. Čak su i bivši visoki predstavnici priznali nezakonitost takvih postupaka.
Posljednji legitimno imenovani visoki predstavnik otišao je iz BiH 2021. godine, a Vijeće sigurnosti UN-a – jedino tijelo koje ima ovlaštenje da odobri imenovanje visokog predstavnika – nije dalo suglasnost na nasljednika na toj funkciji. Uprkos tome, umirovljeni njemački političar po imenu Christian Schmidt ubrzo je stigao u BiH, lažno tvrdeći da je novi visoki predstavnik. Otkako je stigao, Schmidt impulsivno i opresivno koristi navodna diktatorska ovlaštenja, na osnovu kojih je izdao nekoliko desetina brzopletih, nepromišljenih odluka bez ikakvog demokratskog ili pravnog legitimiteta, čime je ozbiljno ugrozio političku stabilnost BiH.
Ostavljajući po strani činjenicu da Schmidt nije legitimni visoki predstavnik, samokićenje diktatorskim ovlaštenjima nad BiH i njenim građanima su drska i šokantna zloupotreba vladavine prava. Nitko, uključujući čak i visokog predstavnika koji bi bio legitimno imenovan, nema nikakva zakonska ovlaštenja donositi zakone u BiH pukom odlukom.
Ovakav samproklamirani autoritet evidentno je suprotan ustavom definiranom demokratskom zakonodavnom sustavu u BiH i usko postavljenom mandatu visokog predstavnika prema Dejtonskom sporazumu, pored toga što krši najosnovnija ljudska prava zajamčena međunarodnim pravom.
Schmidt je bezobzirno nametnuo vještačke zakone, uključujući i novi opresivni “zakon” kojim je uveo krivične kazne za one koji ne provode njegove nezakonite odluke. Naime, uvjeren da je njegova riječ zakon, Schmidt je nametnuo BiH krivični zakon kojim se utvrđuju petogodišnje zatvorske kazne za “neprovođenje odluka visokog predstavnika”.
Iako su visoki predstavnici kršili Ustav BiH i Dejtonski sporazum nametanjem brojnih zakona BiH tijekom dugog niza godina, ni jedan se nikada nije usudio kriminalizirati odbijanje da se poštuju njegovi tobožnji zakoni. Schmidtov pokušaj da kriminalizira neizvršavanje nezakonitih odluka označava opasnu i gnusnu eskalaciju strane represije nad BiH kojom bi se ona, u stvari, pretvorila u policijsku državu.
Schmidt je zaprijetio i da će izravno, izvan sudskog postupka, kazniti dužnosnike Republike Srpske koji mu ne udovolje. Pravnici, novinari, pa čak i bivši visoki predstavnici, uvažavaju da Schmidtova nezakonita vladavina odlukama i prijetnje izvan sudskim kažnjavanjem predstavljaju prijetnju po budućnost BiH i očigledno krše prava građana BiH zajamčena međunarodnim konvencijama kojima je BiH pristupila.
Odgovarajući na Schmidtovo bezakonje i želeći sačuvati vladavinu prava, Narodna skupština Republike Srpske je u lipnju usvojila zakon kojim se prekida objavljivanje nezakonitih odluka OHR-a u Službenom glasniku Republike Srpske. Nakon što je predsjednik Republike Srpske učinio Ustavom propisan proceduralni korak kojim se proglašava zakon usvojen u Narodnoj skupštini, Tužiteljstvo BiH je podiglo optužnicu protiv njega na osnovu Schmidtovog novog lažnog “zakona”.
Ukratko, dužnosnike Republike Srpske goni po fiktivnom zakonu neustavno tužiteljstvo, pred neustavnim sudom, s ciljem da se izvrši tiranska, antidemokratska, nezakonita odluka stranca protiv legalno izabranih i imenovanih dužnosnika koji su jednostavno izvršili formalne procedure koje su po zakonu bili dužni izvršiti.
Optužnice su neprihvatljiv napad na suverenitet i demokratski ustavni poredak BiH i odbacivanje vladavine prava u korist vladavine jednog čovjeka kojeg podržava strana politička i vojna sila. Upražnjavanje ove bezgranične, tiranske moći mora prestati.
RADIKALNI ISLAMISTIČKI POKRETI U BiH
BiH je već dugo utočište radikalnih islamista. Јedan bivši mudžahedin rekao je za BBC da je BiH “kolijevka” modernog džihadističkog pokreta i da je ta titula, nažalost, zaslužena.
Tijekom ’90-ih, na stotine džihadista, uključujući Osamu bin Ladena i dvojicu otmičara zrakoplova 11. rujna, stigli su tada u BiH kao pomoć bošnjačkoj vojsci u borbi protiv Srba i Hrvata. Bošnjačka vojska uključila je strane džihadiste u odred “El mudžahid”, poznat po teroru nad borcima i civilima i serijskim odrubljivanjem glava. Iako je većina stranih džihadista napustila BiH nakon rata, njihovi lokalni sljedbenici su ostali i raspiruju radikalnu islamističku ideologiju širom BiH, uz suglasnost blagonaklonih bošnjačkih dužnosnika iz Sarajeva.
Da je selefijska ideologija našla plodno tlo u BiH pokazuje činjenica da je, procentualno gledano u odnosu na sve ostale europske zemlje, BiH dala najveći broj građana u redove ISIL-a. Nažalost, ISIL-ove regrute koji su se vratili u BiH sudovi su osudili na minimalne kazne. Kako State Department navodi u svom izvještaju o terorizmu za BiH iz 2018. godine, “strani teroristički borci često dobivaju kaznu ispod najniže zaprijećene krivičnim zakonom BiH”.
Što više, počinitelji mnogih najgorih terorističkih napada u proteklih 25 godina povezani su s BiH, među njima su napadi 1998. na Veleposlanstvo SAD u Najrobiju i Dares Salamu, napadi 11. rujna, bombaški napad na vlak u Madridu 2004. i napadi u Parizu 2015. godine.
Najveća stranka koja predstavlja većinsku nacionalnu grupu u BiH, Bošnjake, eksplicitno je islamistička u svojoj ideologiji. Njen osnivač, kojeg stranka izuzetno poštuje, napisao je 1990, godine i kada je stranka osnovana, da “islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast”.
U Federaciji BiH postoje sela u kojima stanovnici provode šerijatski zakon. Dijelovi BiH naseljeni Bošnjacima i dalje su dom brojnim spavačkim ćelijama Al Kaide i ISIL-a koje bi potencijalno mogle biti aktivirane ako i kada stigne naređenje. U savjetima za putnike objavljenim u srpnju 2023. godine, američki State Department kaže: “Terorističke grupe i dalje planiraju moguće napade u BiH. Teroristi mogu izvršiti napad s tek nekim ili bez ikakvog prethodnog upozorenja…”.
U svibnju ove godine, francuski ministar unutarnjih poslova Gérald Darmanin rekao je da je primarni rizik za Europu i Francusku “sunitski islamistički terorizam”. Prema situaciji iz listopada ove godine, izvještaji talijanskih obavještajnih službi govore da u BiH djeluje do dvadeset islamističkih terorističkih grupa.
Iako se čini da je sigurnosna situacija stabilna u dijelovima BiH koji su naseljeni Hrvatima i Srbima, nažalost, većina sarajevskih političkih institucija i medijskih kuća nije spremna suočiti se s ovim problemom, nego radije povlađuje latentnim antisemitskim strujama u bošnjačkom društvu.
Kada se sagleda ova realnost, aktualni rat između Hamasa i Izraela pogoršat će i ovaj raskol u društvu BiH i donijeti novi sloj diplomatskih i sigurnosnih problema u zemlji. U svjetlu ovih činjenica, neobjašnjivo je da OHR, uz podršku mnogih zapadnih država, pokušava centralizirati BiH, koncentrirajući na taj način svu vlast u rukama Bošnjaka i jačajući islamistički vrh u Europi.
Zapadne države, umjesto toga, trebaju djelovati u skladu sa svojim sigurnosnim interesima i poštovati međunarodno pravo tako što će podržati odavno zakasnjelo zatvaranje OHR-a i poštovati decentraliziranu ustavnu strukturu BiH.
Unatoč trenutnim turbulencijama u BiH, Republika Srpska je uvjerena da BiH može uspjeti i postati prosperitetna članica EU nakon što se Dejtonski sporazum i Ustav BiH vjerno provedu, uključujući poštovanje ustavnog uređenja BiH i obnovu demokratske samouprave.
